Vrijeme je božićnih domjenaka, kad uspješni poslodavci privode kraju kalendarsku godinu i zbrajaju poslovne rezultate. To je ovih dana učinio i Luka Rajić. Hrvatska veleposlanica u švicarskom Bernu Andrea Bekić, na svom je Facebook profilu podijelila fotografije uz popratni tekst:
"Hrvatski poduzetnik Luka Rajić već 20-ak godina izgrađuje svoj udio u dvije najjače švicarske industrijske grane: čokolade i lijekova. Prvo je kupio jednu od najstarijih švicarskih tvornica čokolade, a prije nekoliko godina ušao je i u farmaceutski sektor pokrenuvši tvrtku PharmaS Švicarska. Danas smo u Ženevi obilježili kraj njihove uspješne poslovne godine i dogovorili suradnju Rajićeve grupe LURA i Veleposlanstva RH u Bernu u promicanju hrvatske kulture i poslovne suradnje sa Švicarskom."
Priča je to o uspjehu dečka iz Konjica koji je u ovo doba prije 30-ak godina na tržnici prodavao božićne jelke, a sad je jedan od 300 najbogatijih Švicaraca i - nakon Todorićeva kraha, čvrsto drži njegovo mjesto broj 1, na listi najbogatijih Hrvata.
Luka Rajić rođen je 1964. godine. Potječe iz radniče obitelji koja je živjela u selu Dubravice, 20-ak kilometara od Konjica. Otac Ivan bio je građevinac, a sa suprugom Agatom preselili su 1956. u Konjic.
Izgradili su kuću koju su prodali 1971. godine i doselili u predgrađe Zagreba - u Sesvete. Nakon podstanarstva, i tu su podignuli kuću u naselju Mala Bosna, u ulici Tita Brezovačkog u Sesvetama.
Priča se da je Luka oduvijek bio marljiv, pomagao ocu u građevinskim radovima, a tijekom srednje škole shvatio je da ima talenta za trgovinu. Na tržnici je imao štand na kojem je prodavao švercanu robu iz Njemačke i božićna drvca.
Završio je srednju školu za strojobravara, a u vojsci je 1984. stekao vozačku dozvolu C kategorije, pa se ubrzo zaposlio kao vozač kamiona u tvornici mlijeka Dukat. Usput je nastavio trgovati raznom robom, od cementa, do automobila i hladnjaka, a na ruku mu je išla i galopirajuća inflacija.
Voznom parku pridružio je i s vremenom polovni Mercedesov tegljač i osnovao poduzeće Ralu. Počeo je pružati prijevozničke usluge za druga poduzeća, među ostalim, i za Voće Jure Klarića.
Nakon što je kupio hladnjaču počeo je uvoziti jeftine sireve iz tadašnje Čehoslovačke.
„Započeo sam s 20 tona i to se iz dana u dan povećavalo te sam nakon kratkog vremena morao otvoriti vanjskotrgovinsku tvrtku koju smo nazvali Lura“, rekao je Rajić o svojim poduzetničkim počecima napominjući da je već 1991. ta tvrtka imala promet od 20 milijuna maraka.
Uz to je njegovo poduzeće Ralu obavljalo prijevozničke usluge za Dukat. Kako je Dukat bio u teškoćama, 2,5 godine nisu ga plaćali u novcu, nego su mu davali dionice. Kada je pripremljena privatizacija Dukata, elaborate o procjeni vrijednosti radila je tvrtka Coning bivšeg ministra Radimira Čačića.
Rajić je u jeku Domovinskog rata 1992. godine, za 20 tisuća njemačkih maraka upisao u pretvorbi dionice Dukata. Kasnije je dionice nastavio kupovati od Hrvatskog fonda za privatizaciju ali i od malih dioničara.
I dok su, u mladoj tranzicijskoj i ratnoj Hrvatskoj amateri tek učili pojmove kao što su dionice, okrupnjavanje kapitala, investicije... šofer Luka već je sve te financijske finese imao u malom džepu, pa je tako bez problema došao do kapitala kojim je postao većinski vlasnik Dukata. Uplatio je ukupno 10 milijuna maraka, što bi danas odgovaralo uz uračunatu inflaciju, iznosu od oko 7.100.000 eura. Bio je to iznos kojim je kupio kartu za Mliječnu stazu na kojoj su mu se našli usput i Sirela iz Bjelovara i Mljekara Zadar. Nastala je tako Lura grupa, na čijem je čelu stajao Rajić kao kralj mlijeka cijele regije.
Ono što se nikad nije saznalo, niti je Luka komentirao jest pitanje šverca tadašnjih jugodinara u susjednu BiH. Time su se 90-ih mnogi bavili. Naime, tko god je imao kamion, vozio bi šleper bezvrijednih jugodinara u susjednu državu, tamo ih mijenjao u njemačke marke, koje bi onda vraćao u Hrvatsku, te zadržavao određeni postotak za obavljenu uslugu.
Godine 1996. oženio se za diplomiranu ekonomisticu Bornu, koju je upoznao dok su zajedno znojili u jednom fitness centru. Vjenčali su se u Dubrovniku, a Luka je Bornu osvajao skupim darovima. Postali su roditelji trojice sinova - Borne, Luke i Frana, a onda su se 2003. preselili u Švicarsku.
Iste godine Luka je tamo kupio tvornicu čokolade Favarger, no dvije godine kasnije život im je zagorčao razvod. Borna je, zahvaljujući izdašnoj apanaži, otišla bogatija za 40.000.000 eura i tako postala najbogatija Hrvatica.
Borna se s vremenom preselila u Pariz, pa u Zagreb, a Luka je nastavio živjeti u Ženevi. Godine 2007. prodao je Dukat francuskom mljekarskom divu 'Lactalis' za 280.000.000 eura i s tim novcem izgradio pogon za proizvodnju generičkih lijekova 'PharmaS' za 300.000.000 kuna.
U Hrvatsku povremeno navraća, a posljednji put je to bilo ljetos, kad je sa sinovima boravio u iznajmljenoj kući na Hvaru i izazvao bijes susjeda zbog veselih partija koje su tata i sinovi priređivali u sitnim večernjim satima. Iako se često vole hvaliti raskošnim životom, pokazivati snopove novčanica, ključeve luksuznih automobila i skupocjenih pića, sinovi Borna i Luka najradije se drže tatinih skuta, i često s njim provode slobodno vrijeme.
