Haim Ferster imaoje 17 godina kada je počeo rat. Rođen je u Sosnowiecu u Poljskoj u židovskoj obitelji. Kada su Nijemci počeli sve više prodirati, Ferster se za BBC prisjetio kako je u židovskoj zajednici zavladao strah.
"Gledali smo avione kako nadlijeću nad našim glavama. Nacisti su vrlo brzo stigli u Sosnowiec", ispričao je Ferster.
I ako su počeli štedjeti na hrani, a u židovskim getima zavladali su glad i bolesti. Nije prošlo puno vremena, a onda su počele deportacije u logore.
Imao je dvadeset godina kada je 1943. godine odveden u logor. Godinu dana ranije u logor su mu odveli majku i sestru, a on je tada uspio pobjeći zbog gužve i kaosa koji je nastao. Te iste godine umro mu je otac.
Jednu su stvar tada svi znali – za one koje Gestapo odvede nema povratka. Ferster je toga brzo postao svjestan, pa je počeo učiti zanate koji su nacistima korisni i koji bi mu mogli spasiti život. Naučio je popravljati mašine za šivanje, pa su ga nacisti stavili u grupu s "mehaničarima".
Između 1943. i 1945. godine bio je u osam koncentracijskih logora po Njemačkoj i Poljskoj. Mnogi nisu preživjeli uvjete koji su ih tamo čekali, a Ferster se sjeća da je po najgoroj zimi morao istovarivati betonske blokove iz vlaka.
"Znalo je biti i po 26 stupnjeva ispod nule. Vojnici su nas tukli i tjerali da požurimo. Mnogi su umrli jer nisu izdržali", ispričao je Ferster.
Pred kraj 1943. godine Ferster je teško obolio nakon što je u logoru izbila epidemija tifusa. I ovaj se put uspio izvući, ali jedan prizor mu je i do danas ostao u sjećanju.
"Tijela su ležala na paletama, po šest uzduž i poprijek. Bilo je jako puno. Onda su nas deportirali u Auschwitz. Stigli smo oko ponoći. Bila je mrtva tišina i izgledalo je jezivo. Iz daljine smo vidjeli plamen koji je izlazio iz četiri dimnjaka. Nisam znao da je riječ o krematorijima", rekao je Ferster.
Ferster je u Auschwitz stigao dvije godine nakon uspostavljanja logora, a tamo preživio glad i tifus. Oslobođen je u trenutku kada je trebao biti strijeljan.
Najbolje se sjeća prostorije za tuširanje.
"Ujutro su nas odveli u prostoriju za tuširanje, istu onu u koju su vodili ljude i puštali plin. Imali smo sreće, nama su pustili vodu", ispričao je Ferster.
On je među rijetkima koji su uspjeli preživjeti brutalni logor, koji je oslobođen 1945. godine. No, u proljeće iste godine Ferstera je čekala nova nevolja.
Nacisti su gubili rati i počeli su ubrzano s likvidacijama preostalih logoraša. Ferster je bio jedan od onih koji su bili u "maršu smrti" kroz Njemačku u drugi ozloglašeni logor – Buchnewald.
Zatvorenike su svaki dan likvidirali u grupama, a onda je došlo jutro kada je bio red na Ferstera. No, u trenutku kada su nacisti okupili grupu vojnika za likvidaciju, logor je oslobođen.
"Odjednom su iznad logora preletjeli američki avioni i njemački vojnici su se razbježali", ispričao je Ferster.
Pola sata kasnije kroz vrata logora prošao je američki tenk, a vojnici su vikali logorašima: Slobodni ste!
Tek nakon rata Ferster je doznao da su od cijele njegove obitelji ratne užase preživjeli samo sestra Minja i rođakinja Regina. Nakon rata je otišao u Veliku Britaniju gdje živi i danas.
