Generacije američke djece učile su u školama o dobronamjernom ocu Juníperu Serri - jednom od utemeljitelja SAD-a i misionara koji je u 18. stoljeću ostavio život bogatstva i udobnosti na Mallorci kako bi otputovao u najudaljenije dijelove Novog svijeta i zaštitio starosjedioce od najgorih zlostavljanja španjolske imperijalističke vojske.
Pod Serrinim vodstvom, deseci tisuća Indijanaca diljem Alta Kalifornije (kako se tad zvala regija), uvučeni su u katoličke misije - mjesta koja su, prema širiteljima mita iz 19. stoljeća, bila puna 'pjesme, smijeha, dobre hrane i mističnog klanjanja Kristu'.
Druga strana tvrdi pak da su Indijanci tamo bili zlostavljani - tukli su ih, prisiljavali na naporan rad i zarazili bolestima na koje nisu bili imuni - i da je svaki pokušaj da ih se integrira u carstvo u nastajanju imalo nesretan završetak.
Novinar i povjesničar Carey McWilliams napisao je još prije 70 godina da bi bolji opis misija bio 'niz pitoresknih mrtvačnica'.
Upravo zato začuđuje odluka pape Franje da Serru uzdigne do statusa svetosti tijekom svojeg posjeta Washingtonu, što je na svijetlo dana izvuklo mnoge kontraverze koje prate priču o budućem 'svecu'. Predstavnici posljednjih živućih Indijanaca u Kaliforniji su toliko zgroženi da su organizirani prosvjedi ispred nekih od najposjećenijih kalifornijskih misija, potpisuju se peticije i šalju otvorena pisma papi i kalifornijskim političarima. Bilo je čak i pokušaja da se u Washingtonu, iz Nacionalne hale kipova makne onaj od Serre, dok su Indijanci iz cijele zemlje otputovali u Kaliforniju i Washington kako bi osobno prosvjedovali protiv kanonizacije misionara.
Protivnici kanonizacije ističu da je od trenutka kad je Serra doputovao, 1769. godine, ondašnje stanovništvo oboljevalo od europskih bolesti, uključujući sifilis kojeg su proširili španjolski vojnici. Indijanci koji su prisilno dovedeni u misije nisu ih smjeli napustiti, a ako bi to pokušali - bili bi okovani i pretučeni.
Korišteni su za prisilni rad kako bi izgradili poljoprivredne projekte misije, slabo su ih hranili, razdvajali od obitelji i naguravali u male prostore u kojima su bili prisiljeni živjeti, a koji su često postajali epicentri bolesti i smrti.
Kad bi se pobunili, što su učinili u najmanje dvije prigode, nasilno su zaustavljeni.
Kad bi Indijanke pokušale pobaciti djecu začetu silovanjem, očevi misije bi ih za kaznu danima tukli, okovali željezom, obrijali im glave i natjerali da svake nedjelje u crkvi stoje na oltaru s komadom drveta, na kojem je bilo nacrtano dijete, u naručju.
Trenutačno su se uzburkale strasti na obje strane suprotstavljenih tabora. Dok kritičari Sierre tvrde da je on odgovoran za skoro pa potpuno iskorijenjivanje kalifornijskih Indijanaca, državni guverner Jerry Brown prozvao ga je 'zaista odvažnim čovjekom', inovatorom i pionirom, te se zakleo da će njegov kip ostati zauvijek u Washingtonu.
Sveci s manama
Na mnogo načina ova situacija podsjeća na vatikansku kampanju od prije nekoliko godina koja je pokrenuta prije procesa kanonizacije Pia XII., ratnog pape kojeg su mnogi optužili da se nije dovoljno dobro suprotstavio nacistima; štoviše da im je pomogao u njihovom usponu na vlast, dok su ga drugi hvalili kao sveca koji je učinio što je mogao u spašavanju stotina tisuća Židova.
Serrina kanonizacija slijedi pak nakon što se papa Franjo u Boliviji prošlog ljeta ispričao za sve 'teške grijehe počinjene protiv starosjedioca u obje Amerike, u ime Boga'. To je pak samo još više razjarilo kritičare Serre koji napominju da sama isprika ništa ne vrijedi ako Vatikan istodobno želi kanonizirati osobu koja predstavlja savršen primjer navedenih zločina.
Čak i velik broj katolika iznenađen je odlukom pape Franje da kanonizira Serru bez prethodnog 'odrađivanja' uobičajenog procesa koji se sastoji od četiri koraka, uključujući i potvrđivanje dva čuda, pogotovo kad se zna da se Serri priznaje samo jedno.
Ovo proglašenje svetosti, koje je prvi put zatraženo još 1930. godine, dugo je bilo na čekanju upravo zbog kontraverzi koje uključuju njegovu ostavštinu. No Franjo, kao prvi latinoamerički papa, očito želi predstaviti uzor za Latinoamerikance u SAD-u i na ostatku kontinenta, a čini se i da ima zanimljiv stav o Serrinim nesavršenostima. Naime, Kevin Starr, koji se smatra eminentnim kalifornijskim povjesničarem, sažeo je ovako vatikanski stav: "Sveci ne moraju biti savršeni. Nitko nije savršen. Svetost je tek još jedan oblik nesavršenosti".
Drugim riječima, dovoljno je navesti da dobro nadilazi zlo.
José Gómez, prvi latinoamerički nadbiskup u Los Angelesu i entuzijastični ljubitelj Serre, nedavno je napisao: "Koje god ljudske mane da je imao i koje god greške da je počinio, nije upitno da je živio životom punim žrtvovanja i samoodricanja".
Gómez je također istaknuo da ne možemo suditi ponašanje iz 18. stoljeća prema standardima postavljenim u 21. stoljeću - što je oblik povijesnog relativizma kojeg Serrini kritičari smatraju posebno bolnom točkom.
John Cornwell, britanski akademik koji je puno pisao o Vatikanu, uključujući i knjigu o Piu XII. izjavio je da taj argument zamagljuje važno pitanje o tome je li Serra prikladan uzor današnjim vjernicima. "Onima koji tvrde da ne bismo trebali suditi o prošlosti prema današnjim standardima, trebali bi se suprotstaviti isticanjem važnosti učenja iz povijesti", rekao je Cornwell.
Indijanci poput Valentina Lopeza, predsjednika plemenskog vijeća Amah Mutsun iz Sacramenta, smatraju da lekcije koje smo naučili nisu nimalo komplicirane. On Serru smatra bio dijelom kolonijalističkog imperijalizma čiji je glavni cilj bio podrediti kalifornijske starosjedioce, a misija se zasnivala na prisili, kazni i ravnodušnosti prema indijanskoj patnji.
"Smatram nevjerojatnim da uopće raspravljamo o tome. Ne postoji rasprava - to je kao da debatirate o prednostima i manama genocida nad Židovima u Drugom svjetskom ratu. Jedini razlog zašto se ovo ne tretira kao crno-bijela situacija jest zbog laži koje su crkva i Kalifornija širile od početka misije", izjavio je Lopez.
Popularni roman Helen Hunt Jackson 'Ramona' iz 1884. godine predstavio je vrijeme misionara kao idilično razdoblje za starosjedioce koji su počeli trpiti tek kad su 'gringosi' počeli dolaziti, što je stav kojeg čak i najkrući povjesničari danas smatraju neispravnim. Naime misije su uspješno postavljane s manjim žrtvama na drugim dijelovima kontinenta, pogotovo tamo gdje su bili uključeni isusovci.
A zato što je Vatikan na kratko raspustio isusovce 1767. godine, jer su iz neiskustva počinili mnoge greške, mogao bi biti jedan od razloga zašto su sad odlučili 'nagraditi' Serru, koji se nadao da će obrazovati Indijance i naučiti ih kako se nositi sa sve većim brojem nadolazećih Španjolaca. "To je bio njegov san, koji se nikad nije ostvario", objašnjava Starr.
Vatikan želi vjerovati da je Serra bio odvojen od španjolske kolonizacijske sile, te da se zlostavljanja koja su počinili španjolski vojnici ne bi trebala gomilati pred misionarevim vratima, koji je, prema riječima pape Franje, branio starosjedioce od kolonizatora, "iako je u tome bio sam".
Lopez pak tvrdi da su crkva i vojska bili partneri i da se ne može optužiti tek vojska, budući da su misionari porobljavali Indijance, piše Guardian.
