Mirko Miočić, jedan od najvećih, svakako najpopularniji gospodar kvizova u Hrvatskoj, preminuo je u Općoj bolnici u Zadru u dobi od 61 godine, javlja 057. Direktan uzrok smrti je upala pluća kojoj se njegov oslabljeni organizam nije uspio othrvati, nakon što se zapravo neuspješno duže vrijeme borio s dijabetesom. Svoju karijeru kvizomana naglo je prekinuo u ožujku 2016. Tada se povukao iz javnosti zbog liječenja. Ubrzo su mu liječnici morali amputirati potkoljenicu jedne noge, potom stopalo druge.
Dulje od jedne godine oporavljao se uz pomoć fizikalnih terapija, sve do prošlog tjedna kad je 7. svibnja hospitaliziran u bolnici u Zadru zbog komplikacija s upalom pluća koja se pokazala kobnom. Još u utorak 9. svibnja telefonski se javio u 500-toj emisiji "Potjere", čestitao i Tariku Filipoviću i kolegama lovcima i natjecateljima veliki jubilej, no to je bilo i posljednje od ovog čovjeka nevjerojatnog znanja. U nekom od kvizova prvi put je nastupio još 1972., u dobi od samo 16 godina.
1982. osvojio je legendarnu, neponovljivu Kviskoteku i nagradu od 20.000 dinara. Četiri godine poslije, tada je imao 26 godina, u superfinalu Kviskoteke u konkurenciji svih dotadašnjih pobjednika osvojio je treće mjesto, iza jednog drugog čudotvorca, Radoslava Dodiga, koji je tada bio pobjednik. Sljedećih desetljeća bio je nezaobilazan u svim show-kvizovima sve do danas. U razvikanom Milijunašu nije stigao dalje od 32.000 kuna unatoč nekoliko pokušaja, što je bila posljedica specifičnog sustava eliminacije kandidata.
Ali je zato natjerao producente da ograniče sudjelovanje osoba kao "džoker zovi" na tri puta po sezoni, jer su svi živi zvali Miočića da im uskoči u kritičnom trenutku. U jednoj sezoni zvali su ga čak 48 puta, od čega je 45 puta znao točan odgovor na pitanje. Onima koji su ga zvali priskrbio je oko 3,5 milijuna kuna, a oni su mu uzvratili s ukupno 100.000 kuna. Njegov život bio je i svjedočanstvo o vremenu u kojem je živio. Iako je završio studij prava, nikada nije diplomirao.
Ono što je zaradio po kvizovima, ulagao je u svoju kuću i u daljnje skupljanje ionako "renesansnog spektra znanja". Bio je zaposlen u izvjesnoj izdavačkoj kući, da bi prije devet godina dobio otkaz kao – tehnološki višak. Ostao je upamćen kao čovjek koji je u godinama svoje najbolje, skoro mitske forme slovio za osobu koja naprosto "ne može pogriješiti", a oni koji su od njega gubili u kvizovima, bez iznimke su govorili da je "izgubiti od takve osobe čast".
