Dvije su debele divlje guske uletjele i uništile oba motora aviona kojim je pilotirao Chesley "Sully" Sullenberger sa njujorškog aerodroma LaGuardia. Iako su mu kontrolori leta nudili da hitno sleti na aerodrom Teterboro u New Jerseyju, Sullenberger je nakon nekoliko trenutaka mrtav-hladan rekao "biti ćemo u Hudsonu", a onda izveo čudesno slijetanje na vodi o kojem se i danas priča.
Preživjelo je svih 154 putnika i članova posade leta 1549, a naknadna je istraga zaključila kako je to bila jedina prava odluka za spašavanje aviona i putnika jer ne bi uspjeli doći do druge piste.
Let 1549, piše CNN, do danas je ostao podsjetnik na to da nismo jedini putnici na nebu, a podigao je i razinu osviještenosti o tome kakvu vrstu opasnosti letovima predstavljaju druga živa bića, prvenstveno ptice.
Statistika otkada se "čudo na Hudsonu" odvilo, 15. siječnja 2009., pokazuje kako je količina sličnih slučajeva sudara s pticama narasla više no ikad, u periodu od 1990. do 2016., sa 1.850 na 13.408, kaže Savezna uprava za civilno zrakoplovstvo (FAA). To je rast od 700 posto, a u isto vrijeme gotovo 98.000 "udara" u ptice prijavljeno je u 105 zemalja.
To prevedeno u novac (radi popravaka) je gotovo milijarda dolara godišnje. Dovoljno je pratiti medije da bude jasno koliko je sudar s pticama postao dio prometovanja u zraku.
U engleskom jeziku postoji termin za pojavu kada se "tkivo i ostaci 'zapeku' na motorima nakon uleta ptica", a to je "snarge" (kombinacija riječi "snot" - nosna sluz, i "garbage" - otpad). To opisuje i stručnjak za sudare s pticama Mike Begier, koji je pregledao motore aviona 1549.
"Nikada neću zaboraviti kako su motori izgledali i čime su bili prekriveni. S obzirom da su motori bili i vrući u trenutku udara, sve je bilo još dodatno zapečeno i stvrdnuto", kaže.
"Ono što nas je let 1549 naučio jest da se to može dogoditi, više to nije bilo u domeni apstraktnog i teorije. Ono što je jedino kod te situacije bilo drugačije jest fantastično osposobljena posada koja se pobrinula da svi ne izginu, no neće uviječ biti čudesnih slijetanja", kaže.
U međuvremenu ipak su se promijenile neke regulacije, više se prati kretanje velikih jata i radi se sve, na tlu i u zraku, da se takav scenarij ne ponovi.
Dr. Archie Dickey, šef centra za divljač i avijaciju, kaže kako nema više udara nego prije, već da su svi počeli na to obraćati pažnju, što prije nije bio slučaj.
I nisu u pitanju samo ptice, avioni se sudaraju i sa šišmišima, čak i s reptilima. Na njujorški JFK aerodrom svojedobno su došle stotine kornjača iz obližnjeg zaljeva, "preplavivši" i piste.
Najefektivnije jest, kaže Dickey u intervjuu 2016., ukloniti njihova staništa ako su u blizini aerodroma.
"Životinje dolaze radi tri razloga - hrana, voda ili sklonište. Ako nema ničega od tog troje, one neće dolaziti", kaže.
Neki aerodromi, poput JFK-ja ili LaGuardie čak okupljaju divlje guske i ubijaju ih plinom.
Prije točno deset godina, u doba leta 1549 pilote se čak nije niti učilo ili upozoravalo što učiniti u slučaju sudara s pticom, niti se to vježbalo na simulatoru. Danas, kažu stručnjaci, to je dio kurikula i piloti moraju proći ekstenzivne treninge i preventivne strategije.
"Za nas je to važna i standardna komponenta treninga", kažu iz US Airwaysa (koji se u međuvremenu spojio s American Airlines), a za koje je radio Sullenberger, o čijem je herojstvu Clint Eastwood snimio igrani film naslova "Sully".
"Nikada nećemo doći do brojke od nula udara, ali možemo napraviti sve da implikacije ne budu katastrofalne", kaže Begier.
