Nekadašnji zatvorenik Michael Humphrey osuđen je na 14 mjeseci zatvora zbog krađe automobila u Državnoj kaznionici u Mansfieldu, državi Ohio. Imao je 18 godina.
Odlučan u namjeri da se u zatvor ne vraća, Humphrey se zarekao kako se više nikad neće ogriješiti o zakon, toliko odlučan da nakon puštanja više nije ni pljuvao po pločniku.
Život mu je bio poprilično dobar, ili barem izdržljiv nakon što je prevladao noćne more i sjećanja iz zatvora koja su ga progonila godinama.
- Još uvijek sam mogao nanjušiti to mjesto, još sam ga mogao čuti - kaže sada, dodajući da je često noću ustajao iz kreveta i palio svjetlo kako bi sam sebe uvjerio da više nije tamo.
No, jednog proljetnog dana 2000., Humphrey se vozio cestom, kad je vidio znak koji reklamira ture po kaznionici, kolokvijalno poznatom kao Mansfield. Ustanova je zatvorena sudskom odlukom desetljeće ranije, stoljeće nakon što je otvoren, zbog nehumanih uvjeta.
Unatoč dvojbi da ponovno uđe u taj svijet, Humphreyeva znatiželja je pobijedila. Odvezao se do upečatljive gotičke fasade koja je zavela ranije zatvorenike mišlju kako ulaze u "Drakulin dvorac" te je ponovno ušao.
Do tada je Mansfield već živio novim životom popularne turističke atrakcije, zahvaljujući činjenici da je legendarni film The Shawshank Redemption snimljen upravo tamo (kao i scene iz filmova Air Force One i Tango i Cash - dok je još radio kao zatvor).
Humphrey je prošetao impresivnom ustanovom, diveći se njenom nadrealnom stanju raspada - suočavajući se sa svojim privremenim boravkom u ćeliji Istočnog bloka koja se prostirala na šest razina, što je i dalje najveći zasebni blok ćelija od čelika na svijetu.
- Kad sam bio tamo kao zatvorenik, nikad nismo lunjali tim mjestom, pa je to bila svojevrsna pustolovina - govori Humphrey suha grla, priznajući kako propitkuje svoj ponovni posjet dok su mu neugodna sjećanja preplavila razmišljanje.
Nekoliko tjedana kasnije, kontaktirao je Društvo za očuvanje Mansfielda te je objasnio svoju poveznicu s tim mjestom, te je na kraju priče završio kao vodič tura kroz zatvor. Zbog svoje povijesti u tom zdanju, pomogao je rehabilitirati i očuvati raspadajuću strukturu.
Sada, sa 66 godina, i gotovo pola stoljeća nakon njegovog otpuštanja, Humphrey je napravio puni krug, otkrivajući svoje životne tajne u popularnoj turi "život zatvorenika", koja obožavateljima Shawshanka daje sirov uvid u boravak u Mansfieldu od nekog tko je u njemu živio.
- Kad sam počeo voditi ture 2000., nisam nikom govorio da sam bivši zatvorenik, sramio sam se te činjenice - kaže Humphrey priznajući kako je gotovo odmah odustao od tog posla, iz straha da će morati slušati glupe šale i primjedbe na račun zatvorenika u stilu" trebali su mu napraviti to" i "trebali su ga kazniti ovako".
Danas posjetiteljima govori sve - do detalja. Od toga kako se zatvor iz ustanove za rehabilitaciju mladih, većinom nenasilnih prijestupnika pretvorio u prenapučeno mjesto maksimalno nasilnih - sigurnosne paklene rupe.
Do toga je došlo nakon velikog požara u zatvoru visokog osiguranja - kaznionici Ohio, u kojem je poginulo oko 300 zatvorenika. Nanesena šteta je prisilila državu da premjesti na stotine "gorih od najgorih" zatvorenika - ubojica, silovatelja i drugih - u Mansfield.
Prva stvar koju je Humphrey primijetio kad je zatvoren 1969., bio je preplavljujući smrad više od 2000 muškaraca kojima je dopušteno da se tuširaju samo jednom na tjedan. Nasilje se prikazalo ubrzo nakon toga.
- Tučnjave su se javljale kao programirane po satu, ubadanja nožem su bila redovita, a zatvorenici su se često vješali kako bi okončali svoj život tamo - svjedoči za Vice.
Najstrašnije stvari koje možete zamisliti da se događaju iza rešetki, događale su se upravo tamo. U ranoj fazi boravka tamo, Humphrey je izradio vlastito priručno oružje.
- Imao sam četkicu za zube čija je drška bila otopljena tako da se stopi sa žiletom. Nosio sam je oko vrata na uzici, no na leđima da je nitko ne vidi. Na sreću, nikad je nisam morao upotrijebiti - otkriva.
Njegov je cimer bio Ron Crabtree, šest godina stariji od njega, robijaš koji je tamo završio zbog oružane pljačke.
Njih su se dvoje zbližili i završili kao cjeloživotni prijatelji (Rob je umro 2012). Ako je Humphrey bio "Andy Dufresne", onda je Rob bio "Red".
On mu je otkrivao zatvorske "cake" i naučio ga prvom pravilu mjesta - ne prihvaćaj nikakve poklone ni od koga. Govorili su mi da ovdje ništa nije besplatno, a ja sam jako pazio da poštujem to upozorenje - prisjeća se.
Humphrey je tijekom 14 mjeseci tamo gledao samo "svoja posla" i dobro se slagao sa čuvarima. Pomagao im je oko njihovih poreznih prijava, a njegova bi majka pri svakoj posjeti donosila ogromne količine lazanja i čilija, čije bi ostatke dobili čuvari.
- Prvo su je zvali "gospođo", onda "gospođo Humphrey", a na kraju samo "June" - sa smiješkom prepričava.
Postoji još jedna sličnost između Humphreya i Shawshanka, jer je on baš kao i Andy Dufresne tvrdio da nije kriv - on nije ukrao taj automobil.
- Nisam bio nikakvo nevinašce, no nisam bio ni kriminalac. Preuzeo sam krivnju na sebe, a to su učinili neki drugi momci. Kad je došla policija, bio sam jedini tamo i odveli su me. Sudac je inzistirao na tome da otkrijem druge počinitelje, no nisam htio biti cinker, pa sam završio u zatvoru - priznaje.
Čak ni pola stoljeća kasnije, on se zbog te odluke ne kaje.
- Mogao sam ići raditi u čeličanu kao moj otac i umro bi od čađavih pluća kao i on. Očito mi to nije bila sudbina - smatra.
Onda je računao kako će samo platiti cijenu svoje gluposti, biti brzo pušten i nakon toga će sve biti u redu. No, nije bilo baš tako.
Osim što je kao bivši zatvorenik izgubio pravo na glasovanje ili posjedovanje oružja, cijeli je život nosio neizbrisiv žig srama činjenice da je osuđeni robijaš.
No, zahvaljujući svojim kolegama iz Društva za očuvanje Mansfielda, guverner Ohia ga je 2004. pomilovao.
- Ne mogu vam opisati koliko mi je to značilo, skinulo mi je teret s pleća. Sad sam sretan i ne osjećam se kao građanin drugog reda - otkriva.
Više nema noćne more, no i dalje postoje dijelovi zatvora koji mu prizivaju užasne uspomene. No, čak ni u najgorim trenucima tamo nije pomišljao na to da "pliva kroz rijeku govana" ili pobjegne na bilo koji drugi način.
- Nisam se želio cijeli život osvrtati. Kad bi vidio čuvare kako mašu ključevima, zamišljao sam trenutak sreće kada bi ih imao. A sada ih imam - smije se.
