Hrvatska je to trebala napraviti iz poštovanja prema cijelom nizu vrhunskih nogometaša podrijetlom iz BiH koji su sudjelovali u povijesnim uspjesima hrvatskog nogometa, poput Dejana Lovrena, Vedrana Ćorluke, Marija Mandžukića, Matea Kovačića, Ivana Rakitića, iz današnje generacije, ili braće Kovač, Davora Šukera, Josipa Šimunića, Stjepana Tomasa, Marija Stanića, da spomenem samo neke, iz prethodnih generacija.
A vrlo važno je istaknuti i to da su kreatori oba povijesna uspjeha hrvatskog nogometa bili jedan Travničanin (Ćiro Blažević) i jedan Livnjak (Zlatko Dalić). A, uzgred, i HTV-ov komentator Svjetskog prvenstva Drago Ćosić podrijetlom je iz BiH, iz Teslića. Jednoj od sličnih zlouporaba sporta, odnosno nogometa, svjedočili smo ovih dana.
Naime, Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, nakon otvaranja manifestacije Kulturno-vjerska baština Hrvata Bosne i Hercegovine u Zagrebu, te susreta Hrvata iz BiH koji žive u Republici Hrvatskoj, s posjetiteljima ove manifestacije, pratio je četvrtfinalnu utakmicu Hrvatska – Rusija. Gledanje je organizirano vani, ispred ulaza u Hrvatsku maticu iseljenika u Zagrebu. Uz Čovića, iz prvog reda, utakmicu su promatrali kardinal Vinko Puljić te cijeli niz dužnosnika bosanskohercegovačkog HDZ-a.
Također, tad se okupilo u Zagrebu mnogo KUD-ova i udruga iz BiH. Ono što je posebno zanimljivo, nakon zajedničke mise koju je predvodio kardinal Puljić, svi koji su došli u Zagreb iz BiH mogli su se registrirati za sljedeće izbore u BiH ako to kojim slučajem nisu učinili u sredinama u kojima žive. Razgovarao sam s nekima od tih ljudi kojima je njihov odlazak u Zagreb predstavljen drugačije, te su se nakon svega osjećali zlouporabljenim i poniženim.
Postavlja se pitanje zbog čega, primjerice, kardinal Puljić i Dragan Čović nisu javno gledali utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije u Kraljevoj Sutjesci, odakle potječe jedan od ključnih igrača današnje hrvatske reprezentacije, Dejan Lovren, čija je obitelj prebjegla u Hrvatsku neposredno prije brutalnog etničkog čišćenja općine Kakanj, u kojoj se nalazi Kraljeva Sutjeska, te jedan od tri najvažnija samostana provincije Bosne Srebrene (uz Fojnicu i Kreševo).
Razlog je jednostavan: broj izbornih glasova iz Kraljeve Sutjeske neusporedivo je manji od onoga iz Zagreba. Ne znam postoje li slične statistike, ali mislim da je Zagreb vjerojatno najveća izborna jedinica bosanskohercegovačkih Hrvata. Napisao sam nedavno kako je svaka lokalna sredina u BiH politici vrijedna onoliko koliko im donosi izbornih glasova. Zagreb je stoga bosanskohercegovačkim političarima iznimno važan, ali ne samo zbog toga.
Naime, Hrvati koji su se iselili iz BiH od politike ništa posebno ne traže, sentiment je počesto dovoljno pogonsko gorivo za izlazak na izbore, dok šačici preostalih Hrvata u Kraljevoj Sutjesci ipak treba osigurati nešto, barem elementarnu sigurnost, što često nije slučaj.
U ovom slučaju, dakle, možemo govoriti o izbornom inženjeringu koji ne pokazuje stvarno stanje na terenu nego je samo jedan vid samozavaravanja, odnosno služi tek tome da se pojedina politička opcija dočepa vlasti te da se dobije novo vrijeme za (ne)rad kadrova kojima je jedina kvaliteta stranačka poslušnost, a metoda rada "netalasanje". Najeklatantniji primjer tog izbornog inženjeringa u BiH, na kojem se može vidjeti koliko je to poguban proces, je Srebrenica iz jednog od ranijih predizbornih ciklusa.
Tad se cijeli niz javnih osoba iz Sarajeva, novinara, sportaša, celebrityja, političara, registriralo za glasovanje u tom gradu. Te godine pobijedio je zajednički bošnjački kandidat, što se pokazalo Pirovom pobjedom, jer je već u sljedećem izbornom ciklusu gradonačelnik Srebrenice prvi puta postao kandidat Dodikova SNSD-a. Umjesto da pozitivnim procesima ožive "grad mrtvih", politika je odabrala onaj najpogubniji, izborni inženjering.
Hoće li politika barem donekle uspjeti iskoristiti nevjerojatan uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, kako ona u Hrvatskoj tako i ona u BiH, pretvoriti ga u nešto konkretno, dalekosežno? U tom slučaju mogla bi im se i oprostiti paradiranja po počasnim ložama ruskih stadiona ili zavlačenja u svlačionice.
Odgovorit ću i ovaj put starom bosanskom poslovicom: "Dabogda, kćeri, da te beg uzme!" Koji je razlog ovom pesimizmu? Prije svega lik i dosadašnja djela političke elite kojima je nogomet samo sredstvo, jedno od neizgovorenih lažnih obećanja, slika iznimnog uspjeha projicirana na sebe, ali, nažalost, ne i poticaj.
