Preživjeli su jer su se pretvarali da su muslimani

Dječaci koje su natjerali da se bore za ISIL (BBC)

Lovant i Sabbah bili su stari samo 16 i 14 godina kad su ih natjerali da pucaju u tijela pogubljenih kao izdajnika Islamske države. Bila je to vježba gađanja, samo jedan dio vježbi s oružjem koje su imali u vojnom logoru za obuku mladih. Dječaci su Jezidi iz sjevernog Iraka. 2014. godine svijet je užasnut gledao kad su deseci tisuća ljudi bili u okruženju na planini Sinjar na jezivoj vrućini, pod vedrim nebom, bez hrane i vode.

Istodobno, tinejdžeri Lovanta i Sabbaha ISIL-ovi borci zarobili su u njihovom selu. Većinu odraslih muškaraca odveli su i pubijali, a dječake su odveli skupa s majkama u obližnji grad u Iraku prije nego što su i njih razdvojili. Dulje od jedne godine silom su ih držali li trenirali kao "mladunčad kalifata" u logoru duboko u planinskom području Sirije.

Natjerani na borbu

"Učili su nas kako da punimo oružje i pucamo. Trenirali su nas da budemo vojnici i da izvodimo vježbe; da puzimo ispod bodljikave žice, stvari poput toga. Učili su nas sve o ratu", kazao je za BBC Lovant. Ovako je to opisao Sabbah: "Ponekad su nas odvodili do velikih grobnica u koje su bacili muslimanske izdajice koji su špijunirali za režim ili koji su uzimali droge. Potom bi nam rekli da pucamo po tijelima kako bismo se naviknuli."

Nitko ne zna koliko je točno Jezida natjerano u takve logore, ali jedan izvještaj protuekstremističke organizacije Quilliam Foundation navodi da bi mogla biti riječ o stotinama djece, uključujući i zarobljene dječake, od kojih su neki imali samo osam godina. Tinejdžeri kažu da su ih držali u vojnom logoru za obuku u kojem je bilo oko 120 dječaka. Većinom su bili iz Sirije i većinom su bili muslimani.

Mnoge od tih regruta, za razliku od dječaka Jezida, tamo su poslale njihove obitelji kako bi od njih stvorili sljedeću generaciju džihadističkih boraca. "Jako mi je nedostajao dom", kaže Sabbah. "Posebno kad bismo vidjeli kako arapski dječaci svakog vikenda odlaze svojim obiteljima u Siriji. Tada bi nam bilo jako teško. U takvim bismo trenucima umrli 10 puta." Dani su im bili strogo organizirani. Jutra bi provodili u vjerskoj nastavi kojom bi indoktrinirali dječake. Lovant objašnjava:

"Znao sam da su ubili svakoga tko je bio musliman. Zato sam se morao pretvarati da sam musliman kako bih preživio." Morali su moliti, čitati Kur'an i učiti ISIL-ove knjige kako bih ih poslije ispitivali. "Pokušali su mi isprati mozak. Njihove su knjige bile poput magije. Brzo bi ti promijenile razmišljanje. Kladim se da to nije bilo samo do mene, da bi svakom čovjeku promijenilo razmišljanje", kaže Sabbah. Potom je slijedio fizički trening.

Preobrati se ili umri Life U rukama šefa ISIL-a: Silovao nas je, tukao i tjerao da se preobratimo

"Bilo je ljeto i jako vruće. Tlo je bilo vruće, a oni su nas učili kako da hodamo po njemu kako bismo to poslije koristili u ratu." On opisuje kulturu straha koja je vladala logorom. Djecu su često tjerali da stražare noću po kompleksu logora. Kad je jedan od dječaka zaspao, ISIL-ovci su ga polili kantom hladne vode i pretukli drvenom batinom. Oružje su morali na ramenu imati cijelo vrijeme, čak i kad bi išli na zahod.

Ako bi netko od "mladunaca" zaboravio svoje oružje ili bi mu skliznulo, dobio bi još batina. Bilo je ponekad i normalnih trenutaka, poput plivanja u lokalnoj rijeci nakon ručka, ali bi im nakon toga njihovi stražari naredili da sjednu i da gledaju jezive snimke iz rata. "Nismo se usuđivali reći im ne. Bili smo previše uplašeni", prisjeća se Sabbah. Sabbah priznaje da je nakon jedne godine u rukama takozvane Islamske države došao zabrinjavajuće blizu tome da povjeruje u njihovu radikalnu ideologiju: "Da sam tamo ostao još samo jedan mjesec, postao bih jedan od njih."

Bijeg od ISIL-a

BBC nije smio otkriti točan način na koji su dječaci pobjegli. Lovant je potajno uspio uspostaviti kontakt s nekim izvana tko je organizirao da ih krijumčar potajno odvede na dogovoreno mjesto. Lovant kaže da je Sabbah isprva oklijevao pobjeći iz logora, ali ga je ipak uspio uvjeriti da je to vrijedno rizika: "Znao sam da je opasno, ali više nije bilo ničega čega bi se moglo plašiti." Lovant se prisjeća: "Vidjeli smo smrt vlastitim očima. Vidjeli smo kako ubijaju. Kad izgubiš obitelj, kad izgubiš sve, više to ništa ne ostaje. Više nismo imali ništa za izgubiti."

Krijumčar je ukrcao dječake u automobil i, nakon nekoliko dana prikrivanja u Raqqi, krenuli su na dug i težak put do granice. Sabbah se prisjeća trenutka kad su napustili teritorij Sirije i ušli nazad u Irak: "Plesali smo po cesti od veselja. Sad sam sretan što me je prijatelj uvjerio da pobjegnemo i sad mi je poput brata." Svjedočenje njih dvojice potpuno se poklapa s onim što se može vidjeti iz ISIL-ovih propagandnih videa.

Nedavno je ISIL objavio šokantni video koji prikazuje dva mlada jezidska dječaka prije nego što će otići u samoubilački napad automobilom-bombom na iračke snage u Mosulu. Prema jednom izvještaju, dječaci su imali 11 i 12 godina i zarobili su ih u gradu Sinjaru u kolovozu 2014. U videu dječaci govore o tome kako su iza sebe ostavili svoju staru religiju. "U Sinjaru smo štovali Sotonu", kažu. Prikazali su ih kako se zaklinju ISIL-u prije nego što će ući u automobile natovarene eksplozivom.

Samo, zašto bi takozvana Islamska država uključivala jezidske dječake? Moguće naprosto zato da popune redove svojih džihadista. Profesorica Mia Bloom s Državnog sveučilišta u Georgiji smatra da postoji drugi razlog: "Korisno im je upotrebljavati ih kao propagandu. Time namjeravaju poslati poruku svijetu da su s njima čak i njihovi bivši neprijatelji. Tako da ispada da se možeš otkupiti, nebitno kakvog si etničkog porijekla, tako što im se pridružiš."

Novi život u Njemačkoj

BBC-jeva Naomi Grimley srela je Lovanta i Sabbaha radeći uobičajene stvari koje rade tinejdžeri za hladnog poslijepodneva u veljači. Oni sada žive mirno u skloništu za oko 80 Jezida u njemačkoj državi Baden-Württemberg. Njihov novi dom je bivša općinska zgrada koja djeluje vrlo strogo, ali je čista i topla. Nastojali su što više im pružiti osjećaj doma; s dječjom umjetnosti po zidovima, s šarenim pokrivačima na krevetima.

Deseci male djece trče niz duge bijele hodnike, uživajući u jeci svojih glasova. To je skoro isključivo zajednica za žene, jer mnoge se očeve vodi kao nestale. I djeci bivšim vojnicima i ženama koje je ISIL prodao kao seksualno roblje, imaju redovite terapije kod psihoterapeuta kojima pričaju o nasilju i zlostavljanju kroz koje su prošli. Nesigurnost je sastavni dio stradanja ovih Jezida u progonstvu, jer se još uvijek za 3500 žena i djece smatra da ih drže ISIL-ovi militanti.

Oni još drže mog sina

Jedna od žena koje i predobro poznaju bol gubitka je Gule. Njena je obitelj razbijena u ljeto 2014. kad je takozvana Islamska država krenula u svoj nemilosrdni pohod nasilja. Njenog su supruga odveli i skoro je sigurna da su ga ubili. Njenu dvojicu sinova odvukli su u Mosul i o njima ne zna ništa. Isprva, Gule je uspjela ostati sa svojim najmlađim sinom, koji je tada imao četiri godine. No, vremenom su i njih razdvojili. Kaže da njega sada drže džihadisti.

U jezivom obratu, u nekom trenutku su si bili u stanju slati čak slike i videa preko mobitela. Jedna od tih slika prikazuje dječaka, sada u dobi od šest godina, kako čuči pored oružja. "To su činili kako bi se poigravali našim osjećajima i kako bi nas povrijedili kad vidimo oružje upereno u našu djecu", kaže ona. Slike je ostavljaju u suzama i zbunjenu: "U jednu ruku sam sretna što je još živ, ali u drugu sam tužna što nije pored mene i što je pod njihovom vlasti." Ponudila im je da sina otkupi, ali su ISIL-ovci koji ga drže rekli da ga ne žele pustiti.

Gule kaže da bi učinila sve samo da ga opet vidi: "Kad bih imala priliku pronaći ga gdje god da se nalazio, makar u središtu pakla, ja bih išla." Gule se osvrnula i na širu sudbinu Jezida od kojih mnogi koji su pobjegli iz Iraka, sada čame po izbjegličkim logorima u regiji. "Mi smo nedužan narod. Bog nam je dao ovu vjeru i mi je štujemo. Iako nismo nikome učinili ništa loše, Daesh nam je nanio toliko zla."

Sudbina Jezida

Jezidi pripadaju 4000 godina staroj vjeri koja sadrži elemente zoroastrijanstva, judaizma, kršćanstva i islama. ISIL ih smatra štovateljima vraga. U ljeto 2014. ISIL-ove snage protjerale su više od 360.000 Jezida iz provincije Niniva. Mnogi su pobjegli na planinu Sinjar usred najgorih vrućina kako bi izbjegli masovna silovanja i ubojstva. 7. kolovoza 2014. predsjednik Obama naredio je zračne udare kako bi potisnuo džihadiste i omogućio Jezidima da napuste zamku na planini.

SAD je ISIL-ov tretman Jezida nazvao genocidom. UN-ova konvencija o genocidu uključuje zločin nasilnog tjeranja djece iz jedne skupine u drugu. Nakon egzodusa na planinu Sinjar, Središnje vijeće Jezida u Njemačkoj apeliralo je na južnu njemačku pokrajinu Baden-Württemberg da im pomogne. Lokalni političari dogovorili su da pruže utočište 650 najtraumatiziranijih žena i djece iz sjevernog Iraka.

Na kraju je Njemačka preuzela 1000 izbjeglica, uglavnom Jezida, ali i neke progonjene kršćane i muslimane. Oni su bivši zatočenici ISIL-a, uključujući djevojčice od samo osam godina koje su silovali. Plan je bio da im pruže savjetovanje i terapiju koju inače ne bi dobili u izbjegličkim logorima na Bliskom istoku.

Njemački odgovor

Michale Blume je njemački akademik koji pomaže projekt u Baden-Württembergu novcem poreznih obveznika. Kaže da se u 21 gradu u Baden-Württembergu javilo jako puno lokalnih Nijemaca za voluntiranje. "Mnogi Nijemci shvaćaju da imamo povijesnu odgovornost brinuti se o manjinama kojima prijeti genoid", zaključuje. "I mi smo u Njemačkoj imali mnoštvo njemačkih žena koje su pretrpjele traume i seksualno nasilje nakon Drugog svjetskog rata.

Tako da je puno ljudi rekli da moramo pomoći tim ljudima jer znamo kroz što su prošli." Blume kaže da postoji interes i u drugim zemljama, primjerice u Kanadi i Austriji, da one prekopiraju ovaj projekt. Međustranačka skupina od 56 britanskih parlamentaraca i suradnika nedavno je pisala britanskoj ministrici unutarnjih poslova Amber Rudd, sugerirajući da bi i Velika Britanija trebala slijediti ovaj primjer.

Ispovijest Iračana Top News "Bio sam ljudski štit u borbama Islamske države"

90 posto Jezida su Iračani tako da ne spadaju u kvote o sirijskim izbjeglicama koje je odredila vlada Davida Camerona. Blume smatra da je ovo odličan model za kopiranje, posebno kad se protiv Angele Merkel budi nezadovoljstvo zbog politike otvotrenih vrata. "Možda je bolje izabrati humanitarne slučajeve u regiji u krizi, jer se tako možete usredotočiti na one kojima je pomoć najpotrebnija. Javnost ovdje čini se da razumije da su ovi slučajevi najranjiviji.

Ako naprosto otvoriš granice, dobit ćeš one koji su najsnažniji doći do Njemačke." Neke druge nevladine organizacije imaju rezerve prema projektu. Zabrinuti su da je za Jezide, koji dolaze iz zatvorenih i staromodnih društava, prilagoditi se stranom okruženju u zapadnoj Europi, tako daleko od doma. Naravno da je teško, kaže Blume: "Naravno da imaju užasne snove i naravno da vode bitku. Ali ovdje mogu započeti novu budućnost; ići u školu, steći obrazovanje, sanjati o tome da se zaljube."