Life
6206 prikaza

Važna bitka Drugog svjetskog rata nije se trebala dogoditi

Iskrcavanje u Normandiji
1/2
National Archives and Records Administration
Povjesničar Gary Sterne izaziva bijes kolega jer je srušio veliki mit o najvećoj savezničkoj invaziji

Lako je biti general poslije bitke, stara je izreka koju neki citiraju i danas kad je prošlo 75 godina od slavnog iskrcavanja u Normandiji. Kako se bliži 6. lipanj, kad će se obilježiti jubilej najveće vojne operacije u Drugom svjetskom ratu, tako postaju sve žešće i rasprave oko bitke za Pointe du Hoc, rt visok jedva 30-ak metara koji gleda na plažu Omaha.

Bitka za Pointe du Hoc jedan je od najvažnijih trenutaka u invaziji nazvanoj Dan D ili 'Najduži dan' kako se zove holivudski film koji tematizira ovaj pothvat američkih trupa na europskom tlu. Ali samo tri kilometra od tog mjesta na obali Normandije, iskopine na velikom dijelu poljoprivrednog zemljišta pričaju sasvim drugačiju priču o tome što se zapravo dogodilo tog dana.

Sakupljač artefakata iz 2. svjetskog rata i povjesničar Gary Sterne slučajno je prije 15 godina naišao na zakopane i obrasle ostatke njemačkih bunkera koji su nakon invazije sasvim pali u zaborav. To otkriće, zajedno s nizom deklasificiranih američkih i britanskih vojnih dokumenata, moglo bi značajno promijeniti način na koji se priča o Pointe du Hoc i važnosti te akcije tijekom invazije na Normandiju.

Maisy Battery - iskrcavanje u Normandiji | Author: Wikipedia Commons Wikipedia Commons

Tek sada povjesničari su se počeli suočavati s mogućom novom teorijom, a Sternovo otkriće tzv. 'Maisy Battery' odnosno njemačke artiljerijske jedinice dovodi u pitanje potrebu središnje i do sad najvažnije bitke – onu za Pointe du Hoc. Jedno je sigurno – mit o Pointe du Hocu. je toliko čvrst da svatko tko se usudi dovesti ga u pitanje, to radi na vlastitu odgovornost. A to je upravo učinio Gary Sterne. On naime tvrdi da je Point du Hoc bio sasvim nepotreban i da je mnogo važnije bilo osvojiti upravo Maisy Battery nekoliko kilometara dalje od povijesnog mjesta.

"Povjesničari uvijek rade na razbijanju mitova, a kad to učine obično budu zasipani ljutitim porukama, pa čak i usred noći", kaže Rob Citino, viši povjesničar u Nacionalnom muzeju Drugog svjetstko rata u New Orleansu, koji je napisao 10-ak knjiga o ratu i tek je nedavno saznao za Maisy Battery.

Kolekcionar artefakata i povjesničar, 55-godišnji Gary Sterne naišao je dosad samo na kritike i žestoka protivljenja otkad je 2004. godine pronašao kartu na vojnom buvljaku koja ga je i odvela do lokacije Maisy Battery – kompleksa koji pokriva 144 hektara kopna između sektora plaže Omahe i Utah na koju su se iskrcali Amerikanci. Objavio je knjigu u dva toma od kojih svaka na 1160 stranica, na kojima je objavio pregršt fotografija, vojnih dokumenata i na desetke intervjua s vojnicima koji su se herojski popeli na Pointe du Hoc, pješčanu dinu visoku 30-ak metara koja se izdiže iznad normandijske obale i na čijem su ih vrhu čekali njemački vojnici.

Svi oni u razgovorima s Garyjem Sternom tvrde isto: Napad i osvajanje Pointe du Hoca bio je sasvim nepotreban, a zapovjednik američke vojske nije slijedio zapovijedi i izravno je svoje ljude doveo u opasnost. Glavni cilj trebao je, umjesto Point du Hoca biti zapravo Maisy i dobro utvrđena i kamuflirana njemačka artiljerijska jedinica smještena koji kilometar dalje u sklopu koje su bili postavljeni moćni njemački topovi.

"Nemam ništa drugo osim poštovanja prema Rangersima i onome što su radili u Pointe du Hocu. ", rekao je Sterne za Washington Post. "Bio je to doista herojski podvig, ali činjenice su činjenice."

NP Sutjeska, Tjentište 75 godina poslije Life Najveća klaonica partizana iz Drugog svjetskog rata

Sterne je do svog otkrića došao 2004. godine kad je kupio na buvljaku u Louisvilleu jedno vojničko odijelo iz Drugog svjetskog rata. Bilo je u običnoj kartonskoj kutiji, a kad je prokopao po džepovima, a u jednom od njih pronašao je staru vojničku kartu Normandije. Na karti su ostali rukom iscrtani krugovi s križićem u sredini uz koje je pisalo 'Područja visokog otpora'.

Sterne je bio zbunjen jer je precizno proučavao iskrcavanje na Normandiju i mislio je da sve zna o tim lokacijama.

"Najprije sam mislio da su to samo označena polja i da na njima nema ništa, a onda sam ipak otišao na ta mjesta i na jednom od njih naišao na veliku betonsku ploču. Mislio sam najprije da je to temelj neke stare zgrade koja je davno uništena ali sam se uskoro spotaknuo o maleni dimnjak koji je stršio iz betona. Bio je to zapravo krov građevine za koju sam shvatio da je bunker."

Stern i njegov sin Dan dohvatili su se lopate i počeli kopati, pa su tako otkrili poljsku bolnicu, bunkere, vojarne i velike betonske prostore, te zapovjedno-kontrolni centar, što je bio dokaz da je SS ovdje postavio svoje moćne snage. Maisy je nakon invazije zaboravljen jer su ga zakopale savezničke snage i tako je pao u potpuni zaborav", smatra Sterne.

On je svoje otkriće držao u tajnosti gotovo dvije godine, sve dok nije prikupio dovoljno artefakata i izložio ih u Muzeju Drugog svjetskog rata. Kada je 2006. godine izašao u javnost sa svojim otkrićem, naišao je na veliki bijes. Kolege povjesničari nazvali su ga 'ludim Englezom' sklonom konfabulacijama.

Maisy Battery - iskrcavanje u Normandiji | Author: Wikipedia Commons Wikipedia Commons

Sterne je uzvratio vatru. Tvrdio je da je Maisy, a ne Pointe du Hoc, trebao biti primarna meta na D-Day. Tvrdio je da su topovi s pozicije Maisy tukli i tri dana nakon invazije i bili su sposobni udarati po položajima američke vojske na plaži Utah udaljenoj oko pet milja. Sve to bila je čista hereza za vojni svijet i povjesničare.

Na temelju ranije objavljenih tajnih obavještajnih podataka i terenskih izvješća koje je dobio iz vojnih arhiva u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji, Sterne je tvrdio da je zapovjednik 2. bojne bojne misije Pointe du Hoc, potpukovnik James E. Rudder, znao da su Nijemci uklonili oružje iz Pointe du Hoca kako se bližila invazija. Kad su Rudder i njegovi ljudi 6. lipnja 1944. stigli do vrha Pointe du Hoc, shvatili su da gore uopće nema topova, a one koje su pronašli bili su smješteni nekoliko kilometara u unutrašnjost i to bez posada. Dio topova lažirali su postavljanjem drvenih telefonskih stupova koji su iz aviona izgledali kao topovske cijevi.

Jakiw Palij Jakiw Palij Life Nacist kojeg nitko nije htio u svojoj državi

Dapače Sterne tvrdi da je Rudder dobio jasnu naredbu da napadne lokaciju Maisy ali je on napao Pointe du Hoc unatoč izvještajima da su Nijemci premjestili naoružanje. Od vojnika koji su bili pod njegovim zapovjedništvom za vrijeme invazije, 77 ih je ubijeno, 152 su ranjena i 38 se vode kao nestali.

Rudder, koji je umro 1970., postao je ratni heroj, primivši ugledno ordenje, a kasnije je imenovan i predsjednikom teksaškog sveučilišta. Jedan od njegovih vojnika, poručnik George G. Klein, postao je slavni svjedok osvajanja Pointe du Hoca.

Sterne je rekao da je pitao Kleina o ulozi koju je odigrao tog dana. Klein mu je rekao da je uništio top na Pointe du Hocu. .Ali podaci pokazuju da je taj top bio uništen mjesecima ranije. Klein se nije mogao sjetiti pojedinosti bitke. Na kraju Sterne je pronašao dokumente prema kojima je Klein i njegova jedinica tog dana kad je bilo iskrcavanje u Normandiji zapravo bio u Irskoj.

Klein je na kraju priznao da je izmislio svoju vojnu prošlost i priče koje je ispričao o napadu. Danas ima 98 godina i živi u Illinoisu, piše Washington Post.

  • crazy.dictator 10:10 04.Lipanj 2019.

    a koliko mi imamo"narodnih heroja"koji si izmislili svoje podvige. ima kod nas lika za koga se SVI kunu da im je jednom dovezel hranu do linije (ne na samu liniju) a danas je prema cinu i ostalim postignucima"narodni heroj"a tek ... prikaži još! generale koji rata vdli nesu