Life
3663 prikaza

Pravila Vatikana za svećenike koji ne priznaju svoju djecu

Svećenici
Nina Đurđević/PIXSELL
Zasada se još ne može procijeniti koliko njihove djece ima diljem svijeta, no mnogi uz pomoć DNK testiranja pokušavaju saznati istinu

Psihoterapeut Vincent Doyle imao je 28 godina kada je saznao da je katolički svećenik kojeg je čitavog života poznavao kao svog kuma, zapravo njegov biološki otac. 

Potaknut tim otkrićem osnovao je grupu kako bi pomogao i ostaloj djeci svećenika koji poput njega nose teret sramote rođenja iz takvog skandala. Kada je pokušao biskupe nagovoriti da priznaju tu djecu neki su mu vjerski vođe rekli kako je on produkt ''rijetkog prijestupa''. 

No da to baš i nije tako, saznao je ubrzo.Jedan mu je pokazao ono što je tražio, vatikanske smjernice koje objašnjavaju kako se trebaju ponašati svećenici koji su postali roditelji. I to mu je bio dovoljan dokaz da nije sam, da svećeničke djece ima još, piše The New York Times. To je bio odgovor na njegova pitanja, pomislio je u trenutku kada je vidio te tajne dokumente, no upravo zbog tajnosti nije mogao napraviti njihove kopije.

Sada je Vatikan priznao, po prvi put, da postoji odjel koji nadzire svećenike i da postoje smjernice koje bi se mogle i trebale slijediti u slučaju kada neki svećenik prekrši svoje zavjete i postane otac.

Časne sestre Desetljeća tišine Top News Ispovijesti: Svećenici su silovali i časne sestre

"Mogu potvrditi da takve smjernice postoje, to je interni dokument", rekao je glasnogovornik Vatikana Alessandro Gisotti u odgovoru na pitanje novinara The New York Timesa. 

To pitanje samo je jedno u nizu pitanja i nizu skandala koje crkvu potresaju već desetljećima, a posebno su u javnost počeli izlaziti posljednjih mjeseci. 

"To će biti novi skandal. Njihova djeca su posvuda", naglašava Doyle.

Uoči sastanka biskupa u Vatikanu na kojem će glavna tema biti seksualno zlostavljanje djece, mnogi koji smatraju da im je naškodila ta kultura tajnosti i izbjegavanja skandala, također će se naći u Rimu. A tamo će biti i žrtve svećeničkog zlostavljanja, djeca koja su danas odrasli ljudi, ali i časne sestre koje su svećenici zlostavljali. Bit će tu i njihova djeca, uključujući i Doylea, koji ima dogovoreno nekoliko privatnih sastanaka u Rimu sa istaknutim prelatima, višim crkvenim dostojanstvenicima.

Priče poput njegove privlače neugodnu pažnju oko onog pitanja, možemo reći i problema s kojim s crkva bavi godinama, a to je celibat, njegovo kršenje i potreba, pa možda čak i uvođenje novih opcija i mogućnosti. Djeca nastaju u aferama i odnosima u koje su uključeni svećenici i časne sestre ili laici, a može biti riječ i o silovanju ili zlostavljanju. Većina tih slučajeva ostaje daleko od očiju javnosti. 

Celibat je u katoličkoj crkvi postao tradicija od 12. stoljeća no i tada ga se svećenici nisu uvijek slijepo pridržavali. Rodrigo Borgia imao je četvero djece sa svojom ljubavnicom prije nego je postao papa Alexander VI. Potaknulo je to i protestantskog reformatora Martina Luthera koji je ismijavao papu i govorio kako upravlja celibatom kao "što upravlja prirodnim kretanjem crijeva". 

Zasada se još ne može procijeniti koliko takve djece ima diljem svijeta, no kako kaže Doyle, njegova stranica Coping International ima 50.000 korisnika u 175 zemalja. 

Nadbiskup Ivan Jurkovič, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima u Ženevi, prvi mu je pokazao te vatikanske smjernice u listopadu 2017. godine. 

"Nazivaju nas djecom zaređenih. Bio sam šokiran što imaju termin za nas", prisjeća se Doyle riječi koje mu je tada rekao Jurkovič. 

Papa Franjo Strogo čuvano Life Velike tajne koje Crkva nikad neće otkriti

Glasnogovornik Vatikana kaže da te smjernice iz 2017. godine okupljaju desetljeća prakse i procedure i da su njihovi "temeljni principi zaštita djece". Kaže kako bi po njima svećenik trebao napustiti službu i "preuzeti svoju odgovornost kao roditelj i predati se isključivo tom djetetu".

No drugi dužnosnik iz Vatikana smatra kako je to samo formalnost. Monsinjor Andrea Ripa, tajnik u Kongregaciji za svećenstvo, koja  nadgleda oko 400.000 svećenika rekao je kako "nije moguće nametati" razrješenje svećenika već da se "to može samo zatražiti".

No smatra kako ne traženje oslobođenja od svećeničkih obaveza može biti poticaj crkvi da sama poduzme neku akciju. 

"Ako ne tražite bit ćete opozvani", naglasio je. 

Irski biskupi imaju svoje smjernice koje su objavili 2017. godine. Doyle koji se jednom i obrazovao da postane svećenikom, odigrao je ključnu ulogu u razvoju njih, rekao je Martin Long, glasnogovornik Irske biskupske konferencije

Po njima se od svećenika ne zahtjeva isključivo napuštanje službe već stoji kako bi "svećenik kao i svaki drugi otac morao snositi svoju odgovornost, privatnu, legalnu, moralnu i financijsku".

Mišljenja pape Franje o ovom pitanju nema mnogo. U svojoj knjizi iz 2010. godine On Heaven and Earth koju je napisao dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, smatra papa kako svećenik koji u jednom trenutku strasti prekrši pravila celibata potencijalno može ostati  službi, no onaj koji postane ocem, ne može. 

"Prirodni zakoni dolaze prije njegovih prava kao svećenika", piše Franjo, i dodaje kako mu tada prva odgovornost mora biti njegovo dijete, i da "bi trebao napustiti službu i posvetiti se brizi o djetetu".

Papa Franjo Konačno priznao Top News Papa: Silovali su časne, morale su na pobačaje

Odvjetnici kažu kako ne postoje crkveni zakoni koji bi svećenike koji su postali očevi prisilili da službu i napuste. 

"Kako to zapravo nije kanonski zločin, nije zločin po kanonskom pravu i zakonima, onda nema ni podloge za otpuštanje svećenika", rekla je Laura Sgro, odvjetnica u Rimu.

Doyle kao i neke druga svećenička djeca pa i sami svećenici kaže da možda otpuštanje nije uvijek u najboljem interesu tog djeteta, jer tako potencijalno djecu ostavlja bez financijskih izvora za život. 

"Ne vjerujem kako je nezaposlenost odgovorno roditeljstvo", naglašava Doyle. 

Neka pak djeca priželjkuju da su njihovi očevi protjerani iz službe. Velečasni Pietro Tosi imao je 54 godine kada je silovao majku Erika Zattonija tada 14-godišnjakinju. Obitelj je pokušala prisiliti svećenika da prizna dijete, no ovaj je to odbio. Istjerali su ih iz njihovog doma koji je bio u vlasništvu župe u predgrađu grada Ferrara u Italiji. Tamo je i često sretao svog oca. 

"Nikada nije ništa rekao", naglašava danas 37-godišnji Zattoni.

2010. godine tužio je oca Tosija i zahtijevao da ga ovaj prizna. Službena potvrda da je riječ o njegovom sinu došla je nakon DNK testiranja. Vatikan je Tosija navodno na kraju savjetovao da priznao svoju odgovornost kao roditelja, no nisu zahtijevali da ga se otpusti iz službe. 

Slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti, a mnogi su tražili i da papa progovori o slučaju. Tosi je preminuo 2014. godine, i dalje je ostao svećenik. Svećenička djeca u posljednje vrijeme često posežu za DNK testiranjem kako bi dokazali da su njihovi roditelji svećenici, a u nekim slučajevima i da su im majke časne sestre. 

"To je veliki pomak, i bilo tko to može učiniti", rekla je 56-godišnja Linda Lawless, kćer svećenika u Australiji. 

Njezina majka dugo je čuvala tajnu o njezinom ocu, no ona sama je primijetila da je majka bila "apsolutno prestravljena" kada bi njihovu kuću posjetili svećenici. Prošle je godine uz pomoć DNK testiranja potvrdila kako je njezin otac svećenik. 

"I tada je tajna otkrivena", rekla je. 

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.