Teško je u nekoliko rečenica objasniti tko i što je bio Andy Warhol. Bio je vodeća ličnost pop-arta 60-ih godina prošlog stoljeća i u osvit stvaranja potrošačkog društva počeo je u likovnoj umjetnosti eksperimentirati i istraživati vezu između umjetnosti i oglašavanja.
U različitim tehnikama slikao je najprije proizvode masovne potrošnje, kao što su juhe, gazirana pića i slično.
U isto vrijeme shvaća da se stvara kult slavnih, pa je poput Leonarda da Vincija 20. stoljeća, počeo raditi portrete popularnih ličnosti svog doba - od Mao Ce-Tunga, do Johnna Lennona i Marylin Monroe.
Također pokrenuo je reviju 'Interview' i vlastitu TV-stanicu, a u svom ateljeu 'The Factory' snimio je nekoliko underground-filmova, te objavio knjigu 'POPism' u kojoj se bavi fenomenom pop-arta.
Baš kad je bio na vrhuncu slave i kreativnosti, život Andyja Warhola stubokom se promijenio nakon atentata koji je na njega izvršila psihički poremećena radikalna feministkinja, tada 32-godišnja Valerie Solanas.
Imala je prilično kompliciranu životnu priču. Odrasla je s bakom i djedom nakon što su joj se roditelji razveli. Imala je prilično kompliciran odnos s majkom, koja je nastavila živjeti s drugim suprugom, a nju je poslala baki i djedu alkoholičaru koji ju je psihički zlostavljao.
Pobjegla je i postala beskućnica u New Yorku, pa se tako i upoznala s Warholom.
Odbačena i usamljena, posvetila se pisanju SCUM-Manifesta, što je zapravo kratica za 'Society for Cutting Up Men' - u slobodnom prijevodu Društvo za eliminiranje muškaraca - čija je bila osnivačica i jedina članica.
Već u prvoj rečenici svog Manifesta, radikalno rješava pitanje muškaraca - njihovom potpunom eliminacijom.
Warhol je to odbio, što ju je toliko naljutilo da je 3. lipnja 1968. godine sa sakrivenim pištoljem ušla u njegov studio i u njega htjela isprazniti šaržer. Nekoliko metaka ga je promašilo, a ona će kasnije o svom suludom pohodu reći:
- Na to gledam kao na moralni čin. I smatram nemoralnim to što sam promašila. Trebala sam vježbati gađanje.
Valerie Solanas odmah je uhapšena, ali je psihijatar dijagnosticirao da boluje od paranoidne šizofrenije, pa se dugo liječila u bolnici.
Ni Warhol nije prošao ništa bolje. Jedva je preživio, a liječnici su mu mjesecima spašavali život. Morali su mu otvoriti i grudni koš kako bi vratili srce u funkciju. Četiri dana proveo je u potpunoj komi.
- Neki put ne znam jesam li zapravo živ ili mrtav, govorio je čak i kad je pušten na kućnu njegu.
Oporavak je bio spor, a on je od tada, zbog teških povreda do kraja života nosio korzet jer su mu bili teško ozlijeđeni i kičma i unutarnji organi.
- Ova moja koža sad izgleda poput stare haljine, ali još uvijek ima u tome neke ljepote, rekao je jednom Warhol kad je vidio svoj torzo prepun ožiljaka od šavova i rezova.
No, njegovi prijatelji najbolje su opisali njegovo psihičko stanje. Rekli su da Andy više nije ista osoba, da se trza na svaki zvuk i ili dodir. A za to je imao i razloga. Valerie Solanas ga je nastavila uhoditi nakon što je izašla iz bolnice. Bio je u smrtnom strahu.
Osim toga, nakon groznog bolničkog iskustva, Warhol više nije želio ni pod koju cijenu ići u bolnicu jer se bojao da će tamo umrijeti.
A onda je u veljači 1987. dobio napadaj žučnog kamenca. Nije želio u bolnicu i čekao je do posljednjeg trenutka, dok bolovi nisu postali neizdrživi. Zbog toga se proširila upala, pa je hitno operiran, ali je idućeg jutra - 22. veljače - umro u 58. godini života, od postoperativnog srčanog udara.
Godinu dana nakon njega umrla je i Valerie Solanas, i to od pneumonije, dok je sjedila za radnim stolom i tipkala na pisaću mašinu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
e i ovu je Tito skrivao ,,jel tako kolege is expresa ,?