Life
4651 prikaza

Preživjela je trgovinu seks robljem: Ucijenili je djecom

Prostitucija
Thinkstock
Žrtve švercera ljudima imaju brojne tragične priče, ali tek rijetki će ih slušati bez predrasuda

"Ovdje smo pronašli onu majušnu djevojčicu u snijegu, odjevenu samo u majicu kratkih rukava. Glavu joj je razbio njezin svodnik. Ovdje je i Jae, 17-godišnja srednjoškolka, koja je upala u začarani krug prostitucije, morala je ispunjavati svoje kvote od 2.000 dolara po noći". Sve to priča žena imena Lazenko, 50-godišnja socijalna radnica, te nekada i sama žrtva seksualne eksploatacije i trgovine seksualnim uslugama. Danas je njezin smisao života u tome da educira zajednice i pomaže ženama i djevojkama da same shvate da postoji izlaz iz situacije u kojoj su.

Od 2009. do 2015., kada su cijene nafte skočile u nebesa u kombinaciji s tehnološkim inovacijama vađenja crnog zlata iz tla, američka savezna država Sjeverna Dakota i njezina naftna polja doživjele su revoluciju. Sa desecima tisuća radnika koji su opsjeli uspavane gradove došle su i prostitutke. U jednom trenutku disbalans između muškaraca i žena bio je 20 muškaraca na jednu ženu. 

"Sex trafficking" je kada si prisiljen pružati seksualne usluge bilo kroz prevaru ili prisilu. Za one ispod 18 to uključuje bilo kakav komercijalni seksualni čin. To je 99 milijardi dolara teška industrija koja je "zarobila" 4.8 milijuna ljudi diljem svijeta, ponajviše žene i djece. 

SAD, iako se o tome malo priča i piše, ima veliki problem, s više od 32.000 žrtava prijavljenih u prošlom desetljeću, kažu podaci National Human Trafficking Hotline. 

Većina Amerikanaca nije niti u stanju prepoznati "simptome" kada je žena žrtva seksualnih trafikanta. Lazenko kažu da su brojevi zapravo puno, puno gori. Mnogi Amerikanci nisu niti u stanju shvatiti da su žene u takvim slučajevima žrtve, a ne kriminalci.

Žene kojima se trguje su, tako ih većina zamišlja, su strankinje dovedene u SAD protiv svoje volje i kako je najčešće riječ o ženama bez dokumenata koje se više od ičega boje toga da ih se uhvati.

Statistike pokazuju kako su četvrtina žrtava bjelkinje, četvrtina Latino žene, a 40 posto Afroamerikanke. 

"Ima tu djevojaka sa srednjeg zapada, iz unutrašnjih gradova, iz megalopolisa, sa sela, iz indijanskih rezervata. Ima onih koje su pobjegle, žrtava obiteljskog nasilja i odlikašica", kaže Lazenko.

Sve su to, objašnjava, životi uništeni nasiljem, silovanjem i nedostatkom slobode.  Društvo na njih, kao i na beskućnike i narkomane, gleda kao na pošast društva.

Prostitucija Život u četiri zida Life "Pobjegla sam od bijede i postala seksualno roblje"

"Najgluplja stvar koju možete napraviti s problemom poput ovoga jest praviti se kako se ništa nije dogodilo. Zato je važno da budemo iskreni o tome što se događa u našim društvima".

Windie Lazenko, piše Time, zaista zna bolje od ikoga. Sa 13 godina, pobjegla je od nasilne obitelji u Kaliforniji i smjestila se kod prijateljski nastrojenog para kojeg je upoznala preko motorističke bande. Oni su je sklonili, a ona je zauzvrat obavljala male poslove koji su uskoro postali seksualni.

Kada je Lazenko imala 16, stavili su na nju tetovažu "vlasništvo od" i poslali je da pleše u striptiz klub. Nitko se tamo nije zapitao je li djevojka maloljetna. Uskoro su je počeli podvoditi prijateljima, a ona nije shvaćala da to što rade, da je to potpuna izdaja povjerenja.

"Tražila sam obitelj. a oni su mi to, usprkos svemu što su napravili, dali. Osjećaj obitelji", kaže Lazenko.

Kada je 1999. banda počela regrutirati druge djevojke Lazenko je shvatila kako ne želi da druge djevojke prolaze ono kroz što je ona prošla. Pobjegla je, sabrala se i popravila život. 

Oko 2007. je počela raditi s anti-trafficking organizacijama. Na terenu je učila kako pomagati drugim ženama i kako odrađivati kampanje s kojima se diže svjesnost o problemu.

Tako je i završila u Sjevernoj Dakoti, naučila je prepoznavati znakove kada će i gdje neko mjesto postati meka za prostitutke, svodnike i trgovce.

Situacija je bila grozna, kaže. Klubovi, lokalno moteli i hoteli bili su pregaženi muškarcima (klijentima) i ženama. Ljudi koji tamo rade kažu da nisu imali najblaže ideje što se zapravo, iza kulisa, zbiva.

Jedino sklonište u gradu (Williston) bilo je za žrtve obiteljskog zlostavljanja, i nisu se znali nositi s traumama ovakvih žrtava. Policajci bi vrlo često bili neugodni i postavljali glupa pitanja poput "s koliko ste muškaraca spavali" i "zašto nikada niste probali pobjeći".
Lazenko je, na kraju, tamo i osnovala svoj 4her North Dakota, organizaciju (u kojoj radi samo ona) predanu pomaganju žrtvama seksualne trgovine. 

Učila je muškarce kako da prepoznaju znakove da je neka žena "nečije vlasništvo" - kreće se kraj muškaraca kraj kojih ne smije govoriti, ima tetovaže koje su sumnjive i pri sebi nema nikakve osobne stvari.

"To je skrivena epidemija", kaže Lazenko koja je u čitavom nizu saveznih država svjedočila na sudu i davala svoje stručno mišljenje pri kreiranju zakona. Želi za žene žrtve napraviti ono što nitko nije napravio za nju kada je imala 13 godina.

Posebno je komplicirano jer se sada u sve upleo Internet. Kaže kako roditelji nemaju pojma kako se lako "internetski Romei" lako infiltriraju u svijet njihove djece. Više to ne trebaju raditi preko tako da hodaju kvartom, već se preko pametnih telefona uvuku u vaše stanove i kuće.

Onda mjesecima obrađuju svoje žrtve, grade odnos povjerenja i uništavajući odnose žrtve s drugim ljudima. Često nagovore djevojku da se odseli s njima u drugi grad, a onda ju polako lomi sve dok ne dođe do prostitucije.

To se dogodilo Jae (lažno ime), pjevačici iz New Yorka koja je slijedila "svog dečka" u Williston. Uskoro ju je počeo mlatiti, natjerao ju je da spava s njegovim dilerom u zamjenu za nekoliko grama metamfetamina. Tada je imala 17.

"Stvari su izmakle kontroli. Ja sam bila dobra djevojka koja je učinila nekoliko krivih koraka", kaže Jae.

Mnoge pak žene u prostituciju odu svojom voljom, a onda ih "zarobi" svodnik.

"Krenula sam sa striptizom da bi platila koledž u Utahu. Onda sam se zaljubila u dečka koji mi je uzeo sav novac. Slomio me mentalno i uvjerio da sam bezvrijedna, a kada vam to netko dovoljno dugo govori onda to počnete i vjerovati", kaže Adale koja je svojeg svodnika uspjela dovesti na sud.

Donald Trump i Jeff Sessions RAZOTKRIVANJE Life 'Bila sam u kultu, i znam zašto bijele žene vole Trumpa'

Ponekada, piše Time, zločinac je osoba koja ti je najbliža. Danielle Knoblauch, majka troje djece, je "prodana" jer je njezin suprug natukao dug jer se navukao na drogu. 

"Uvijek si misliš nema šanse da ja to postala, ili da padnem do takvog dna, ali evo, ipak se čini da nisam bila prepametna", kaže Knoblauch.

Tri je godina, kaže, provela kao seksualna igračka motorističke bande, dilera i meksičkog narkokartela. Osim seksa, morala je prenositi drogu, oružje i svodničiti druge djevojke. 

"Najgluplje je kad vas pitaju zašto nisi bježala, jer sam se i sama to zapitala nekoliko milijuna puta", kaže Knoblauch i odmah odgovara na to pitanje. 

"Ucjenjivali su me djecom, prisilili da se drogiram, i natjerali me da prerežem sve veze sa svijetom kojeg poznajem", objašnjava.

Epidemija je to koja se "giba" nacijom - kada je Super Bowl ili motoristička okupljanja, to su meke za takve poslove. Tako je i već spomenuti gradić Williston udvostručio broj stanovnika kada je krenuo naftni bum 2009. godine, a samo dvije godine kasnije to je postala najveća i najvažnija tema. Kada je krenula policijska čistka doslovno nisu gdje više imali zatvarati svodnike. Lazenko nije posve uvjerena da je došlo do velike promjene i da stvari zaista idu na bolje.

Na cijelu zapadnu saveznu državu Sjevernu Dakotu dolazi samo jedan službenik koji bi se trebao baviti žrtvama, godine 2017. procesuirano je samo 79 djevojaka.

"Poroti je jako teško razumjeti kako do ovih zločina dolazi, često okrivljuju žrtve, i zato one najčešće ne žele svjedočiti protiv svojih mučitelja", kaže Alice Hill, sutkinja koja se pridružila Obaminoj administraciji 2009. godine te se borila upravo s donošenjem zakona vezanim uz seks trafficking.

Trump je pak podržao legislativu koja trenira zaposlenike u bolnicama da prepoznaju žrtve.

Upravo su zato tako dragocjene osobe poput Lazenko, koje su i same prošle kroz to. Ženama koje s njom razgovaraju to može značiti razliku između samoubojstva ili odluke o preživljavanju. Tako je Knoblauch postala doušnicom, koja je nabavila dokaze koji su iza rešetaka strpali 13 visokorangiranih članova organiziranog kriminala. Tek kada je sve bilo gotovo Knoblauch se počela raspadati, a jedna od detektivki rekla joj je neka popriča sa Lazenko, jer je "i ona kroz to prošla".

"Tako je počelo liječenje. To je bilo prvi puta da je netko razumio, posve, o čemu govorim. Svi su ostali mislili da sam poludjela narkomanka i kurva. Ovo je prvi puta da netko nije pobjegao od mene i moje priče", rekla je.

Lazenko za sebe kaže kako ne pokušava spasiti žene, već im pokazati izlaz iz pakla. Mnogima ide na živce jer stalno kritizira sustav i ističe kako druge savezne države nisu ništa naučile od iskustva Sjeverne Dakote.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.