Između ljeta 1976. godine i 1977. David Berkowitz, poznat i po imenu "Son of Sam" terorizirao je New York. Ubijao je mlade parove u njihovim automobilima i kada je uhvaćen tvrdio kako je Sotona opsjeo psa njegovog susjeda Sama i davao mu naredbe o ubijanju.
Tako je zloglasni ubojica, koji je tjerao strah u kosti, dobio svoj nadimak i zacementirao mjesto u povijesti. Kasnije je priznao kako su to sve bile laži. Upravo mu zato nikada nije niti dijagnosticiran neki mentalni poremećaj već su svi zaključili kako je i više no mentalno kompetentan da podnese suđenje, ili drugim riječima nije se mogao izvući na ludost.
"Bio sam to ja, ja i samo ja", rekao je o svojim ubojstvima David Berkowitz, piše All That Is Interesting.
Godine 1974. Berkowitz se vratio sa fronte, iz Južne Koreje gdje je proveo tri godine. Tada 21-godišnjak se uselio u maleni stan u Yonkersu, u saveznoj državi New York. Ubrzo je shvatio kako su svi koje je poznavao "nastavili sa životom". On je bio sam, teško se socijalizirao, a posebno ga je izjedala činjenica da je bio posvojen te smrt majke posvajateljice kada je imao samo 14 godina. Bio je ljut na svijet oko sebe.
Samo godinu kasnije saznao je kako mu je biološka majka, za koju je mislio da je mrtva, zapravo živa. No, kada su se upoznali ona je bila nezainteresirana i hladna. To ga je uvjerilo da nije samo da ga ona ne želi, nego sve žene ovog svijeta.
Iako, čini se da je problema imao i prije, kao dijete, kada je ubijao male životinje, započinjao požare i uništavao imovinu. U odrasloj ga je dobi mučila činjenica da nema djevojku.
"Seks, vjerujem, je odgovor i put do sreće", rekao je. A njemu je "netko" ili "nešto" zatiralo taj put.
Na Badnjak 1975. godine nešto se dogodilo što ga je ponukalo da na cesti lovačkim nožem izbode dvije tinejdžerke. Iako su obje preživjele, niti jedna nije mogla identificirati svog napadača. A to je bio tek početak.
Na ljeto 1976. u Teksasu je nabavio 44-kalibarsko vatreno oružje. Sa njime se približio automobilu parkiranome u Bronxu. Unutra su Jody Valenti i Donna Lauria razgovarali. Berkowitz je ispalio nekoliko hitaca te ubio Donnu, a ranio Valenti. Tek je iz novina saznao da nije ubio obje žrtve.
To ga je okuražilo i tu kreće niz koji je trajao 12 mjeseci. Kada je "odradio" svoj osmi i finalni napad u srpnju 1977. iza njega je bio trag od šest ubijenih i osmero ranjenih, mahom mladih ljudi koji su sjedili u svom automobilu po noći.
Paralelno s napadima Berkowitz je policiji i novinaru Jimmyju Breslinu slao šifrirane poruke. Tako se i rodio mit o Samu.
"Da bi me zaustavili morate me ubiti, jedino ću tako stati. Sam je žedan momak i neće mi dati da prestanem ubijati dok se ne nasiti krvi", pisao je.
Njujorčani, i cijeli grad, bili su u panici. Kretali su se u skupinama i zvali policiju za svaku najmanju sitnicu. Sve je došlo kraju kad je 31. srpnja Berkowitz ubio Stacy Moskowitz, a ranio njezinog pratioca Roberta Violantea u Brooklynu.
Policiju je tada nazvao svjedok koji će se pokazati kao ključan za slučaj. On je vidio sumnjivog muškarca koji je držao nešto veliko i tamno u ruci i koji je uzimao prometnu kaznu sa stakla svog automobila. Preko te kazne za parkiranje došli su do registracije Davida Berkowitza.
Mislili su da su barem pronašli još jednog svjedoka. Došli su do njegovog stana u Yonkersu te ubrzo shvatili da u autu ima vreće s municijom, karte mjesta gdje su bila ubojstva i pisma koja je planirao slati policiji.
Kad je Berkowitz izašao iz stana detektiv Falotico je, s dignutim pištoljem, rekao "Sada kada te imam, koga točno imam?"
"Znaš", odgovorio mu je David tihim, mekim i gotovo ženskim glasom.
"Reci mi, ne znam", urlao je policajac.
Berkowitz je okrenuo glavu prema njemu i rekao "ja sam Sam".
Policija je ubrzo shvatila kako mu je stan prešaran sotonističkim grafitima, i da je detaljno pisao o svojim aktivnostima u dnevnik.
Pokušao se izvući na "mentalnu bolest" ali nije mu išlo, pa je priznao svoja nedjela. Dobio je kaznu od doživotnog zatvora koju provodi u zatvoru Shawangunk u državi New York. Danas pripada kongregaciji ponovno rođeni kršćani i tvrdi da više nije "Samov sin" već "sin nade".
Njegovi obožavatelji vode stranicu u njegovo ime.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
bolesnik