Rad je argumentirao kako je uspjeh ili poraz konja rezultat faktora koji se mogu kvantificirati. Treba organizirati i analizirati varijable poput pravocrtnosti kretanja, veličine konja i džokeja, mase... Što je više varijabli, što su detaljnije i točnije to su predikcije točnije i iskoristivije. Jedini je problem bio što autori nikada nisu išli "isprobati" koliko se novca zaista može zaraditi na taj način, no zapisali su kako "ima prostora za optimizam".
Benter je samouki statističar i programer koji je svoj softver krenuo razvijati na PC-ju s zeleno-crnim ekranom. Na jesen 1984. godine Woods je odletio u Hong Kong i nazad poslao stotine knjiga sa podatcima iz tisuća utrka. Benter je zaposlio dvije djevojke da unose brojeve u bazu podataka kako bi on mogao provesti više vremena programirajući. Godinu dana kasnije i on je odletio u Hong Kong s tri golema IBM računala u prtljazi.
Unajmili su minijaturni stančić u kojem su provodili dane i noći usavršavajući softver. Hranili su se brzom hranom iz obližnjeg McDonald'sa i usavršavali "napad". Dva puta tjedno, na dane utrka, piše Bloomberg, Benter bi sjeo za računalo, a Woods bi pratio rezultate. Benterov je sustav na početku izbacivao neobične, i evidentno krive, predikcije, koje bi Woods, sa svojih godinu dana prakse na trkalištu, ispravljao, i unosio izmjene. Svoje su oklade javljali telefonom, a utrke su gledali na televiziji. Krenule su i prve pobjede.
Benter se trudio razviti algoritam kojim će "nadvladati" statistički fenomen "gambler's ruin" koji kaže kako će igrač s limitiranim financijama koji se uporno kladi protiv sustava koji nema limit (casino, ili cijela populacija onih koji se klade u Hong Kongu) će s vremenom bankrotirati, čak i ako je igra "poštena". Svi "sretni nizovi" dođu svome kraju, a priča uvijek završi fatalno za "malog" igrača.
Jedan je pristup bio adaptirati rad Teksašanina Johna Kellyja Jr. koji se problemom bavio pedesetih. Kelly je zamislio scenarij u kojem onaj koji se kladi na konje ima prednost - dojave koje su vjerodostojne. Kako bi se trebao kladiti? Ukoliko uloži premalo, onda je prednost loše iskorištena, a ukoliko uloži mnogo, riskira propast. Kellyjeva je solucija bila uložiti "onu količinu koja je u skladu s povjerenjem onog koji se kladi u dojavu".
Benter je Kellyjev i svoj sustav nazivao "privatnim sistemom šansi koji je točniji od javnog sistema". No, nije sve išlo tako glatko. Na kraju "sezone" 1986. Benter i Woods izgubili su 120.000 od 150.000 koje su imali. Benter je otišao natrag u Vegas u potrazi za novcem, a Woods je otišao kockati u Koreju. Kada su se opet sastali Woods je imao više novca i odlučio je ispregovarati nove uvjete - tražio je 90 posto svake zarade.
Benter je odbio, no znao je kako će to biti kraj njihove suradnje jer nema šanse da itko popusti. Putevi su im se razišli, a Benter je u svoj softver ugradio "bubu" koja je s vremenom trebala izbrisati sustav i onemogućiti (ili barem otežati) Woodsu korištenje. Woods je ostao u Hong Kongu i počeo zarađivati, a Benter se vratio na igre ajnca u Atlantic Cityju. Kada je, nakon dvije godine, skupio nekoliko stotina tisuća dolara, vratio se u Hong Kong i dalje "tražeći matematičko savršenstvo".
Nadodavao je varijable i što je više istraživao to je bolje zarađivao. Uskoro je zaposlio i asistenta, Paula Coladonata, i vojsku drugih konzultanata. U sezoni 1990 -1991. zaradio je tri milijuna dolara.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Dobrodošli na najbolju stranicu sex dating ==>> Sexydrom.com