Life
95339 prikaza

Prvi je ušao u spaljeni Vukovar i opisao klanje i silovanje

Vukovar
Peter Denton/Flickr
Vlastitu glavu je nosio u torbi kako bi ispričao pravu istinu o ponašanju srpskih vojnika nakon što su ušli u uništeni grad

Povodom nedavne smrti Dejana Anastasijevića, velikog novinar i urednika BBC-a na srpskom jeziku, Express objavljuje njegov tekst iz 2016. s Vicea o tome kako je kao mladi novinar došao u Vukovar odmah nakon pada.

Odlično se sjećam Vukovara. Bio je to ne samo moj prvi "pravi" novinarski zadatak (dotad sam se uglavnom bavio kulturnim temama), nego i prvi neposredni susret s ratom i užasima koje on donosi. Upravo stoga sam i danas, četvrt stoljeća poslije, u stanju prizvati slike onoga što me je tamo dočekalo. Te su mi slike mjesecima poslije svake noći dolazile u san. To je postepeno prestalo, ali nisu se izgubile – još su tu ispod površine, netaknute.

Vukovar Pad Vukovara Life Jastreb: Bit će pokolja!; Pantovčak: Pošaljite nam faks

Jedna od tih slika je prvi leš koji sam vidio.

Bio je to muškarac, neodređenih godina jer je ležao licem nadolje u gustom slavonskom blatu, s tragovima gusjenica preko leđa. Vjerojatno je već danima bio tu, nasred puta, toliko spljošten da je više ličio na razmočenu figuru od kartona nego na ljudsko biće. Poslije sam ih vidio puno više: dok borbe nisu okončale, nitko se nije trudio sklanjati ih, a kamoli ih sahranjivati. Neke su načele svinje koje su slobodno lutale selima u potrazi za hranom.

Najviše leševa – i to je najviše što sam ih ikad vidio odjednom – bilo je ispred vukovarske bolnice. Kako nije bilo struje za frižidere u mrtvačnici, a podrum je služio kao sklonište, preminule su jednostavno ostavljali tamo, jedan do drugog kao cjepanice. Nisu ih mogli sahraniti zbog stalnih minobacačkih napada i snajpera. Kada je Vukovar "oslobođen", srpska državna televizija je slikala to dvorište uz obrazloženje da se radi o srpskim civilima koje su ubile ustaše. Besramno falsificiranje povijesti koje traje i danas, počelo je hvatati zamah.

Jedna od najružnijih epizoda propagandnog rata, koji se vodio paralelno s onim pravim, je priča o četrdeset vukovarskih beba. Agencija Reuters je objavila, citirajući neimenovane očevice, da je u jednom vukovarskom vrtiću nađeno četrdeset beba koje su ustaše zaklale i zapakirale u plastične vrećice za smeće. Svi mi novnari koji smo se u tom trenutku našli na terenu krenuli smo u potragu za tim bebama.

Pad Vukovara Domovinski rat Top News Srpski dokumenti otkrivaju razmjere zločina u Vukovaru

Dva dana smo ih tražili i nismo ih našli, jer nikada nisu postojale – priču je podmetnuo lokalni dopisnik iz Beograda, vjerovatno po nečijem zadatku, a Reuters je, kad se to otkrilo morao povući izvještaj i ispričati se korisnicima. Bilo je, međutim, kasno, jer je priča već bila plasirana u mnoštvo medija, tako da neki i dandanas vjeruju da su vukovarske bebe postojale.

Živi su bili gori od mrtvih, i definitivno opasniji. Nakon što je otpor prestao, u grad su nagrnule pijane razularene gomile rezervista i dobrovoljaca čiji su odredi nosili imena grabežljivih životinja i koje nitko nije niti pokušavao kontrolirati. Grad, to jest ono što je ostalo od njega, bio im je prepušten na milost i nemilost, skupa s civilima koji su se u njemu zatekli.

Pljačkali su i ubijali ljude po kućama i na ulicama; bilo je i grupnih silovanja. Bili su pijani ne samo od alkohola, nego i od krvi, i novinari su morali dobro paziti da i sami ne postanu žrtve. Sjećam se jednog "borca" koji je od oružja imao samo mačetu napravljenu od naoštrene opruge za kamion.

Rambo Amadeus Povijesni govor Top News Rambo '92. godine: "Jeb** vam mater! Granatiraju Dubrovnik!"

"Gdje ti je puška?", pitao sam ga.

"Ne treba mi", rekao je, ne bez ponosa. "Radim na 'ladno".

Jedan od najbizarnijih prizora koji mi se urezao u pamćenje je grupa vojnika koji su, nakon što su provalili u butik sportske opreme, preko blatnjavih uniformi navukli sniježno bijele teniske majice marke "Fred Perry" i vozali se tako bornim kolima po gradu. Imali su i šilterice i reklamne balone koje su okačili na vozilo. Izgledali su kao da se ludo zabavljaju.

Jedna od priča koje nikada nisam napisao je priča o Mariji, čije sam puno ime zaboravio. Nju smo upoznali kada nas je zapovjednik dobrovoljačkog odreda kojega smo intervjuirali, odveo do kuće u kojoj je odsjeo da nam dokaže da ne mrzi Hrvate. Tamo smo zatekli Mariju, blijedu tamnokosu ženu od dvadeset i nešto godina, njenog nepokretnog oca i hendikepiranog brata (majku je ubila granata). Zapovjednik je objasnio da ih je zaštitio od svojih suboraca "jer su dobri ljudi, iako su Hrvati". Ona je uglavnom šutjela, pognute glave, i na njegov podstrek potvrđivala sve što je govorio. Bilo je očito da je nasmrt uplašena.

Iz fragmenata razgovora, a i zahvaljujući tome što je zapovjednik na nekoliko minuta izašao i ostavio nas nasamo sa njom, na vidjelo je izašla cijela priča (ispričala je pravu istinu o tom "spašavanju)...

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • Avatar Matvilaska
    Matvilaska 01:31 27.Travanj 2019.

    Želiš pronaći ženu za jednu noć? Dobrodošli na > > > www.3xDate.top

  • Avatar Matvilaska
    Matvilaska 01:31 27.Travanj 2019.

    Želiš pronaći ženu za jednu noć? Dobrodošli na > > > www.3xDate.top

  • Nina 19:26 26.Travanj 2019.

    Pošto je 1990-te ukinut zakon o porijeklu imovine baš čudno da je došlo do rata. Vukovar, zašto? Vrag će ga znat, nekome je pasalo da krene od tamo. Ma kao da u ovih skoro 30 godina sve nije prožvakano i ... prikaži još! kao da se sve ne zna. Al narod je i dalje glup a ovi koji su još gluplji cimaju i dalje, ustaše, četnici, orjunaši, vukovi, zmajevi, Harry Potter, vile, goblini.. svi su krivi, narode kolji se prek neta!!!