Life
8832 prikaza

Ubijali po šumama: Nacistička povijest vlasnika L'Oréala

Nacisti
United States Holocaust Memorial Museum
Kupovali su oružje, ubijali su političke protivnike, bombardirali tvornice i sinagoge i nisu skrivali da su ili fašisti ili simpatizeri fašizma

Inicijacija bi se događala oko stola prekrivenim francuskom zastavom. Nakon što bi se zakleli da će ostati poslušni i štititi tajne društva i vodstva, oni koji su inicirani digli bi ruku te izrecitirali zakletvu: "Ad majorem Galliae gloriam" ili "za veću slavu Francuske".

Oni koji su participirali u ritualu nisu bili anonimni "nitkovići". Mnogi od njih bili su bogati biznismeni, vojna lica, ili dobro povezana krema društva.

Imali su moć. Imali su novac. Bili su ili otvoreno fašisti, ili simpatizeri fašizma. Neki su bili nacionalisti koje su uvjerili u komunističku prijetnju i invaziju. Drugi su htjeli svrgnuti republiku te uvesti vlastitu autoritarnu vlast. 

Kako bi ostvarili svoje ciljeve koristili su svoje poprilične resurse kako bi širili strah diljem Francuske (a i šire), piše Business Insider bombardirali su tvornice i kasnije sinagoge. Njegovali su veze sa stranim diktaturama. Kupovali su oružje a gomilala su se i tijela. Ubijali su i političke protivnike.

Tajno se društvo nazivalo Comité Secret D'Action Révolutionnaire ili CSAR, a ne bi mogli izvesti ništa da ih financijski nisu "pokrivali" neki industrijalisti, među njima je, gotovo sigurno, bio i osnivač L'Oréala Eugène Schueller. Apotekar koji je postao poduzetnik zaradio je bogatstvo nakon što je izmislio novu vrstu boje za kosu, piše Smithsonian magazine. L'Oréal nije htio komentirati uvjerenja svojeg osnivača.

Rast i razvoj CSAR-a pokazuje svu nestabilnost francuske politike između dva svjetska rata. A to da je Schueller nakon svega toga izronio neokaljan nakon financiranja kampanje terora samo pokazuje što sve mogu kupiti bogatstvo i utjecaj.

Što utemeljitelj jedne od najvećih kozmetičkih kompanija ima sa svim tim terorom i kaosom?

Schueller dolazi iz građanske obitelji, sin vlasnika slastičarnice. Otišao je u kemiju i zaradio bogatstvo kada je 1908. osmislio novu formulu za boju za kosu, često isprobavavši proizvod i na sebi.

Nazvao je kompaniju L'Oréal a do tridesetih je koristio revolucionarne (za ono doba) marketinške metode. Smithsonian magazine ga opisuje kao ambicioznog i radišnog do mjere "opsesivnog". Prije no što ga je privukao fašizam, flertao je sa socijalizmom i masonima.

Imao je izrazito anti-republikanske stavove i zagovarao da se radnike plaća prema njihovoj produktivnosti, a ne broju sati koje odrade.

Francoise Bettencourt Meyers Forbesova lista Ekonomix Ona je najbogatija žena svijeta i svaki dan je sve bogatija

Iako je bio francuski nacionalist, Shueller se divio tada političaru u usponu nacističke Njemačke i hvalio "dinamizam" Adolfa Hitlera. Ideje "slobode, jednakosti i bratstva" bile su mu, piše Smithsonian, "djetinjaste".

Njegovi stavovi i njegove hrpe novca bile su privlačne Eugeneu Deloncleu, francuskom desnom radikalu koji je pripadao ultrakonzervativnom pokretnu Action Française.

Upravo je on organizirao Comité Secret D'Action Révolutionnaire ili CSAR oko 1935. godine. Bili su organizirani kao vojska, podijeljeni na "ćelije". Misija im je bila ambiciozna - srušiti francusku Treću republiku i postaviti desničarsku državu.

Glavni su im neprijatelji bili francuska lijeva Popularna fronta, koju je vodio socijalistički premijer Léon Blum. Deloncle se sprijateljio sa Schuellerom i regrutirao ga. Schueller je donirao brdo novca i organizirao sastanke u središnjici L'Oréala.

Nema direktnog dokaza o tome koliko je bio aktivan, no povjesničari tvrde kako je vjerojatno podržavao predratno društvo.

Schuellerovo je pisanje svakako indiciralo da je dijelio nacionalističke, anti-semitske i anti-komunističke sentimente. Neki članovi su htjeli ukinuti demokraciju, a svima im je bila zajednička mržnja prema komunistima. Grupacija je nastala u doba "rastuće nezaposlenosti, masivnog radničkog pokreta te depresije nakon Prvog svjetskog rata.

La Cagoule, kako je organizacija s vremenom nazvana, pridružilo se preko nekoliko tisuća članova. Ponekada su nosili oprave poput članova Ku Klux Klana, a grupa je odavanje tajni kažnjavala smrću. Rješavali su se i onih koje su smatrali unutarnjom prijetnjom, poput dilera oružjem Maurice Juifa. Povezani su sa čitavim nizom ubojstva u Francuskoj i vani.

Eugène Schueller | Author: Wikipedia Wikipedia
Grupa je možda odgovorna za smrt ruskog ekonomista Dimitrija Navahina, koji je izboden na smrt dok je šetao svog psa u šumi Bois de Boulogne kod Pariza 1937.

U zamjenu za 100 puški marke Beretta od strane Benita Mussolinija grupa se išla riješiti i socijalista Carla i Nella Rossellija, koji su živjeli kao izbjeglice u Francuskoj.

Godine 1937. obojicu su zaustavili i ubili. Oni su iza i misterije zaključane sobe u Parizu. Navečer 16. svibnja 1937. Laetitia Toureaux ušla je u metro u kola prve klase.

Bila je jedina u praznim kolima, a na sljedećoj stanici kada su se otvorila vrata bila je mrtva, sa nožem u grlu. Grupa je bila iza ubojstva, jer ih je Toureaux špijunirala za policiju. Imali su i ideje ubiti premijera Bluma.

Koordinirali su se sa drugim diktaturama, uključujući režimima Mussolinija u Italiji te Francisca Franca u Španjolskoj. Uspjeli su, kaže povjesničar Sean Kennedy, "raznijeti i dva aviona koja su trebala ići španjolskim republikancima". U Parizu su bombardirali zgrade i urede kako bi ubili komuniste.

Navodno su zaslužni i za prve ispaljene metke koje su pokrenule masakr u Clichyu, koji je doveo do pet smrti 1937.

Najveći je gubitak života bio kada je pokret bio na izdisaju. U siječnju 1938. 14 ljudi je ubijeno kada im je eksplodiralo skladište granata u Parizu. Policija je micala skladište oružja kada se to desilo, a prozori kuća su razbijeni kilometrima uokolo.

Teroristički napad na WTC u New Yorku - september 11 PROROČKI Life Dugo izgubljeni film najavio 9/11 i Drugi svjetski rat

Pokret je prizvao neke od članova najpoznatijih obitelji u Francuskoj te glave Michelina i Lesieur Oila, također. Shueller nikada nije direktno povezan niti s jednom od nasilnih kampanja grupe. Na svu sreću, grupa nije dugo opstala, i inicijalni teror je ubrzo zaustavljen. Zahvaljujući doušnicima poput Toreaux policija se infiltrirala u društvo i 1937. krenula s "razmontiravanjem".

Čak je 71 osoba uhićena. Marx Dormoy, Blumov ministar unutarnjih poslova bio je najodgovorniji za operaciju. U njihovim skladištima pronašli su arsenal od 500 automatskih pušaka, anti-tenkovskih pušaka i tona eksploziva.

Schueller nije bio među uhićenima. Svejedno, mediji su popratili da se i njegovo ime spominje u kontekstu organizacije. 

Većina je uhićenih "dobila svoju slobodu" kada je Francuska ušla u rat s Njemačkom i poslani su na bojište. Neki su iskoristili priliku za osvetu kada je nacistička Njemačka okupirala sjevernu i zapadnu Francusku.

Južni i istočni dio reorganizirao se pod kolaboracionističkim Vichyjevskim režimom. Kao i Francuska i članovi grupacije podijelili su se na dva djela. Neki su se pridružili pokretu otpora, dok su drugi počeli surađivati s Vichyjevcima.

Iako je bio nacionalist, Schueller je njegovao veze sa nacističkim osvajačima. "Bio je to miks praktičnosti, ekonomskog evangelizma i političke ambicije", kaže povjesničarka Ruth Brandon.

Schueller je čak naveden kao agent Helmuta Knochena, SS komandanta koji je deportirao francuske Židove u nacističke logore smrti i naredio egzekucije ratnika francuskog pokreta otpora.

I Deloncle se poredio s novim režimom. Godine 1940. osnovao je reinkarnaciju CSAR-a, te je odradio i niz terorističkih akcija.

Organizaciju je nazvao Mouvement Social Révolutionnaire ili MSR. Pod novim režimom MSR je funkcionirao bolje nego La Cagoule ikad. Schueller je također participirao, bio je predsjednik jedne od grana.

Grupa je bombardirala sinagoge i surađivala sa SS-om. Navodno su i iza atentata na Dormoyja, čovjeka koji je razorio La Cagoule. Iako navodno nikada nije imao veze sa nasilnim akcijama, biznis mu je cvao pod fašistima.

Poslije rata sudilo mu se za kolaboracionizam, međutim nije bilo ozbiljnih konzekvenci, osim pokojeg naslova. Iako je Schueller tvrdio da je štitio židovske zaposlenike, u desetljećima nakon rata, dok je i dalje vodio L'Oréal imao je niz suradnika, poput Jacquesa Correzea i Deloncleovog sina Luisa, koji su također povezani sa fašizmom.