Life
8818 prikaza

Prvi YU ovisnici: Drogu su donosili radnici i pomorci

1969. u Jugoslaviji
1/3
YouTube
Prema tekstu objavljenom 1982. godine, drogirala su se i djeca radnika, ali i djeca socijalističkih moćnika

I u Jugoslaviji je tijekom 60-ih, 70-ih i naročito 80-ih bilo problema s ovisnicima o različitim drogama. Progovorilo se o tome nakon premijere filma 'Christine F' 1982. godine, o životu bivše ovisnice koja se počela drogirati s 13 godina, i u kojem priča kako se uspjela riješiti ove pošasti. Prisutni stručnjaci koji su došli na premijeru rekli su da bi ovakav film mogao pogubno djelovati na socijalističku omladinu jer se u filmu 'pušta i pjesma Davida Bowieja i taj tekst jedini nije preveden jer govori o kokainu'. Naravno, bila je riječ o pjesmi 'Staton to Station' u kojoj Bowie u jednom stihu kaže 'It's not the side-effects of the cocaine'.

Autor novinskog teksta na kojeg je ovih dana podsjetio Yugopapir, dalje piše da se još uvijek ne zna koliko rock glazba utječe na drogiranje mladih u Jugoslaviji i utječe li na pojavu narkomanije, ali da su veze rocka i droge uobičajene na Zapadu, pa tako vjerojatno i kod nas.

Noćni život Ulična scena Life Nove droge u Hrvatskoj: "Brate, to ti je pakao!"

Mislilo se na tadašnjeg bubnjara grupe 'Bijelo dugme'. Ipe Ivandić uhićen je 1978. godine zajedno s basistom i ton majstorom Zlatkom Holdom i gitaristom i pjevačem Goranom Kovačevićem zbog preprodaje droge koju je student Jadran Adamović donio u Sarajevo iz Singapura.

Ipu Ivandića uhapsio je Amir Latić, glazbeni menadžer koji mu je pozvonio na vrata roditeljskog stana i priveo ga jer je zapravo bio djelatnik tadašnjeg SUP-a - Službe unutarnjih poslova. Kod Ivandića su pronašli kilogram hašiša. No ostatak se nalazio kod Holda u podrumu. U futroli s bubnjevima bila je još vreća s dva kilograma hašiša. Kako se kasnije pokazalo u istrazi, hašiš je stigao preko Adamovićevog brata koji je bio moreplovac.

Ipe Ivandić, bubnjar Bijelog dugmeta | Author: Express.hr Express.hr

U to vrijeme prikazivao se i film 'Kosa', a slušali su se i drugi rockeri koji su mladi umirali od predoziranja, poput Jimija Hendrixa, Janis Joplin, Jima Morrisona...

Prema tadašnjim podacima, samo u Beogradu je bilo početkom 80-ih godina između 5.000 i 7.000 narkomana, a brojka se ni tada nije mogla točno odrediti, budući da su izbrojeni samo oni registrirani, dakle koji su zatražili liječničku pomoć. U socijalističkoj Jugoslaviji bilo je oko 30.000 narkomana, a postoje i podaci o tome kad su se pojavili prvi, pa čak i kojim su dobnim skupinama pripadali.

Tako se u tekstu, koji je objavio portal Yugopapir, govori o prvim Yu-ovisnicima još 60-ih godina prošlog stoljeća i pišu da su se tih godina uglavnom drogirali 'stariji ovisnici' i to u dobnoj skupini od 25-35 godina.

Grupa Luna Zlatne godine Kultura Najveća tajna YU rocka: Legende s jednim albumom

Kako je vrijeme odmicalo, spuštala se i dobna granica. Tadašnji liječnik na Vojnoj medicinskoj akademiji u Beogradu, dr. Stevan Petrović rekao je:

"Marihuana i hašiš može se naći među glumcima, slikarima. Imali smo čak i slučajeva vrhunskih sportaša koji su se drogirali, a čak je i glumačka skupina Ateljea 212 izvodila mjuzikl 'Kosa' pod utjecajem droga."

Liječnik je bio zabrinut i podatkom da je na stadionu JNA u Beogradu, nakon koncerta Bijelog dugmeta' na tribinama pronađeno 4.000 plastičnih vrećica iz kojih su se mladi drogirali tada najdostupnijom i najpopularnijom drogom – Tigar ljepilom.

Margita Stefanović | Author: YouTube YouTube

Stručnjak za droge tvrdio je da se nekoć uglavnom koristio opijum, pa se narkomana moglo prepoznati po ponašanju u stilu 'pustite me na miru'. Dr. Petrović kaže:

"Međutim, heroin izaziva 'herojsko' ponašanje, mislimo da smo snažniji, jači. To je opasno", tvrdio je ugledni liječnik.

U SFRJ mladima je ipak malo teže bilo doći do droge, pa su se narkomani okupljali uglavnom u blizini hotela u kojima su odsjedali stranci. Lakše su droge nabavljala djeca uglednih socijalističkih moćnika jer su imali više novaca, pa su dulje mogli prikrivati ovisnost jer nisu upadali u dugove. Zato su, kako su govorili tadašnji milicijski eksperti, ovisnici iz radničkih obitelji uglavnom bili prljavi i neuredni, dok bi ovi iz bogatijih obitelji imali bolje resurse – mogli su prodavati osobne stvari, pa bi se dulje prikrivali.

U Hrvatskoj najveća je koncentracija ovisnika o drogama bila u Zagrebu, ali i u gradovima uz obalu, poput Rijeke, Splita i Zadra jer su ju tamo lakše nabavljali od pomoraca. Problem je bio i s našim radnicima koje su razne tvrtke slale na rad u inozemstvo, a bile su to uglavnom zemlje poput Irana, Irana, Libije, u kojima se lako moglo doći do različitih droga. Tako su povećani broj ovisnika zabilježili u Slavonskom Brodu zbog radnika tvornice 'Đuro Đaković' koji su ili postali ovisnici ili su drogu donosili u zemlju.

  • BESTpartizan 20:00 02.Travanj 2019.

    dilere odmah na goli otok

  • Srbin1 13:09 02.Travanj 2019.

    Malo slatkog šečera za vene.