Life
34553 prikaza

Umrla u očaju: Nisu joj priznali da su je silovali i Srbi i Albanci

Rat na Kosovu
US Marine corps
Ratnim zločincima Srbima u Beogradu uvažavaju žalbe na presude, a vlasti Kosova pomažu samo ženama koje nisu silovali Albanci

Haxhi Balaj sjeća se da je 5. svibnja 1999. bilo sunčano i da je njegova majka Shehrije pokušavala pronaći nešto za ručak za obitelj. Nestalo im je brašna, kao i mnoge druge stvari koje su nedostajale u onim teškim danima tijekom rata na Kosovu. Njegova majka, Romkinja, bila je u njihovoj kući u selu Bllagaje, u zapadnoj kosovskoj općini Peć, kada su začuli pucnje.

Rekla je svojoj djeci da ostanu u kući i da ne izlaze vani. Nešto kasnije automobil srpske policije ušao je u njihovo dvorište, a četvorica uniformiranih policajaca odveli su je na nepoznato mjesto. Vratila se tek navečer, okrvavljena i s modricama po cijelom tijelu.

Alen Muhić Nekažnjeni zločin Life Alen je dijete silovane žene u ratu - otac mu je ratni zločinac

Shehrije Balaj je 2013. godine postala prva žena s Kosova koja je svjedočila kako je silovana, i to na suđenju bivšem zapovjedniku Jugoslavenske vojske Toplici Miladinoviću i još 10 osoba u Beogradu za ratne zločine počinjene u selima Qyshk/ Cuska, Pavlan , Zahaq i Lubeniq u blizini grada Peći, gdje je u travnju i svibnju 1999. ubijeno najmanje 100 civila.

Počinitelji su bili pripadnici 177. jedinice Vojske Jugoslavije poznate kao Šakali, kojom je zapovijedao Nebojša Minić, nadimka "Mrtvi".

Šakali nisu nastali tek tijekom rata na Kosovu; ranije su već počinjali masakre u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Shehrije je na sudu identificirala trojicu - Srećka Popovića, Bobana Bogićevića i Dejana Bulatovića. Skupina boraca Šakala prvotno je u Beogradu 2014. osuđena na ukupno 106 godina zatvora, ali je srpski žalbeni sud presudu ukinuo i postupak je vraćen na početak. U međuvremenu je Shehrije Balaj umrla u siromaštvu u rujnu 2018. godine, nakon što je dugi niz godina patila od raznih bolesti.

Sud u Beogradu nije pružio odgovarajuće zaštitne mjere za žrtve i svjedoke na suđenju pripadnicima Šakala, niti im je pružio odgovarajuće savjetovanje ili podršku, rekao je njen sin. Niti na Kosovu njegovoj majci nije bila pružena nikakva pomoć niti ekonomska podrška.

Njeno svjedočenje o njenom silovanju nije privuklo nikakvu pažnju u njenoj domovini, a ona nikada nije uvrštena na popise bilo koje kosovske nevladine organizacije koja inače pruža pomoć žrtvama silovanja u ratu.

Nije uspjela steći niti status žrtve seksualnog nasilja, što inače pruža kosovska vlada kako bi omogućila preživjelima da zatraže mjesečnu mirovinu u iznosu od 230 eura nakon što prođu proces provjere. Zahtjev jest podnijela je zahtjev, no vladina Komisija za prepoznavanje i provjeru preživjelih od seksualnog nasilja tijekom rata na Kosovu odbila je potvrditi BIRN-u je li njen zahtjev uopće razmatran.

Žene žrtve silovanja u ratu Rat u Bosni Life Ratna silovanja: "Hrvatice najmanje o tome govore"

Kosovski zakon nudi status preživjelih onima koji su bili seksualno zlostavljani u ratu koji je trajao od 27. veljače 1998., kada je počeo oružani sukob, do 20. lipnja 1999., kada su se srpske snage povukle s Kosova pod neizdrživim NATO-ovim bombardiranjima. Zakon ne predviđa mirovine za obitelji žrtava koje su umrle tijekom postupka provjere ili za rodbinu onih koji su ubijeni tijekom seksualnog zlostavljanja.

"Sa smrću žrtve umre i njeno pravo na status", rekla je za BIRN Mirlinda Sada, voditeljica Medica Đakova, nevladine organizacije koja pruža zdravstvenu i ekonomsku podršku žrtvama seksualnog nasilja u tom ratu.

Sada je rekla da bi se zakon mogao izmijeniti tako da se pod zaštitu uvrste i oni koji su već umrli, ali i da se produži petogodišnji rok za primjenu. Ona je u dva navrata pokretala pitanje sudbina žrtava seksualnog nasilja - kosovskih Albanki i Romkinja, koje su Srbi silovali tijekom rata, ali i žrtava Albanaca odmah nakon rata.

"Imamo slučajeva žrtava koje su silovale dvije strane – i srpske oružane snage i Albanci. Imamo i slučajeva u kojima žrtve kažu da su ih Srbi silovali, ali se plaše reći da su isto pretrpjeli i od Albanaca", rekla je.

Ardiana Shala, istraživačica socijalne psihologije koja se specijalizirala za traume rata i silovanja, rekla je da podnositelji zahtjeva potvrđivanje statusa moraju izdržati duga razdoblja čekanja dok se o njihovoj prijavi ne razmotri i odluči.

Također je rekla da vlasti status priznaju samo onim ženama koji su bile izložene seksualnom nasilju prije 20. lipnja 1999. godine, što znači vlasti ignoriraju stradanje pojedinih žrtava.

"Pretpostavlja se da većina žrtava silovanja koje su stradale nakon 20. lipnja pripadaju manjinskim (etničkim ne-Albankama) etničkim skupinama, što bi značilo da se mora promijeniti vremenski okvir", tvrdila je.

Salih Nikci, koji je bio svjedok na istom suđenju Šakalima kao i Shehrije Balaj, te je dvaput svjedočio na beogradskom sudu o ubojstvu svojih roditelja i desecima drugih civila u selima Pavlan, Qyshk/ Cuska, Zahaq i Lubeniq, smatra da njegovo svjedočenje nije bilo potpuno jer nije govorio o počinjenim silovanjima.

Radni kamp u Kini gdje drže muslimane Kampovi užasa Top News 'Naredili joj da se skine i onda su se svi izmjenjivali na njoj'

"Najteži dio muškarcima bio je razgovor o silovanju žena. Svi mi koji smo svjedočili znali smo za ove slučajeve, ali nismo ih mogli sve pokazati, iako smo imali priliku govoriti o njima ", rekao je Nikci.

No, dvije etničke Albanke koje su svjedočile na suđenju stekle su status seksualnih žrtava rata. Halit Gashi, drugi svjedok u slučaju protiv Šakala, čija je rodbina ubijena u Pavlanu, rekao je da Romkinje koje su tijekom rata postale žrtve silovanja, poput Shehrije Balaj, nisu dobile odgovarajuću pažnju "zbog svoje etničke pripadnosti".

"Znam za njen slučaj. Tužno je to što joj se dogodilo za vrijeme rata i nakon njega", rekao je Gashi.

Haxhi Balaj prisjetio se kako se zdravlje njegove majke pogoršalo nakon što je svjedočila na sudu u Beogradu.

"Imala je mnogo zdravstvenih problema; trauma rata još je bila s njom. Dvaput je svjedočila i bilo joj je vrlo teško", objasnio je Balaj.

"Dvaput je putovala (u Beograd na svjedočenje) i to je bilo iscrpljujuće za nju. Jednom se srušila na sudu i odvedena je u bolnicu. Suočavanje s onima koji su je silovali i ponavljanje njene priče u sudnici bilo je za nju nepodnošljivo", dodao je.

Obitelji je i danas teško prisjećati se patnji njegove majke, dodao je.

"Umrla je u očaju jer joj nitko nije priznao što je prošla ili joj dao podršku, iako je svjedočila na sudu o silovanju", rekao je.

Članak je u cijelosti preveden s BIRN-a

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.