Life
4600 prikaza

Trauma: Obitelji pokopale pogrešne žrtve srpskih zločina

Masovna grobnica na Kosovu
Wikipedia
Nakon povlačenja srpskih snaga, ostale su tisuće pobijenih koje je trebalo identificirati, a na raspolaganju nisu imali DNK analizu

Kada su stručnjaci Haškog suda pozvali Flurima Hajdarija u improviziranu mrtvačnicu u Orahovcu na Kosovu, bio je srpanj 1999. i on se nadao da će pronaći tijela svih članova svoje obitelji koji su ubijeni tijekom rata. 26. ožujka 1999., dva dana nakon što je NATO pokrenuo zračne udare protiv onoga što je Milošević tada zvao Jugoslavijom, srpske snage pobile su njegovog oca Halima i petoricu braće: Selajdina, Rasima, Nazima, Vesela i Mursela.

Osim njih, u selu Krusha e Vogel/ Mala Kruša, pobijeno je tada još 108 civila Albanaca. Najmlađem Murselu tada je bilo samo 12 godina. Polovicu od tih pobijenih pronašli su u obližnjoj rijeci. Ostali se još uvijek vode kao nestali. Hajdari se prisjeća da je tog 2. srpnja 1999. kad je ušao u mrtvačnicu i unutra zatekao trojicu od svoje braće i četiri rođaka, sunce bilo na zalasku.

Milorad Dodik s Ivicom Dačićem i Aleksandrom Vučićem Trojedina Top News Što bi Sarajevo dobilo da vojno zgazi Republiku Srpsku?

"Bilo ih je lako identificirati. Vidio sam Selajdina, Nazima i Rasima. Svaki je imao rupu od metka na čelu. Ali, imena Selajdina i Nazima na natpisu na kovčegu bila su zamijenjena", ispričao je Hajdari za BIRN.

U Selajdinovom kovčegu bilo je Nazimovo ime, u Nazimovom kovčegu Selajdinovo ime. Jedan mjesec poslije obitelj je preuzela tijelo Rasima. Od vlasti su tek 2007. uspjeli preuzeti kosti Nazima, a 2009. i od Selajdina. Samo nekoliko dana nakon što su ih sahranili, grobove su ponovno otvorili i izvadili kosti. Tri mjeseca poslije, iz ostataka pronađenih u grobovima Hajdarijevih dvojice braće identificirali su sveukupno ostatke čak šest ljudi.

"Od početka sam sumnjao da nešto nije u redu, jer su kovčezi koje su nam donijeli, bili previše teški", kazao je.

Tri godine poslije, 2012., pronađeni su ostaci i 12-godišnjeg Mursela i njihovog oca. Isto kao u slučaju Flurima Hajdarija, i druge obitelji na Kosovu prošle su kroz traumatično traženje svojih bližnjih, pobijenih u ratu 1998-99., i potom pogrešnu identifikaciju prije sahranjivanja. U godinama poslije rata skoro 6000 ljudi sahranjeno je nakon identifikacije preko odjeće ili predmeta koji su kod njih pronađeni, jer u to vrijeme nije bilo na raspolaganju DNK analiziranja.

Nestali u ratu na Kosovu | Author: Hannibal Hanschke/DPA/PIXSELL Hannibal Hanschke/DPA/PIXSELL

To je ponekad dovodilo do pogrešaka, što je značilo da su neki, vjerujući da su sahranili bližnje, sahranili nekoga drugog. EU-ova misija na Kosovu EULEX i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, istražili su više od 150 masovnih grobnica na Kosovu od 1999. do 2001. i ekshumirali su ostatke 4019 ljudi. Ta tijela identificirali koliko god je to bilo moguće i ponovno ih dostojno sahranili.

Odjeću i druge predmete što su ih pronašli uz tijela, bili su izloženi u istoj zgradi u kojoj je bila mrtvačnica, kako bi rođaci preminulih možda prepoznali o kome je riječ. Istodobno su obitelji žrtava same sahranile oko 2000 ljudi, bez DNK testiranja. Međunarodna komisija za nestale osobe, ICMP, međuvladina organizacija iz Haaga koja je prva u povijesti koristila DNK analiziranje ostataka žrtava iz rata, još uvijek djeluje iz svog laboratorija u Tuzli kako bi pomagala državama na području bivše Jugoslavije da pronađu nestale osobe.

No, kada je 2003. ICMP tek potpisao sporazum s UNMIK-om o korištenju DNK analize kao glavni način identifikacije, tisuće pobijenih već su bile sahranjene nakon identifikacije obavljene na tradicionalan način.

Obitelj Milošević Pusta želja Top News Novi sud za srpske zločine: "Haag nije dovršio svoj posao"

"Ta tradicionalna metoda identifikacije nosila je znatan rizik od pogreške", izvijestio je ICMP BIRN.

ICMP se zalaže za to da se ponište sve identifikacije provedene bez DNK analize, smatrajući da bi se tako otkrile sve eventualne pogrešne identifikacije.

"Predložili smo vlastima Kosova i obiteljima da razmotre prikupljanje uzoraka genetskog materijala od pripadnika obitelji onih žrtava koje su identificirane bez korištenja DNK", poručio je ICMP.

Trenutno u mrtvačnicama leži još 400 neidentificiranih tijela. Flurim Hajdari se prisjeća trenutka iz svibnja 2015. kad su mu susjedi javili da netko ponovno iskopava tijela njegovih rođaka. Bila je riječ o forenzičarima EULEX-a koji su ekshumirali ostatke dvojice njegove braće, Selajdina i Rasima.

"Kad sam im pokazao dokumente koje nam je za njih izdao UNMIK, oni su ih uzeli i dali nam neke s EULEX-ovim pečatima, bez posebnog objašnjenja", ispričao je.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • Avatar Dannilika
    Dannilika 01:48 21.Svibanj 2019.

    Znaš li gdje mogu naći ženu za jednu noć? Idite na > > > www.Sexcoss.Com