Life
4524 prikaza

Gestapovac s Kaptola: Proizvodio je likere u Jugi

Vilko Heger
privatni album
Donosimo drugi dio feljtona o Vilku Hegeru kojem je nadbiskup toliko vjerovao da mu je dao da od M. Bistrice napravi Lourdes

Više je nego jasno da prije 1942. ustanova Nadasve nije egzistirala. No to ne znači da radovi oko uređenja svetišta nisu trajali otprije i da u tim poslovima nije sudjelovao Heger. Zašto je ovaj vremenski redoslijed bitan pokazat će se kasnije. Da bi umješnošću učvrstio svoje pozicije kod nadbiskupa, Heger mu nudi da će organizirati prebacivanje iz pavlinskog samostana u Czestechowy u Poljskoj u NDH dvojicu pavlina radi obnavljanja toga reda u Hrvatskoj, što je i učinio.

Prema jednom svjedočenju, Heger je tu operaciju izveo tako da se pojavio u poljskom svetištu u SS uniformi, uhitio dvojicu pavlina, sproveo ih u Zagreb i predstavio Stepincu! O toj epizodi Benigar u svojoj knjizi kaže: "18. siječnja 1944. pronijela se Zagrebom vijest da su dvojica pavlina, o. Bogumil Natkanski i o. Salezije Strželec, stigli iz Čenstohove u Poljskoj, da s nadbiskupom pregovaraju o preuzimanju Marijina svetišta u Bistrici. U vrtlogu velikih ratnih nemira u svijetu nisu ipak smatrali da bi se tad mogli ondje nastaniti. Brzo su se vratili u Poljsku, a da se nije ništa stvarno moglo zaključiti".

Vilko Heger Feljton (1/6) Life Gestapovac kojem je Stepinac povjerio milijune kuna

U jednom drugom, njemačkom izvještaju kaže se: "Heger mu je (Stepincu – op. N. M.) otvoreno rekao za svoju vezu s Gestapom, ali ju je prikazao kao nužnost koja bi se mogla koristiti u interesu Crkve. I stvarno, sjedeći na dvije stolice bio je Heger od koristi i Stepincu i Helmu. Tako je, na primjer, Gestapo, na Hegerovo traženje, a s obrazloženjem da će to pridonijeti učvršćenju njegovih pozicija kod nadbiskupa Stepinca, omogućio da se iz pavlinskog samostana u Czestochowy, u Poljskoj, prebace u Nezavisnu Državu Hrvatsku trojica svećenika radi obnavljanja tog reda u Hrvatskoj."

Dana 19. rujna 1946., tijekom jednoga od ročišta na suđenju Stepincu, na pitanje istražitelja Ozne, je li znao da je Heger u stvari agent Gestapa, nadbiskup Stepinac je odgovorio: "Ja nisam znao da je agent Gestapa. Štoviše, kad su ga sumnjičili kao agenta Gestapa, dao mi je, pod prisegom, izjavu da to nije bio nikad. On je sam otišao od akcije (Katoličke akcije – op. N. M.), a nije nas izvijestio da trajno odlazi. Kod mene je uživao povjerenje kao što su ga imali i drugi suradnici u dnevnim poslovima".

Alojzije Stepinac | Author: screenshot/youtube screenshot/youtube

U Udbinu spomenutom zaključku daje se i sažeta i po svemu sudeći vrlo točna ocjena agenta Hegera: "Stepinčev odnos prema Hegeru je (nakon dovođenja dvojice pavlina iz Poljske – op. N. M.) postao sve prijateljskiji i srdačniji. A isto tako je vešti agent uspio da dođe u vezu i s drugim katoličkim visokim crkvenim ličnostima. Tako je došao u lični dodir s bečkim kardinalom, nadbiskupom Innitzerom, i minhenskim kardinalom, nadbiskupom Faulhaberom'. 'Hegerov značaj kao čoveka koji ima stalne i čvrste veze prema visokom kleru bio je već prerastao domen koji je kontrolisao policijski ataše. O njemu se uveliko vodilo računa u Upravi IV RSHA, to jest u centrali Gestapa u Berlinu. Pogotovu mu je ugled tamo porastao kad je preko svojih crkvenih veza uspeo da bude primljen u audijenciju kod pape. S druge strane, Heger je svoj posao oko akcije 'Nadasve' iskoristio, po svome poznatome načinu, i radi ličnih profita. Tako su bili svi zainteresovani zadovoljni. Stepinac je imao čoveka koji mu je svršavao stvari kod nemačkih vlasti i koji mu je s izvanrednom poslovnom spretnošću vodio akciju 'Nadasve'. Gestapo je imao svoga agenta u neposrednoj blizini Stepinca, mogao je tim putem da kontroliše stav visokog katoličkog klera i da dobije o tome autentične informacije iz prve ruke. Heger, međutim, postigao je zadovoljenje svojih ambicija za ličnim uvažavanjem i, što je bilo još važnije za njega, on se svojim crkveno-obaveštajnim vezama temeljito koristio i za lično bogaćenje".

Napokon, u svibnju 1945. došao je kraj rata. Mnogim štakorskim kanalima bježali su razni zločinci i poraženici Osovine i njezinih satelita prema jugu Europe i Južnoj Americi. Ali postojali su i štakorski kanali koji su vodili na sjever Europe.

Intervju iz New York Timesa 1950. sa Stepincem Povijesna tajna Life Intervjuirao Stepinca za NY Times 1950. i prenio mu Titovu ponudu

Iako ovijeno velom tajne, Heger se dočepao njemačkog teritorija prešavši iz Beča u Bavarsku. Može se činiti suludim da se jedan agent Gestapa sklanja upravo u okupiranu Njemačku, ali i ne mora tako biti. Zna se da su zapadni saveznici vodili selektivnu, da ne kažemo prljavu igru prema dijelovima nacističko-kvislinškoga obavještajnog aparata. (Ilustrativan je slučaj Andrije Artukovića koji je, uz pomoć svećenika A. Juretića, preko Švicarske najprije stigao u Irsku, gdje su mu franjevci omogućili odlazak u SAD.)

Unajmljujući dojučerašnje neprijatelje za borbu s dojučerašnjim saveznicima, SSSR-om i Jugoslavijom, moguće je da je i Heger prošao bez opasnosti kroz takvu savezničku transformaciju. S druge strane, njegove duboke i vrlo potentne veze s crkvenim vrhovima u Austriji i Bavarskoj jamčili su mu zaštitu i izbjegavanje bilo kakvih neugodnosti. Nestao je s tla Jugoslavije, jugoslavenski državljanin, tako efikasno da ni moćna Ozna nije znala gdje se skriva.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.