Srbi se podijelili: Navijati za Hrvatsku ili protiv nje

Nakon četnika i partizana, rusofila i europejaca, zvezdaša i partizanovaca, Srbija je dobila još jedan razlog za duboku podjelu; navijati za Hrvatsku ili protiv nje na Svjetskom prvenstvu. Tim riječima potegnuo je srbijanski Blic temu koja u Srbiji sada kulminira, a koja je iskočila od onog trenutka kad je Švicarska sa svjetskog nogometnog prvenstva izbacila Srbiju:

Najveći sportski uspjeh Hrvatske, povijesni plasman u finale SP-a u nogometu, raspirio je na Balkanu potpunu suprotnost najvažnijoj sporednoj stvari na planetu; nacionalističke strasti preko svih granica, a pogotovo granica fair-playa. Pravila često zaboravljenog i na terenu i izvan njega koja svom osnovnom smislu može vratiti jedino nogomet – loptanju, prvoj ljubavi tek prohodalog djeteta; dok još ne zna za naciju, vjeru, boju kože, a kamoli političke predrasude.

Izdajnici i šovinisti

Jedan od takvih stereotipa poistovjetio je borbu za zlato "vatrenih" u Rusiji s "Olujom" i progonom 250.000 krajiških Srba, te je podijelio Srbiju do te mjere da mnogi, počevši, naravno, od političara, preko sportaša i estradnih osoba, pa sve do običnih korisnika društvenih mreža, imaju potrebnu javno se deklarirati navijaju li na SP-u za Hrvatsku ili protiv nje. Neki su sebi dopustili i da neistomišljenike optuže da su psihopati, izdajnici ili šovinisti.

The Atlantic Life "Hrvatska je najveća priča kroz cijelu povijest SP-a"

Razlog za još jednu u nizu srpskih podjela sociolog Ratko Božović nalazi u činjenici da je Srbija, poput ostalih zemalja na Balkanu, još uvijek pretpolitičko društvo.

"U takvom društvu sve se gleda, s jedne strane, kroz političke strasti, a čim je tako, ne vidi se ništa dobro. Sport bi trebao biti slobodno natjecanje vještina, umijeća i sposobnosti, te da ne bude u sjeni politike. Dakle, sport je sve suprotno politici i političkim strastima. On je podređen fair-playu i poštovanju protivnika, dok politika ne poznaje nikakva pravila i zasnovana je na mržnji, agresiji i frustraciji koja vodi ka uništavanju protivnika. To je patologija", objašnjava Božović.

Nije naš poraz

Kako kaže, uspjeh Hrvatske na SP-u ne smije se gledati kao poraz Srbije.

"Mi ignoriranjem rezultata hrvatskih nogometaša pokazujemo arheološke iskopine u zaključivanju, zaostalost u političkim strastima zbog kojih ne možemo normalno i objektivno sagledati stvari. Kao homo politikusi, mi i dalje njegujemo taj osvetnički nerv koji u građanskim oblicima života treba prevladati. Svaki upliv politike u sport djeluje disharmonično kao kad u jezero ubacite kamen", ističe Božović.

Svuda politika

S druge strane, sportski sociolog Dragan Koković tvrdi da se politika i sport ne mogu razdvojiti.

"Nogomet je sport najpribližniji malom čovjeku i zbog toga ja tako zanimljiv političarima koji kroz njega žele prikupiti političke bodove i izgraditi mostove s biračima. Uspjeh hrvatskih nogometaša prati i neizostavna euforija koja iritira dio javnosti u Srbiji, za što su dijelom odgovorni i mediji. Nacionalisti će uvijek svoj identitet tražiti u sportu, naročito nakon uspjeha", smatra Koković.

Međutim, smatra on, na pobjedama Hrvatske može se puno naučiti.

Screenshot

"Hrvatska je izgradila identitet reprezentacije s identitetom nacije, a nogometaši imaju emotivnu razmjenu sa svojom zemljom kakvu nema nitko u okruženju. Pokazali su da, kad imate želju, volju i emociju, sve je moguće u sportu i to trebamo slijediti. Ne trebamo biti ljubomorni na tuđe uspjehe nego trebamo učiti od drugih. Osobno bih više volio da istočna Europa po prvi put dobije svjetskog prvaka nego da opet imamo prvaka sa Zapada", zaključio je Koković.

U nastavku je Blic donio što o nedjeljnom finalu i navijačkoj opredijeljenosti građana Srbije smatra nekoliko istaknutih osoba u toj zemlji.

Bora Đorđević

On je uoči utakmice Hrvatske i Engleske navijao za Engleze. Poručio je da će "... ko probuši Šubašića, častiću ga gajbom pića..." Pogrešno je predvidio da će Domagoj Vida ispasti iz natjecanja zbog onog incidenta s "pozdravom Ukrajini". Ipak, nije mogao ne priznati kvalitetu kapetanu hrvatske reprezentacije: "Nek izađu na kraj s Lukom, deli lopte kao rukom."

Novak Đoković

"Pratim svjetsko prvenstvo, naravno. Doduše, dosta manje otkako je Srbija ispala. Navijam za Hrvatsku, ne znam tko je prvi favorit, ali znam koga bih volio vidjeti s peharom. Postoje sportske vrijednosti uz koje svi odrastamo. Naravno, svatko se drugačije odnosi prema njima, jer je izuzetno važan utjecaj sredine u kojoj odrastate i u kojoj živite, okoline u kojoj radite, utjecaj ljudi koji su oko vas i koji vas podržavaju, kakvo ste obrazovanje stekli. To jesu faktori koji utječu na odnos prema njima, ali istodobno postoje i neke univerzalne sportske vrijednosti koje sve prepoznajemo, fair-play, poštovanje protivnika, uvažavanje sportskih pravila, posvećenost, pružanje svog maksimuma na sportskom borilištu", izjavio je jedan od najpopularnijih tenisača svijeta.

A STVARNOST? Top News U pobjedama Hrvatske Nijemci vide nešto zlokobno

Nebojša Čović – bivši gradonačelnik Beograda

"Moram sportski čestitati Hrvatima na pobjedi, igrali su dobro, super. Novak Đoković je dao definiciju određenih stvari. Moram reći da oni imaju taj sindrom malih. To se vidi po načinu na koji slave uspjeh. Oni slave inateći se Srbiji. To su ulični svirači, pjevači po ulicama. Trebaju se udaljiti od mantre koja ih prati da su stvoreni za mrziti Srbe. Nisam navijao za Hrvatsku. Navijao sam za Srbiju, za svoju zemlju, a neke simpatije sam imao i prema Brazilu, ali oni nisu prošli. Za Britance nisam navijao jer je njihova vanjska politika oduvijek bila brutalna prema Srbiji."

Vladimir Đukanović – član desnog krila Srpske napredne stranke

"Navijati za zemlju koja je protjerala srpsko stanovništvo, koja veliča ustaštvo, čiji igrači uz ustaške pjesme proslavljaju svoje pobjede, za zemlju u kojoj naš narod ne može pisati ćirilicom. Navijati za jednu takvu reprezentaciju graniči s ludilom. Ti ljudi su zreli za ludnicu, potpuni psihopati, prema takve nikada neću poštovati i tu uključujem i Novaka Đokovića", popljuvao je svoje sunarodnjake koji navijaju za Hrvatsku, a očito ih ima jako puno, političar koji je godinama bio u "Radikalima", da bi danas među "Naprednjacima" slovio za jednog od najekstremnijih.

"Ako Hrvatska u finalu bude igrala dobro, većina Srba će navijati za nas!"

Hrvatska psihologinja Mirjana Krizmanić za ovaj fenomen u Srbiji kaže za Express da nije sklona olako vjerovati svemu što se tamo izjavljuje uoči finala na SP-u između Hrvatske i Francuske.

"Ja mislim da ni oni sami ne znaju točno za koga će navijati u nedjelju. Jer, da će radije navijati za Francuze, to je jasno. Srbi su osim toga oduvijek vezani više uz Francusku nego Hrvati, oni su se osim toga češće i školovali u Parizu. Puno više ljudi u Srbiji govori francuski nego što ga govori u Hrvatskoj. Drugo, puno ljudi kaže, je, ja ću navijati za ove ili one, a predomisli se čim utakmica počne. Ja mislim da ni sami ne znaju, a mislim i da je to dosta normalno. Nas baš ne vole, što je uzajamno, jer niti mi njih baš ne volimo. Možemo biti pristojni, ali da se baš nešto ljubimo...", kazala je, ističući da niti u podjelama niti u navijačkom špekuliranju ne vidi ništa neobično.

Moderno čudo Life Nastavili su trčati i kada su im tijela vrištala da stanu

"S druge strane, ovo vam sada kažem kao psiholog, kad ovakve sportske igre počnu, ljudi su skloni uoči utrke, utakmice, natjecanja reći da će navijati za nekog svog favorita, a onda kako natjecanje odmiče, sve više počinju navijati za onoga tko pobjeđuje. Tako će biti i u finalu. Ako ćemo pobjeđivati, oni će i nas uzljubiti barem dok traje utakmica. Ipak ćemo mi njima biti bliži", njena je prognoza.

Podatkom da su politički s nacionalističkog ekstremnog krila nezabilježeno izvrijeđali Novaka Đokovića kada se, uz mnoge druge javne osobe u Srbiji navijački deklarirao kao fan Hrvatske nakon što je Srbija ispala, Krizmanić nije iznenađena.

"To govori o njegovoj zrelosti, ne o njihovoj. Osim toga, da vas još nešto podsjetim. 50 godina smo živjeli zajedno u Jugoslaviji. Još uvijek velika većina ljudi koja živi i u Srbiji i u Hrvatskoj odrasla je u zajedničkoj državi. To se ne briše tako lako. Postoji bliskost i zato što smo slavenski narodi, što smo na istom terenu, što smo vrlo slični po puno toga, htjeli mi to priznati ili ne, u prvom redu jezično, a i mi smo svi tu s Balkana. Nismo više u ratu, daj Bože da više nikada niti ne budemo, i zašto ne bi navijali radije za nas, nego za naciju koja im nije tako bliska kao mi? Tako da ja vjerujem, ako ćemo u finalu protiv Francuske početi dobro igrati, većina Srbije će navijati za nas."