Druga najveća epidemija ebole u povijesti ubila je više od 1300 ljudi, u nešto manje od godine dana. Prvi su slučajevi zabilježeni u Kongu u kolovozu prošle godine, a sada je bolest prešla granice i ušla u Ugandu.
Liječnici, znanstvenici i država nisu ju uspjeli zaustaviti, u zemlji kojom hara građanski rat. Smrtni slučajevi zabilježeni su u susjednoj Ugandi, a među žrtvama je i petogodišnji dječak. Virusom je zaraženo više od 2000 ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) zasada još nije proglasila hitno stanje, no kada do toga dođe, izdat će se privremene preporuke, uključujući mjere nadzora, mjere za putovanja, trgovinu i smjernice za liječenje, kako bi se spriječilo širenje bolesti u svjetskim razmjerima.
"Puno je manje pozornosti sada nego što je bilo 2014. godine. Na svim razinama, političkoj, ekonomskoj, javnozdravstvenoj i u medijima", rekla je Laurie Garrett, autorica tekstova o zaraznim bolestima.
Da je riječ o ozbiljnoj temi pokazuje i činjenica da je ovo bio treći put da su se članovi WHO sastali kako bi donijeli odluku hoće li se proglasiti hitan slučaj na svjetskom nivou, piše Time.
"Ranije je WHO oklijevao iz niza razloga. Ključ je u tome što virus nije prešao granice. Sada je jedan dječak iz Konga umro u Ugandi, pa i njegova baka, no još uvijek nije riječ o stanovnicima Ugande, a i nije bilo nikakvih dokaza o prijenosu s osobe na osobu u Ugandi", rekao je dr. Preben Aavitsland, predsjednik WHO komisije za ebolu.
U nastavku pogledajte galeriju.
U Demokratskoj Republici Kongo ratno stanje vlada od 1994. godine, kompleksni su to konflikti pobunjeničkih grupa i snaga susjednih država. Većina sukoba odvija se u istočnom dijelu zemlje, gdje su i pobunjenici i službena vojska optuženi za masovno nasilje, koje je dovelo do razvoja kulture nepovjerenja.
Više do 5,4 milijuna ljudi stradalo je u tim sukobima. Mete su postali i humanitarni radnici koji liječe pacijente oboljele od ebole, pa se tako i nekoliko centara za pomoć moralo zatvoriti. Zemljom se šire dezinformacije i glasine kako ebole zapravo nema. I tako se nije moglo zaustaviti njezino napredovanje.
"To nije biološko pitanje, i nema nikakve veze s biologijom. To je 100 posto vojno/politički niz prepreka, jer se na ljude koji rade na zaustavljanju ove epidemije, puca, i ubija ih se", kaže Garret.
Epidemija je započela u Kongu početkom kolovoza prošle godine, kada su zabilježena četiri slučaja. Nije jasno kako i zašto je došlo do toga, a istraživanja su otkrila da je zaraza, većinom koncentrirana u pokrajinama Sjeverni Kivu i Ituri u istočnom dijelu DRC-a, na granici s Ugandom.
Sprječavanju širenja bolesti ne pomažu glasine kako ona zapravo i ne postoji.
"Dolazak sve više i više ljudi u ovo područje, posebno ljudi bijele kože, Azijaca, onih koji nisu iz Afrike, privlači sve više raznih teorija zavjera. I tako oni postaju mete kriminalaca, naoružanih bandi i militantnih grupa", kaže.
Nicole Fassina iz Međunarodnog Crvenog križa je optimistična, i informacije i glasine prikuplja od ljudi, od vrata do vrata. Međunarodne organizacije smatraju kako je izuzetno važno blisko surađivati sa zajednicama da bi se zaustavila ova epidemija.
Nakon niza požara i napada na njihove članove, Liječnici bez granica, napustili su Kongo. Najmanje dvoje njihovih članova je ubijeno , a jedan otet, po podacima UN-a. U jednom ranijem incidentu ubijeno je 15 članova UN-a, a još 53 ih je ranjeno. Zbog takvih napada koji su se proširili diljem zemlje ali i manjka financiranja mnogi su humanitarci napustili zemlju. U centru epidemije ebole je grad Butembo u kojem je umrlo 1000 ljudi. Žena iz Konga i njezin petogodišnji unuk umrli su nakon što su ušli u Ugandu. Tamošnje ministarstvo zdravstva potvrdilo je nedavno i treći slučaj.
"Moramo paziti na sigurnosne mjere, ali isto tako i na osobne potrebe koje ne smijemo zaboraviti", naglašava.
Međunarodni odgovor na ovo stanje bio je minimalan, SAD je zabranio svojim državljanima da putuju u Sjeverni Kivu, Ituri i ostale istočne provincije Konga. U zemlji su prisutne međunarodne organizacije, Crveni križ koji je tamo već 100 godina, WHO, Međunarodni odbor za pomoć, Human Rights Watch, razne organizacije UN-a i neprofitne organizacije.
U pokušaj zauzdavanja ove epidemije uključila se i Svjetska banka, sa 20 milijuna dolara.
Može li se ova epidemija može usporediti s onom iz 2014. godine?
U početku je i tada svjetski odgovor bio slab, u ožujku 2014. godine WHO je objavio početak nakon potvrđenih 49 slučajeva u Gvineji, nekoliko mjeseci nakon prvog zabilježenog slučaja krajem 2013. godine. Do srpnja se virus proširio na Sierra Leon i Liberiju. A kada se u kolovozu proširio i u Nigeriju, i nakon što je umrlo 932 ljudi, WHO je objavio da je riječ o ozbiljnom problemu.
Kasnije te godine i jedna je osoba u SAD-u umrla od ebole. Bila je to najgore epidemija ebole u povijesti, u kojoj je poginulo 11.325 ljudi.
Kako se zaštiti?
Ministrica zdravstva u Ugandi, dr. Jane Ruth Aceng, savjetovala je građanima da ne dodiruju jedni druge, da se ne rukuju, sve dok se epidemija ne smiri.
WHO posebno savjetuje one koji žive na tim područjima, ili u blizini njih, da smanje kontakte jedni s drugima, i kako bi trebali na pravilan način njegovati osobu koja je bolesna. Predlaže preventivna cjepiva, posebno onima koji se nalaze u tim kriznim područjima. A one koji su preživjeli bolest potiče da šire informacije o njoj među ljudima.
Bolest se širi preko kontakta, preko tjelesnih izlučevina, i kontaktom sa zaraženim životinjama. Opasnost od zaraze posebno je velika kod humanitarnih djelatnika.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Treba jesti domaći češnjak , za svaki obrok jedan režanj i čokanj šljivovice dnevno
Treba jesti domaći češnjak , za svaki obrok jedan režanj i čokanj šljivovice dnevno