Life
6452 prikaza

Spasio 62.000 Židova i rekli mu: "Imao si sreće..."

Carl Lutz u svom uredu u švicarskom veleposlanstvu
1/10
YouTube screenshot
Carl Lutz tijekom službe u Budimpešti od 1942. - 1945. riskirao je vlastiti život da bi spasio tisuće tuđih

I Švicarska je imala svog Schindlera. Kako se tek nedavno otkrilo, bio je to švicarski diplomat koji je zaslužan za jednu od najvećih operaciju spašavanja civila tijekom Drugog svjetskog rata. Ali umjesto da dobije priznanje zbog spašavanja tisuća Židova, bio je, sve do nedavno, bio je uglavnom zaboravljen i zanemaren.  

U predgrađu glavnog grada Švicarske, u Bernu, nalazi se mirna ulica Carl Lutz Weg.

Upitate li prolaznike tko je taj čovjek po kojem je ulica dobila ime, nitko to neće znati objasniti. 

Pročitate li sitni natpis na uličnoj tabli, još će vam manje toga biti jasno, jer tamo piše: švicarski vice-konzul u Budimpešti, 1942. - 1945.

Židovi ispred švicarskog veleposlanstva u Budimpešti 1944. godine | Author: Wikipedia Wikipedia

No iza Carla Lutza Wega postoji još nekoliko tragova u Švicarskom ministarstvu vanjskih poslova. Tamo pak u arhivi postoji još nekoliko uveza s tisućama pisama na kojima se vide žigovi švicarske vlade, a u svakom je fotografija neke obitelji. Geiger - Sandor, Istvan, Eva i Janos. Ili Brettlers - Izsak, Mina i Dora...

Sve to svjedoči o pokušajima Carla Lutza da zaustavi naciste u deportaciji tisuća Židova iz Budimpešte u logore smrti. 

Iskusni diplomat, Lutz je najprije tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća bio švicarski konzul Palestini. A onda je 1942. godine prebačen na službu u glavni grad Mađarske. Ta se zemlja već 1941. godine pridružila Njemačkoj, a onda su 1944. nacisti Mađarsku i okupirali.

Carl Lutz | Author: YouTube screenshot YouTube screenshot
- Nakon njemačke okupacije Budimpešte, mađarski Židovi po kratkom su postupku bili deportirani u Auschwitz, kaže stručnjakinja za holokaust Charlotte Schallié.

- Lutz je shvatio da mora djelovati vrlo brzo.

Schallié vjeruje da se ono što je radio Lutz može usporediti sa Schindlerom, Nijemcem koji je spasio Židove zapošljavajući ih u svojim tvornicama i prema čijem je životu kasnije snimljen film 'Schindlerova lista'.

 | Author: YouTube screenshot YouTube screenshot

Kao izaslanik neutralne Švicarske, Lutz je zastupao interese država koje su zatvorile veleposlanstva u Mađarskoj, uključujući Britaniju i Sjedinjene Države.

Zato je svakog tko je bio povezan sa zemljama koje je zastupao, počeo stavljati pod švicarsku zaštitu.

Jedan od njih bila je Agnes Hirschi. Rođena je u Velikoj Britaniji, a njezini roditelji porijeklom iz Mađarske, vratili su se u domovinu i doselili u Budimpeštu.

- Moja majka i ja smo otišli u švicarski konzulat. Carl Lutz sjedio je za velikim stolom i dao nam je zaštitnu putovnicu, kaže ona.

No, da bi spasio Židove iz Budimpešte, Lutz je otišao i korak dalje. Nagovorio je Nijemce da mu dopuste izdavanje diplomatskih pisama kojima bi zaštitio ljude. Mogao ih je izdati 8.000.

Ali i tu je prevario Nijemce. Umjesto da svakim pismom spasi po jednu osobu, on je pisma umjesto pojedincima, davao cijelim obiteljima. Kad je došao d 7.999-og pisma, krenuo je opet od broja jedan, nadajući se da njemačke vlasti neće primijetiti da zapravo duplicira broj pisama.  

 | Author: YouTube screenshot YouTube screenshot
Povjesničari procjenjuju da je na taj način spasio oko 62.000 ljudi

- To je najveća civilna operacija spašavanja tijekom Drugog svjetskog rata", kaže Charlotte Schallié.

Poučeni Lutzovim primjerom i ostali diplomati počeli su raditi isto, a među njima je bio i švedski izaslanik Raoul Wallenberg.

Lutzovi napori toliko su iznervirali nacističke dužnosnike u Budimpešti da su zatražili dopuštenje iz Berlina da ga ubiju, ali to nikad nije provedeno u djelo. 

Kad je postalo jasno da će Njemačka izgubiti rat, nacistički operacije u Mađarskoj postajale su sve brutalnije.

Umjesto da organiziraju deportacije, počeli su židovske obitelji dovoditi na obalu Dunava i tamo ih strijeljati. 

Kao odgovor, Carl Lutz postavio je 76 sigurnih kuća. Tehnički na švicarskom teritoriju, u tim su skloništima boravile tisuće Židova, a onda su takve sigurne kuće postavile i Švedska i Crveni križ pa ih je u Budimpešti bilo ukupno oko 120.

Agnes Hirschi se prisjeća kako se skriva u samom švicarskom konzulatu u prosincu 1944. godine, budući da se Budimpešta uključila u krvave bitke sa sovjetskom Crvenom armijom.

Agnes Hirschi, pokćerka Carla Lutza | Author: YouTube screenshot YouTube screenshot
- Sedmi rođendan proslavila sam u tom podrumu, a od Carla Lutza sam dobila čokoladu koju je sačuvao samo za mene. Bio je divan čovjek, kaže Hirschi. 

Borbe su trajale dva mjeseca, a onda su stigli Rusi. 

- Izgledali su zastrašujuće kad su sišli u podrum. Nisu se brijali ni kupali tjednima. Tražili su od nas da im predamo satove i tražili su alkohol. Mojoj majci su čak popili kolonjsku vodu, kaže Agnes koja je konačno napustila podrum u veljači 1945., kada je bitka u Budimpešti završila sovjetskom pobjedom.

Za Carla Lutza rat je završio, pa se vratio u Bern.

Ali dolazak u Švicarsku bio je šok. Lutz je očekivao da će mu već na granici netko poželjeti dobrodošlicu, no kako je ispričao nekoliko godina prije smrti 1975. godine, nije ga dočekao baš nitko.

- Bio sam razočaran. Jedino što su me pitali na granici bilo je 'imate li što za prijaviti?'

Carl Lutz u intervjuu neposredno prije smrti 1975. godine | Author: YouTube screenshot YouTube screenshot
Dapače, umjesto da dobije priznanje jer je spašavao ljudske živote, optužili su ga za prekoračenje ovlasti.

- Ne da mi nisu zahvalili, nego su mi rekli da imam sreće što sam preživio rat, a ni jedan jedini ministar nije mi došao ni stisnuti ruku, ispričao je Lutz. 

- Zašto je Švicarska bila toliko okrutna prema Lutzu, pitat će se mnogi, drugi razlog je što su Rusi u Budimpešti uhitili druge švicarske diplomate, pa je prioritet bio da ih se hitno vrati. Drugi razlog je što Švicarci mrze slaviti heroje, kaže povjesničar Francois Wisard.

- U Švicarskoj ne postoji kult ličnosti kao što je to slučaj s drugim zemljama. Ono što je Lutz učinio bilo je doista izvanredno, ali ne bih za njega nikad rekao da je heroj, kaže Wisard.

Ipak glavni razlog zbog kojeg su tako hladno dočekali Lutza u Švicarskoj je tradicionalna švicarska neutralnost. Kao i u vrijeme Hladnog rata, tako je i desetljećima kasnije, kad se saznalo za Lutzove podvige, koliko god herojski bili, oni nisu bili u skladu sa švicarskom dosljednom politikom neutralnosti. 

Raoul Wallenberg memorijalni centar u Budimpešti na kojem je i ime Carla Lutza | Author: YouTube screenshot YouTube screenshot

Ipak, švicarski diplomat je pronašao sreću u razrušenoj Budimpešti. Nakon rata Carl Lutz oženio se Agnesinom majkom, a Agnes se i danas trudi da održi na životu uspomenu na čovjeka koji je postao njezin očuh.  

- Ja ipak mislim da je on bio heroj. Bio je vrlo sramežljiv čovjek i nikad nije izgledao kao netko tko bi učinio sve to što je učinio. Ali vjerojatno nije mogao podnijeti svu muku kroz koju su prolazili Židovi, pa je pomislio da mora nešto učiniti, kaže Agnes. 

Carl Lutz je dobio priznanja u mnogim zemljama: u Izraelu, Njemačkoj, Mađarskoj i SAD-u, a  od ove godine dobit će u švicarskom Ministarstvu vanjskih poslova i jednu prostoriju koja će se zvati njegovim imenom. 

Unatoč svemu, većina Švicaraca će i dalje na spomen Carla Lutza pitati:'Tko je on?'