Life
42753 prikaza

Zbog jednog 'prdeca' poginulo je 10.000 ljudi

Ilustracija ispuštanja vjetrova
Thinkstock
Pobune protiv vlasti, društveni neredi, ratovi i neke od najstarijih šala na svijetu nastale su zahvaljujući ispuštanju vjetrova

Tihomir, prdac, prdež, sve su to razne riječi kojima kolokvijalno opisujemo ispuštanje vjetrova. Bez obzira na naziv, svjesni smo da je istovremeno i tabu tema i nepresušni izvor humora. Danas je ispuštanje vjetrova nešto zbog čega samo radi običaja tražimo oprost, ali nekad davno su ljudi donosili zakone, ratovali i čak imali vjerska promišljanja zbog želučanih vjetrova.

Kako piše Daily Beast, drevna religija maniheizam podučavala je vjernike da je ispuštanje vjetrova zapravo ispuštanje božanstvene svjetlosti iz tijela. Iako su možda i jedina religija na svijetu koja je vjerovala u posebne moći vjetrova, nisu bili jedini koji su dugo razmišljali o tome. Grčki filozof Pitagora, isti onaj iz Pitagorinog poučka, bio je zabrinut da bi osoba mogla "isprdjeti" vlastitu dušu. Strah od vjetrova u antičko doba bio je donekle opravdan i kada shvatimo da postoje legende o ratovima koji su počeli nakon neprimjerenog ispuštanja vjetrova.

Rimski vojnici | Author: Pixabay Pixabay

Grčki povjesničar Herod kaže da je pobuna protiv egipatskog kralja Aprija počela jednim neprimjerenim prdežom. Još gore je bilo u Jeruzalemu i to početkom prvog stoljeća nove ere. Povjesničar Josif kaže da je jedan bezobrazni rimski vojnik spustio hlače, sagnuo se i "progovorio riječi kakve možete očekivati iz takvog položaja". Incident se dogodio nekoliko dana prije židovskog blagdana Pashe i doveo je do nereda u kojima je oko 10.000 ljudi izgubilo živote.

Vjetrovi kao afrodizijak

Međutim, nije sve tako sivo. Kako priča Jessica Baron sa sveučilišta Notre Dame, neki liječnici su vjetrove povezivali sa seksom. "Slavni liječnik Galen je hranu koja izaziva vjetrove nazivao afrodizijakom. Hugo Fridaevallis, flamanski sljedbenik Galena iz 16. stoljeća, preporučio je mladencima konzumaciju hrane koje izazivaju vjetrove. U ovom specifičnom slučaju, riječ je o šparogama", kaže Baronica.

Možda i zanimljivije je činjenica da tijekom gotovo čitave zabilježene povijesti ljudima je prdac bio smiješna stvar. Vjerojatno najstarija šala na svijetu, zabilježena prije gotovo 4.000 godina u Sumeru, kaže: "Otkako je svijeta i vijeka, jedna stvar se nije dogodila. Mlada žena koja nije prdnula suprugu u krilo". 

Shakespeareov vulgarni humor

Slična tematika pojavljuje se u djelima grčkog pjesnika Aristofana, a i William Shakespeare je bio poznat po vulgarnom smislu za humor. Primjerice, naslov komedije Mnogo vike ni za što (Much Ado About Nothing) imao je određene konotacije u elizabetansko doba zato što je u to doba "nothing" bio eufemizam za žensko spolovilo. Neke priče iz slavne arapske zbirke 1001 noć bile su previše skandalozne za objavljivanje i tako su izbačene iz nekih engleskih prijevoda.

William Shakespeare | Author: Thinkstock Thinkstock

Najuspješniji "profesionalni prdilac" bio je Roland le Sarcere, dvorska luda kralja Henryja II Engleskog. Zbog njegovih uspješnih nastupa dobio je vilu u Suffolku i nekoliko stotina tisuća kvadratnih metara zemljišta. Bio je toliko omiljen da su o njegovom životu napisane brojne biografije.

Nije on bio jedini profesionalac koji je živio od svoje stražnjice. U srednjovjekovnom Japanu zabilježen je čovjek pod imenom Fukutomi koji je plesao pred aristokracijom i svoje nastupe bi začinio ispuštanjem vjetrova. 

Moline Rouge

U slavnom Moline Rougeu u Parizu je krajem devetnaestog stoljeća redovito nastupao Joseph Pujol. Bio je toliko uspješan da su ga čak i neki drugi pokušavali kopirati. U videu u nastavku možete poslušati kratki isječak jednog Pujolova imitatora pod nazivom Mr Lefires.


Gotovo je nevjerojatno da tisućama godina nitko nije bio potpuno siguran zašto ispuštamo vjetrove. Tako je 1975. godine M.D. Levitt napomenuo da još uvijek ne postoje konkretni dokazi da ispuštanje vjetrova uzrokuje višak plinova u probavnom traktu. Tek nakon što je Levitt proveo eksperimente kojima je dokazao da ispitanici ispuštaju vjetrove jednakom brzinom kojom istraživači ih upumpavaju u probavni trakt ispitanika.

Sve završava s Hitlerom

Da su vjetrovi oblikovali ljudsku povijest, uvjeren je i Jim Dawson. On kaže da je Adolf Hitler bolovao od teških vjetrova, a do 1936. godine imao je i teške grčeve u želucu. Tada mu je berlinski liječnik Theodor Morell počeo davati pilule doktora Koestera u kojima se nalazi otrov strihnin i halucinogeni atropin.

U roku od pet godina Hitler je konzumirao 150 takvih pilula svakog tjedna. Količine opasnih tvari nisu bile opasne, ali nuspojave mogu biti nesanica, iritabilnost i općenito loše emotivno stanje. Nedugo prije Hitlerove smrti jedan liječnik pročitao je deklaraciju na lijekovima i povijesni je konsenzus da je Morell sretan što ga Hitler nije strijeljao.

I dok znanstvenici tvrde da prosječna osoba ispušta vjetrove do 14 puta svakog dana i dalje je društveno neprihvatljivo imati takve "vjetrovite aktivnosti" negdje gdje vas drugi mogu čuti.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.