Life
17251 prikaza

Silovao ih, davio, komadao, a onda pisao o njima za novine

Vlado Taneski
STR-1234/PIXSELL
O serijskom ubojici znao je uvijek više nego svi ostali novinari, a onda je bizarno otkriće iz Makedonije odjeknulo svijetom

Niz tekstova o serijskom ubojici triju žena na jugozapadu Makedonije, u Kičevu, činilo se da je kruna njegove karijere. Uvijek je znao detalj više od svih kolega, bio korak dalje... Sve dok nije ispalo da zna zbilja previše.

Bio je briljantni crnokronikaški novinar, s odličnim vezama u policiji i sudstvu, uvijek među prvima ili prvi na mjestu događaja. U profesiji koja na ovim prostorima najbolje među sobom „poždere mlade“, bio je na vrhunci u dobi od 56. Sve do tog dana u lipnju prije 10 godina.

„Bio je fin i obrazovan momak, izgledao je sasvim normalno. Kad su me nazvali iz policije i rekli mi: 'Tvoj reporter je ubojica', jedva sam vjerovao svojim ušima“, pričao je puno godina poslije Ognen Canvarevik, novinar „Nove Makedonije“ koji je s Vladom Taneskim često surađivao na člancima o ubojstvima.

Wolf Creek Mračna povijest Life Hrvat iz zabiti godinama klao australske autostopere

Slučaj makedonskog novinara koji je izvještavao o ubojstvima koja je sam počinio, bio je tako bizaran da su o njemu u niz navrata pisali New York Times, Guardian i mnogi drugi svjetski mediji. Više od 20 godina Taneski je gradio besprijekornu karijeru, a onda se negdje u njemu dogodio kratak spoj. Tijelo 64-godišnje Mitre Simjanoske policija je pronašla 2005. Tijelo 56-godišnje Ljubice Licoske pronašli su 2007., a potom i tijelo 65-godišnje Živane Temelkoske.

Obdukcijom je utvrđeno da su sve tri žene teško pretučene, silovane, zlostavljane dotle da je jedna od njih imala na glavi čak 13 dubokih rana, da su sve tri zadavljene telefonskim kabelom, te da ih je ubojica na kraju raskomadao. Taneski je i prije toga bio čuven kao odličan novinar, tako da sada, kada je detaljno pisao o ovim ubojstvima za „Novu Makedoniju“, za „Utrinski vjesnik“ i druge, nikome nije bila nikakva vijest što je baš on tako detaljno upoznat s krajnje brutalnim zločinima.

Sve do članka u „Novoj Makedoniji“ u kojem je postavio tezu u naslovu „Serijski ubojica i u Kičevu“. Teza je bila sasvim točna i policiji je privukla pažnju, što još uvijek može bez problema proći kod doista izvrsnih crnokronikaških novinara.

„18. svibnja, kratko nakon groznog ubojstva Živane Temelkoske, nazvao nas je i ponudio nam priču“, otkrio je poslije za „Guardian“ novinar „Nove Makedonije“ Goce Trpkovski.

„Govorio je tiho, ali je bio vrlo uvjerljiv. Njegovu priču objavili smo sljedećeg dana na stranicama crne kronike... Ubojstva su slijedila serijska ubojstva u Ohridu. Da budem iskren, ja nisam vjerovao u tu priču. U Makedoniji se inače nije događalo skoro ništa, a odjednom smo imali u nekoliko mjeseci dvojicu serijskih ubojica.“

Taneski je potom postavio teoriju da je Licoska ubijena nakon što su joj dvojica prišla s pričom da joj je sin povrijeđen, da je to bio izgovor kako bi je odvukli u automobil. Kao dvojicu koji su to navodno izveli naveo je ljude koji su tada već bili iza rešetaka, osuđeni na doživotne kazne, očito kako bi ipak zamaglio trag koji bi vodio do njega.

Trenutak u kojem se pažnja policije pretvorila u pravu kriminalističku opravdanu sumnju, bio je kada je nanizao nekoliko spektakularnih otkrića o ubojstvima, takvih da ih je mogao znati isključivo ili istražiteljski kriminalistički policijski tim, i to dobrano pri kraju posla, ili sam ubojica, i to nekakav s dobrim pamćenjem.

Lubanje Spojeni ubojstvima Life Najveći serijski ubojice imali su jednu zajedničku stvar

Opisao je kakvim je točno tipom telefonskog kabela ubojica zadavio svoje žrtve, naveo je da je to bilo ubojičino tipično oružje, opisao je na koji način je ubojica potom kabelom vezao raskomadana tijela žrtava u plastičnim vrećama.

Čak je špekulirao i o datumima i rasporedu ubojstava, te je, naravno, i tu imao pravo. A sve to bez navođenja izvora. U policiji je zazvonilo na uzbunu; znali su što su pustili vani, što nisu i obratili su pažnju na Taneskog. Prvo su primijetili da su sve tri ubijene žene bile kolegice njegove majke, čistačice, da su živjele relativno blizu njoj.

Primijetili su da su sve tri ubijene žene identičnog vrlo slabog obrazovanja kao i njegova majka, da su približne dobi, a nakon što su utvrdili i to da je Taneski s majkom bio u jako lošim odnosima, da se tu moglo govoriti čak i o mržnji, stvar je bila zrela za uhititi sumnjivca i provjeriti ga DNK analizom. To je bio i konačan materijalni dokaz, sasvim dovoljno za kaznenu prijavu, optužnicu i nesumnjivo osuđujuću presudu.

Ljupčo Popovski bio je 2008. glavni urednik u „Utrinskom vjesniku“.

„Nikada ne bih rekao da je Vlado sposoban tako nešto učiniti“, pričao je kasnije za AP o kolegi koji je završio iza rešetaka zbog silovanja, mučenja i posebno okrutnog ubojstva triju žena.

Naknadno je i njegova supruga Vesna Taneski za Novu TV pričala da joj se to što se s njim događalo i puno poslije čini kao noćna mora, da još uvijek nije u stanju shvatiti da se to doista moglo dogoditi.

„Imali smo savršen brak, mnogi su nam zavidjeli. Bila sam sretna s njim... Rekla sam mu da mu opraštam, pitala ga zašto mi nije rekao da ima probleme“, pričala je.

Makedonska policija u tom je trenutku čak počela graditi i slučaj na osnovu sumnje da je svoj ubilački niz Taneski započeo još 2003., kada je nestala izvjesna 78-godišnjakinja. No, do toga se nikada nije stiglo. Samo tri dana nakon što su ga strpali u zatvor u Tetovu, Vladu Taneskog u ćeliji su pronašli mrtvog, o čemu je pisao i 24sata.

Dexter Krivi stereotipi Life Pravi profil serijskih ubojica: Tihi, mirni...? I ne baš

Službena verzija je bila da je počinio samoubojstvo, i to kakvo, da je gurnuo glavu u kantu s vodom i tako se namjerno utopio. Njegova tri cimera pričali su da su za to vrijeme spavali, da nisu ništa čuli, vidjeli, primijetili... Iza Taneskog ostalo je dvoje djece.

Što se zločina tiče, od početka raspetljavanja uloge Taneskog u ubojstvima bilo je jasno da su dob, zanimanje i uvjeti života u kojima su živjele njegove žrtve, direktno povezani s njegovom majkom. Ali je otvoreno ostalo je li Taneski, otkrivajući na kraju u svojim člancima sve više detalja o ubojstvima koja je počinio, podilazio svojoj mogućoj podsvjesnoj želji da bude uhvaćen i kažnjen za svoje zločine, što bi u tom slučaju bila posljedica osjećaja krivnje zbog počinjenoga na svjesnoj ili nesvjesnoj razini.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.