Ako se nalazite na čelu carstva koje zauzima tisuće kilometara teritorija, u kojem se govore različiti jezici i vladate ljudima različitih jezika i kultura, kako možete držati stvari pod kontrolom? Tako da na čelo stavite celebrity osobu.
Iako Rimljani nisu imali 'Rolling Stone' časopis i intervjue s Oprah, definitivno su bili originalni gurui u publicitetu.
U prvom stoljeću prije Krista, a pogotovo nakon ubojstva Gaja Julija Cezara, Rimsko carstvo bilo je primjer društvenog nereda. Različite frakcije borile su se za nadmoć što je uzrokovalo financijske prevrate, nasilje, svađe i unutarstranačke sukobe zbog kojih bi se i današnja politička scena zasramila.
Rimljani su cijelu situaciju objašnjavali na način da su smatrali da su bogovi očito vrlo ljuti. A rješenje je bilo da se jednostavno stvore nova božanstva.
Gaj Julije Cezar Oktavijan ili skraćeno August, bio je pranećak i posvojeni sin Julija Cezara i prvi rimski car, koji je imao prirodnu sklonost za poslove vezane uz odnose s javnosti. Da bi primirio ljude i izbjegao jednako krvav završetak kao njegov posvojitelj, sebe je prozvao prvim građaninom umjesto diktatorom, te je inzistirao da Rim ostane republika.
U znak sjećanja na voljenog Cezara, August je također poduzeo naizgled nevin korak kojim je trajno učvrstio temelje rimskog carstva: proglasio je neprežaljenog Cezara - božanstvom.
Tako je počela tradicija koja će trajati stoljećima - kad će se rimski bogovi, obično nakon smrti, proglašavati bogovima. Nakon što je božanstvima dodana i klauzula o nepogrešivosti, postalo je vrlo teško osporiti careve.
A dokazi o njihovoj besmrtnosti bili su posvuda. Počevši s vladavinom Augusta, kult 'careva' proširio se po cijelom rimskom carstvu, s tim da su se carevi i njihove obitelji počele pojavljivati na kovanicama i u hramovima, termama, kazalištu i na javnim trgovima.
Kaže se da svi putevi vode u Rim, a za ljude koji su prelazili velike udaljenosti, kao što su današnja Španjolska, Velika Britanija ili Bliski istok, to da im lice njihovog vladara pokazuje kamo moraju ići bilo je od velike pomoći. A i bila je to sjajna reklama.
I božanstva imaju svoje granice
Premda živimo u doba kad se različite javne osobe stavljaju na pijedestal, često u tolikoj mjeri da se i sami počinju doživljavati kao mala božanstva, toliko voljeti samog sebe da se proglasite božanstvom čini se malo pretjeranim.
No biti smatran božanstvom nije, s druge strane, bilo nimalo lako, pa tako ni rimskim carevima životi nisu bili jednostavni. Kročiti na mjesto prema kojem je usmjerena tolika pozornost zahtijevalo je naporan rad i neumornu distribuciju kipova, zakona i resursa.
A čak i božanstva imaju svoje granice. Tako su se neki carevi šepurili poput svojih kipova, samo kako bi ih u jednom trenu nenadano svrgnuli s Olimpa.
Car Neron otvoreno je koketirao s božanstvima, što se nimalo nije sviđalo njegovim kolegama aristokratima. On je glumio bogove i božanstva na sceni i izvan nje, te je čak sagradio i 'Zlatnu kuću' ili palaču u kojoj je bio smješten i njegov 36.5 metara visok kip.
Nažalost, Neron je ipak dokazao da je itekako smrtan kad je umro u 31-godini, nakon što je proglašen neprijateljem rimskog naroda. Iako većina vjeruje da je počinio samoubojstvo, postoje neke naznake da je možda ipak ubijen.
Ono što Neron nije shvatio jest da kult rimskih careva nije značio da su oni morali živjeti kao bogovi, već su morali stvoriti takvu sliku sebe u imperiju da bi čitav narod bio inspiriran njima i ujedinjen u podršci koju bi im pružao.
Čak i prije tisuću godina, biti poznat i popularan političar zahtijevalo je zapovjedničko i gotovo transcendentno prisutstvo - i ekipu nalik onoj iz 'Mad Mena' negdje u pozadini, piše Ozy.
