U ljeto 1899., dok je sjedio sam u svom laboratorijeu u Colorado Springsu, Nikola Tesla zabilježio je neobične ritminčne signale. Tada ih je opisao gotovo kao brojke. Nakon što je po prvi put zabilježio radio signale iz svemira, Tesla je bio uvjeren da su to pokušaji komunikacije s Venere ili Marsa.
Samo godinu dana kasnije, američki Crveni križ pitao ga je što očekuje da će biti najveće ljudsko dostignuće tijekom ideućeg stoljeća.
"Zabilježio sam električne signale koji su se činili neobjašnjivima. Slabi i gotovo neprimjetni su bili, ali su mi dali duboko uvjerenje da neće proći dugo prije nego će svi ljudi na svijetu pogledati u nebo. Razveselit će ih radosna vijest da smo napokon dobili poruku s drugog svijeta", odgovorio im je Tesla.
Najluđi snovi vizionara
Možda i zanimljivije je da je slične ideje ponovio 1901. godine u razgovoru za davno ugašeni časopis Collier's Weekly.
Tadašnji urednik Collier'sa Robert Collier napisao je uvodniku Teslinog članka da je Nikola Tesla briljantan izumitelj i da je unaprijedio ljudsko shvaćanje elektrike. "Sada, s početkom novog stoljeća, najavio je postignuće koje će očarati čitav svemir i koje zasjenjuje i najluđe snove vizionarskih znanstvenika. On tvrdi da je zabilježio komunikaciju iz velike svemirske praznine, poziv stanovnika Marsa ili Venera ili nekog drugog sestrinskog planeta", pisao je Collier prije više od jednog stoljeća.
U samom članku Tesla opisuje problematiku komunikacije na velike udaljenosti i to bežično. Svjetlost kao prijenosnik komunikacije iznimno je nepraktičan, a sam Tesla je bio svjestan da je potrebna energija daleko veća nego što je dostupna čovječanstvu.
S druge strane, radijska komunikacija zahtjeva puno manje energije i samim time je daleko lakša za ostvariti. I dok je radio na instrumentima koji bi mogli poslati snažne radijske signale do naših planetarnih susjeda, istovremeno je radio na uređajima koji bi bilježili signale koji nam dolaze.
Svemirska komunikacija
"Nikad neću zaboraviti taj prvi osjećaj kada sam shvatio da sam promatrao nešto od nemjerljive važnosti za čovječanstvo. U meni stalno raste osjećaj da sam ja prvi čovjek koji je čuo pozdrav s drugog planeta", pisao je Tesla.
Ekscentrični izumitelj u to vrijeme je boravio u New Yorku i u novinama se žalio da nema vremena za posvetiti se istraživanju "svemirskih komunikacija" zato što su ga pritisle neke puno zemaljskije brige.
Iza maske nevjerojatnog izumitelja krio se um prepun mračnih tajni. Rijetko je spavao, a tvrdio je da mu treba samo dva sata sna dnevno. Duboko je mrzio nakit i jednom prilikom je napisao da ima nasilnu averziju prema ženskim naušnicama i da je samo pogled na bisere mu zamalo davao napade.
Nije mogao dotaknuti kosu druge osobe, osim možda pod prijetnjom oružjem. Osim toga, pisao je i da mu gledanje breskve može dati vrućicu. Najekstremniji slučajevi su bili kada je bio potpuno opsjednut bijelim golubom za kojeg je bio uvjeren da komunicira s Teslom.
Ekscentričnost kao mana
"Bilo je trenutaka kada je bio najpopularniji čovjek u gradu, a ponekad je izgledalo da samo želi biti sam u mračnoj hotelskoj sobi", rekao je Bernard Carlson, autor knjige Tesla: Izumitelj elekričnog doba. Ekscentričnost je bila Teslina i najveća mana. Briljantni izumitelj osmislio je način za bežičnu komunikaciju i izradio je model broda na daljinsko upravlja. Sve je to napravio prije početka 20. stoljeća i desetljećima prije nego što je bežična komunikacija postala normalna stvar.
Sve te praktične stvari odbacio je kako bi se bavio izgradnjom tornja za bežični prijenos električne energije. Početni kapital dao je bankar J.P. Morgan, ali uskoro se novac istopio, a Morgan nije htio davati više novca. Morgan nije vidio načina za zaradu na besplatnoj električnoj energiji. "Morgan je navikao postaviti mjerač na sve stvari i onda tako zarađivati", ispričao je za Ozy Marc Seifer, autor Tesline biografije.
S druge strane bio je idealist u liku ekscentričnog izumitelja koji nije vjerovao u polovična rješenja. Propali projekt bio je početak konačnog pada Nikole Tesle. U 86. godini, Tesla je umro sam, u teškom siromaštvu i gotovo zaboravljen u hotelu New Yorker. Na najteži mogući način naučio je da nije dovoljno samo imati ideju ili izum. "Izumitelj mora pronaći način kako uvećati izum. Inače neće promijeniti svijet", dodaje Carlson.
