Pablo Escobar zauvijek će biti upamćen kao kralj droge i medelinskog kartela, kolumbijske kriminalne organizacije koja je 80-ih preplavila svijet kokainom. No, jedan član Escobarove skupine se posebno izdvajao po svojoj ekscentričnosti, a to je Carlos Lehder Rivas.
Sin Nijemca i Kolumbijke, rođen je u Kolumbiji, gdje je i proveo najveći dio svog djetinjstva. Međutim, nakon razvoda roditelja, preselio se u New York kada je imao 15 godina.
U SAD-u se bavio sitnim kriminalom, krao je aute i prodavao marihuanu na istočnoj obali i u Kanadi.
Prijateljstvo iz zatvorske ćelije
U lipnju 1973. godine, zbog krađe automobila je završio u zatvoru u Danburyju, u Connecticutu. Njegov relativno kratki boravak tamo zauvijek je promijenio Ameriku, ali i svijet.
George Jung, poznati diler droge o kojem je snimljen film "Blow", bio je Carlosov cimer u ćeliji.
“Kako je vrijeme prolazilo, bolje smo se upoznali i onda me je pitao da mu ispričam sve o kokainu. Odgovorio sam mu da neću. Pitao me je zašto. Sve što sam mu imao za reći bilo je: “Znaš li da se prodaje za 60.000 dolara po kilogramu u SAD-u?”, rekao je Jung u jednom intervjuu 2000. godine.
“To je bila sudbina. Da njih dvojica završe u istoj ćeliji”, kaže Mike Vigil, bivši šef međunarodnih operacija za borbu protiv droge.
Jung i Carlos su krajem sedamdesetih pušteni na slobodu, ali su se ubrzo opet sastali i dogovorili šverc kokaina iz Kolumbije u jugoistočni dio SAD-a avionima.
Kako se vremenom trgovina "koke" povećavala, Carlos je postajao sve bliži mafiji u Medelinu, a na Karibima su tražili “bazu” za svoje ilegalne poslove.
Bahami kao centar bijelog praha
“Krijumčarili su drogu preko Nassaua, glavnog grada Bahama, koristeći korumpirane dužnosnike, koji su im otvarali aerodrome i okretali glavu na njihov ilegalni biznis, ali su željeli više. Htjeli su još, htjeli su područje gdje mogu još slobodnije raditi i gdje će trošiti manje na podmićivanje lokalnih moćnika. Tako su se prebacili na obližnji otok Norman”, ispričao je Vigil za Business Insider.
Na Normanu je Carlosova ekscentričnost došla do izražaja. Opisivali su ga kao zgodnog, inteligentnog, šarmantnog biznismena, ali s nedostatkom samokontrole.
Diler zaluđen Hitlerom
Carlos je bio dosta agresivan biznismen, pa je na kraju uspio izgurati Junga iz njihovog dogovora. Jung ga je pak u jednom trenutku opisao kao luđaka koji voli Hitlera.
“Bilo je i drugih ljudi koji su živjeli na otoku, ali ih je Carlos potjerao i počeo je stvarati grupu oko sebe koja je izgledala kao neka neonacistička skupina”, priča Vigil.
Carlos se počeo ponašati kako ga je bila volja. Često je organizirao velike zabave i orgije na otoku. Kako je imao podršku od lokalne vlasti na otoku, ohrabrio se i iz aviona je bacao letke po otoku na kojima je pisalo “DEA idi kući”. (DEA - Agencija za suzbijanje droga)
“No, Carlos je postajao sve vidljiviji, naročito DEA-i, pa su mu bahamske vlasti rekle neka napusti njihovo otočje” nastavlja Vigil.
Uspon u Kolumbiji
Carlos se potom povukao u Kolumbiju. Njegov šverc avionima poboljšao je i ubrzao kokainski biznis u Medelinu i tako je postao važan član kartela.
Ekscentrični kriminalac je izgradio hacijendu i počeo se razbacivati novcem. Postavio je statuu Johna Lennona u svom dvorištu i kupio avione državnoj vladi kao poklon.
Vlada nalik nacističkoj
U ranim osamdesetima je, nalik Escobaru, Carlos imao političke ambicije. Escobar je dobio mjesto u Narodnoj skupštini, a Carlos je međutim suzbio svoje nacističke sklonosti, koje je naslijedio od oca, i iskoristio ih za razvoj svog političkog pokreta u Kolumbiji.
“Želio je ući u politiku i imao je ideju o vladi koja bi podsjećala na nacističku. To pokazuje njegovu poremećenost i lucidnost. Često je davao intervjue u kojima je hvalio Hitlera i bio protiv Židova, čime je samo potvrdio svoj nacistički karaktet”, kaže Vigil.
Carlos se povukao u džunglu, ali je ipak i dalje održavao presice za novinare, te najavio da će se boriti protiv vlade. Bio je poznat po tome što je često citirao Hitlera za kojeg je javno priznao da mu se divi.
“Kolumbijska policija je jednom prilikom izvršila raciju i pretres njegove kuće, kad su otkrili nekoliko milijuna dolara, dok je cijela unutrašnjost kuće bila ukrašena Hitlerovim fotografijama”, navodi Vigil.
Kokain - "atomska bomba Latinske Amerike"
“Carlosova stranka, Nacionalni pokret Latina, imala je fašistički program koji je zahtjevao radikalne promjene u politici Kolumbije. Također je prigrlio i antiimperijalizam, kritizirajući Ameriku zbog njene pretjerane umješanosti u Latinskoj Americi. Kokain je vidio kao sredstvo oslobođenja, nazivajući ga bombom Latinske Amerike".
Kao i Escobar, Carlosovi politički napori imali su za cilj poništiti dogovor kolumbijske vlade s Amerikom o njihovom izručenju i izručenju drugih narko dilera.
Carlosova megalomanija, potaknuta kokainom, izazavala je incident na jednoj Escobarovoj zabavi i tu je počela Carlosova propast.
"Na Escobarovoj hacijendi, Carlos je bio previše nadrogiran, svađao se s ljudima, a čak je i upucao jednog Pablovog čovjeka”, kaže Vigil.
Uhićenje "narko Hitlera"
To je razljutilo Escobara, jer je izgledalo, i to pred mnoštvom ljudi, da ne može zaštiti ni vlastite ljude. Shvatio je da je Carlos postao teret i otkrio njegovu lokaciju kolumbijskoj Vladi, što je kasnije negirao.
U šest ujutro, 4. veljače 1987. godine, na ranču u blizini Medelina, gdje je Carlos uživao u svom bogatstvu, policija i vojnici su upali i uhitili ga.
Jedanaest sati kasnije, izručili su ga u Miami i tako je upravo Carlos postao prva ‘žrtva’ sporazuma između Kolumbije i SAD-a.
Ubrzo je stigao u federalni zatvor u Illinoisu.
Escobar u zamjenu za slobodu
Vigil je već bio na putu za taj zatvor kako bi se sastao s Carlosom, jer je bio važan svjedok za Ameriku, zbog svoje povezanosti s Escobarom.
“Bio je vrlo nizak, tečno je govorio engleski, a ostavljao je dojam manipulatora i prevaranta. Nije htio reći ni riječ o svojoj umješanosti u posao s drogom. Znao je da ga je Pablo izdao. Nije želio o njemu govoriti. Ponudio je da ode u Kolumbiju pod zaštitom kolumbijske vojske, koja bi ga čuvala, i da sam uhvati Escobara za nas. Nismo htjeli riskirati”, navodi Vigil.
Carlos nije imao neke druge informacije za "trgovanje" s Amerikancima, pa je osuđen na doživotnu kaznu zatvora 1988. godine.
Carlosu je zatvorska kazna smanjena kad je svjedočio protiv Manuela Noriege, koji je pomagao medelinskom kartelu.
Carlos je optužio SAD za kršenje ljudskih prava i da su pogazili navodni dogovor o njegovom puštanju ukoliko svjedoči protiv Noriege.
Obratio se i kolumbijskom predsjedniku Santosu, tražeći da mu pomogne da se vrati u zemlju kako bi umro na tlu Kolumbije.
“Carlos ima puno neprijatelja u Kolumbiji. Kad bi otišao tamo, ne vjerujem da bi preživio duže od nekoliko mjeseci”, zaključuje Vigil.
