Life
16397 prikaza

Smrtonosna droga nekad je bila popularni lijek

Narkoman
Julien Behal/Press Association/PIXSELL
Nije uvijek lako odrediti razliku između dobrih kemijskih supstanci i onih loših

Krhak je starac u svojim 70-ima ušao u ured svog liječnika u Berlinu 1896. s teškim slučajem neprestanog kašlja koji mu je razdirao pluća. Nakon detaljnog pregleda, liječnik je na ceduljicu za recepte nečitko napostao "Heroin".

Danas, više od stoljeća kasnije, čini se apsurdno misliti o heroinu kao ičemu drugome neko o drogi koja donosi društvenu i obiteljsku propast. Heroin je jedna od najopasnijih droga na svijetu te radi nered posvuda - od rizika prijenosa HIV-a do predoziranja.

No, to nije uvijek bio slučaj. Nekoć davno, na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće, heroin se smatrao čudesnim lijekom za apsolutno sve boljke. Sve je počelo s Heinrichom Dreserom koji je radio za farmaceutsku tvrtku Bayer, koji je uočio potencijal Diacetilmorfina ili bijele, kristalne varijante morfija. Njega je prvi sintetizirao londonski kemičar Charles Romley Wright 1874. 

I dok Wright nije imao konkretnih koristi od svog izuma, Dreser je izveo nekoliko testiranja te je proglasio novi sastojak zamjenom za morfij koja "ne izaziva ovisnost".

Morfij se tada koristio u širokoj primjeni kao analgetik, ali i za liječenje bolesti dišnog sustava. Budući da su tada tuberkuloza i upala pluća bili vodeći uzroci smrti, heroin koji djeluje kao sedativ i usporava disanje, davao je pacijentima trenutno olakšanje - bio je to farmaceutski jackpot.

Lijek heroin tvrke Bayer 1900. | Author: Wikipedia Wikipedia

Testirali ga na sebi

Bayerovi zaposlenici koji su ga testirali tvrdili su kako su se nakon tretmana osjećali "herojski", po čemu je droga kasnije dobila ime. Nova je kemija uskoro reklamirana kao heroin, najbollji lijek za kašalj kao i rješenje za ovisnost o morfiju.

Brojni su liječnici prebrzo hvalili dobrobiti novog lijeka "Posjeduje više prednosti od morfija, ne djeluje hipnotički te nema opasnosti od navikavanja na njega" pisao je Boston Medical Journal 1900.

Tržište je uskoro preplavljeno tabletama heroina, heroinskim solima koje se rastapaju u vodi, heroinskim gelovima, pa čak i sirupima s heroinom.

Starci su ga koristili kao lijek za upalu pluća, majke su ga davale djeci kako bi lakše zaspala tijekom Prvog svjetskog rata, a žene bi ga naručivale "na kante" te slale svojim momcima na bojišnicu.

Nije sve tako super

Naravno, nije prošlo dugo prije nego je primijećeno kako heroin ima ne tako divne nuspojave, a njemački je liječnik E. Harnack upozorio kako bi on mogao zapravo biti otrov, dok je B. Turnauer primijetio da njegovi pacijenti stvaraju toleranciju na lijek te trebaju sve veće doze.

Ipak, brojni su liječnici bili neodlučni te ga nisu željeli prestati propisivati unatoč nuspojavama.

"Čini mi se kako je spominjanje loših strana heroina poput buđenja sumnje u odanost najboljeg prijatelja" - pisao je američki liječnik J. D. Trawick 1911. 

No, zaluđenost je morala prestati kad je značajno porastao broj pacijenata koji su zaprimljeni u bolnice zbog predoziranja i teških nuspojava navodnog lijeka.

Bayer je zbog toga 1913. prestao proizvoditi heroin, a Američko je udruženje liječnika 1920. usvojilo propis po kojem se zabranjuje njegovo propisivanje u zemlji. 

Navučeni na lijek bankrotirali

No, problem prekomjernog korištenja nije mogao nestati preko noći - kao što se ni danas ne može riješiti problem heroinskih ovisnika. Brojni su ovisnici, uspješni poslovni ljudi, kućanice i drugi, zbog ovisnosti o supstanci doveli svoje obitelji do bankrota. 

Primjerice, 1924. je čak 94 posto kriminalnih ovisnika o drogama uhićenih u New Yorku bilo navučeno na heroin. Gledajući iz današnje perspektive, naivnost nekadašnjih liječnika djeluje gotovo smiješno, dokazujući koliko je tanka granica između otrova i lijeka.

 

 

 

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.