Life
1933 prikaza

Zbog siromaštva djecu tjeraju da se mlate u ringu

Borac tajlandskog boksa
Flickr
Dobivaju teške ozljede mozga, imaju problema s pamćenjem, ali roditelji im dopuštaju borbe

Želim postati prvak - govori Super Big Saksandee, pravim imenom Nanthawat Promsod iz Tajlanda. On se bavi tajlandskim boksom i dvije godine svoje borilačke karijere je odradio već četrdesetak borbi, a posljednjih mjeseci je nanizao više od 10 uzastopnih pobjeda.

"Najviše bih se ponosio da osvojim barem jedan pojas prvaka", govori on za Reuters.

Bila bi to obična priča o siromašnom sportašu koji pokušava na sve načine pobjeći iz svog okruženja, kakve vidimo gotovo u svakom profesionalnom sportu. 

Promsod ima tek 11 godina.

I daleko od toga da je on jedini. Prema nekim procjenama, više od 10.000 djece mlađe od 15 godina natječe se u profesionalnim borbama, borbama bez zaštitnih kaciga, gdje borci osvajaju novčane nagrade.

Dok sve više mladih boraca ulazi u sport, sve u nadi da će uspjeti zaraditi mizerne novčane nagrade koje se kreću oko 200 kuna, stručnjaci upozoravaju da borbe mogu ostaviti fatalne posljedice na dječake u razvoju. 

Neurologinja Jiraporn Laothamatas kaže da jednostavno ne postoji sigurni način za boks. "Čak i odrasli borci, kad ostare, dobiju Parkinsonovu bolest, zbog oštećenja koje pretrpi njihov mozak. Sad zamislite kako je djeci čiji mozak je tek u razvoju i pretrpi traume. Za očekivati je da će šteta biti još veća", kazala je ona. 

Pet godina je provodila svoje istraživanje i otkrila da već i tako mladi borci imaju probleme s pamćenjem, ali i trajna oštećenja mozga.

Usprkos svemu, mladi borci se i dalje odlučuju na tako rizičnu zaradu. 

"Ako neki pokaže talent ili ako dolazi iz boksačke obitelji, možda ga prebace u kamp za sportaše gdje će živjeti i početi ozbiljnije trenirati. Ne postaje samo trening ozbiljniji već i borbe u kojima takva djeca sudjeluju mogu postati dosta intenzivne", kazao je prije nekoliko godina Peter Vail sa sveučilišta u Singapuru za ESPN.

Sve je počelo šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je počelo s profesionalizacijom sporta u Tajlandu. Već ranih devedesetih godina su borci za ljudska prava izražavali zabrinutost i govorili da se vjerojatno krše konvencije o zaštiti djece, ali borba je bila gotovo uzaludna. Siromašni dijelovi Tajlanda su s pravom govorili da bi umirali od gladi ako njihovu djecu ne pošalju u ring. Tako je 1999. godine izglasano pravilo da djeca mlađa od 15 godina trebaju odobrenje roditelja da bi ušli u ring za tridesetak dolara po borbi.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.