Hadidža ima 18 godina i samo je jednu godinu starija od rata u Afganistanu. Ipak, ona se već tri puta udavala, za trojicu braće. U reportaži o ovoj dramatičnoj sudbini New York Times piše da je prvi bio talibanski pobunjenik i da su ga ubili američki marinci. Drugi je bio policajac, a ubili su ga talibani. Treći je bio prevodilac s engleskog za američke marince i sada ga talibani proganjaju, a prijete i da će ubiti i njegovog malog sina.
Priča o Hadidži i njenim supruzima priča je o cijeni rata i tradiciji tragično tipičnoj za Afganistan. Ona se odvija u nasiljem najbrutalnije pogođenom dijelu zemlje, u provinciji Helmand na jugu Afganistana, koji je od početka rata slovio i još uvijek je utočište talibana. Ovdje su mnoge obitelji rastrgane rascjepom lojalnosti vladi ili pobunjenicima. Njena sudbina posljedica je tradicije Paštuna po kojoj je dužnost mlađeg brata oženiti udovicu starijega.
Udovica pritom nema izbora, mora poslušati ili će izgubiti svoju djecu i svoj dom. Hadidža, kao većina afganistanskih žena iz ruralnih krajeva, nema niti prezime, ima samo ime. Ona potječe iz jedne od farmi oko grada Marja u Helmandu, gradića koji je prije nekoliko godina slovio za veliki, jedan od najvećih uspjeha američkih marinaca. Samo nekoliko godina poslije, isti kraj se ispostavio kao jedan od najgorih neuspjeha vlade Afganistana.
Poljoprivrednici ovdje najviše uzgajaju opijumski mak, a poreze najredovitije plaćaju – talibanima. Hadidža je za svog rođaka u prvom koljenu po imenu Zia Ul Haq zaručena još i prije nego što se rodila. Očevi su im bili braća, bili su poljoprivrednici i živjeli su jedan uz drugoga u Marji. Imala je šest godina kad je službeno udana za supruga koji je tada od nje bio stariji 15 godina. U Afganistanu vjenčavanje maloljetnika zabranjeno je zakonom, ali se uvelike tolerira.
Ono što se u njenom slučaju poštovalo bilo je pravilo, prema tradiciji, da se brak ne smije seksualno konzumirat prije nego što djevojčica ne napuni 11 godina ili prije puberteta, što već nastupi prvo. No, prije nego što se dogodilo jedno ili drugo, američki zračni napad pogodio je obližnju kuću za koju su čuli da se tamo kriju talibani. Bila je 2010., Hadidža je imala 10 godina i geleri su u napadu ubili i 8-godišnju sestru njenog supruga Faridu.
Marja je u to vrijeme bilo čvrsto uporište talibana, zračni udari bili su učestali i to je bio jedan od glavnih uzroka smrtnosti civila u Afganistanu u to vrijeme. Gnjev naroda je rastao i, nakon što mu je ubijena sestra, u talibane se prijavio i Hadidžin suprug. "Isprali su mu mozak", kazao je njegov najmlađi brat Shamsullah Shamsuddin, danas 19-godišnjak. "Prvo su ga natjerali da im pristupi, a onda su ga pridobili."
Brat taliban povremeno ih je posjećivao, no to je postajalo sve teže kako su marinci sve više napredovali u Marju i okolni kraj. Amerikanci su došli s planom ne samo da unište talibane, nego i da dovedu vladine institucije pod punim vojnim osiguranjem; škole, električnu energiju, takve stvari. Niti cijelu godinu poslije, talibanska delegacija jedne je noći došla kod njih doma i donijela im mrtvo tijelo Hadidžinog supruga umotano u platno. Jedno rame bilo mu je razneseno, a ona je postala udovica s niti 11 godina.
Dvojica njegove braće bili su policajci, jer plaća je bila dobra, a i drugi posao usred rata teško se mogao zamisliti. Hadidžu su udali za prvog mlađeg brata, Aminullaha. Bila je to odluka njenog oca, a ona je znala da nema pravo glasa. Aminullah je imao 22 godine i bio je odličan policijski borac. "Znao je koristiti svako oružje, a talibani su ga se bojali", kazao je Shamsuddin. I Hadidži je ostao u lijepom sjećanju.
"Obećao mi je da ću, kad se vrati kući, smjeti skinuti svoju burku, da će mi donijeti lijepu odjeću, da ćemo imati lijep život. Bio je dobar čovjek i dobar suprug", rekla je. Bio je, kazala je, žestoko predan borbi vlade, potpuno suprotno od njegovog talibanskog brata. "Govorio bi: 'Nikada neću predati svoju zemlju njima. Tako dugo dok u meni bude tuklo srce, borit ću se protiv njih.' Kad god bi izlazio, gledala bih vrata sve dok se ne bi vratio", pričala je.
A onda je došla 2014., Aminullah se nije vratio, a ona je bila trudna s njihovom kćeri. Ubila ga je podmetnuta bomba uz cestu. Talibani su bili toliko oduševljeni da su to proslavili večerom, ubivši ovcu i čak su dijelili pečenje po njihovoj četvrti u Marji. "Izgubila sam ga i pitala se kako mi se to moglo dogoditi. Ali takva je bila volja Božja i nisam mogla ništa reći", pričala je dalje. Shamsuddin je rekao da je obitelj potom pobjegla iz Marje i preselila u glavni grad provincije Helmand, u Lashkar Gah.
Čim su otišli, talibani su im spalili dom. Hadidža je imala 14 godina kada je rodila njihovu kći Roqia. Pričekali su Kuranom propisanih četiri mjeseca i 10 dana od pogibije Aminullaha, te su se potom vjenčali Hadidža i Shamsuddin. Bila je 2015. godina.
Nastavak na sljedećoj stranici...
