Pitanje koje mnogi postavljaju Googleu jest zašto su droge ilegalne? Iako su neki opijati i narkotici, poput alkohola, kofeina i nikotina, savršeno prihvatljivi, neki, poput kanabisa, kokaina i opijuma - nisu. No to nije oduvijek bio slučaj.
U 19. stoljeću ekstrakti ove tri danas ilegalne droge bili su potpuno legalni u Ujedinjenom Kraljevstvu, te ste ih mogli kupiti u bilo kojoj ljekarni.
Osobni liječnik kraljice Viktorije je bio posebno sklon korištenju tinkture od kanabisa, kojeg je prepisivao kao analgetik pri menstrualnim bolovima i tijekom poroda.
S druge strane, tek se u posljednje vrijeme počeo u pojedinim zemljama dopuštati za korištenje ljudima koji boluju od teških bolesti poput neuroloških poremećaja i karcinoma.
Odgovor na pitanje zbog čega je to slučaj treba potražiti u razdoblju prohibicije u SAD-u, 1920-ih godina.
Alkohol je naime zabranjen kao mjera smanjivanja štete, jer je učinio mnogo zla obiteljima i djeci. Ali budući da je zabranjeno voće najslađe, počela je masovna ilegalna proizvodnja alkohola u kućnoj radinosti, te su se pojavili 'underground barovi' koji su pripomogli uzdizanju mafije i drugih kriminalističkih sindikata.
Kako bi se što uspješnije borili protiv toga, američke vlasti su oformile posebne postrojbe pod vodstvom Harryja Anslingera, koje su postale poznate kao 'nedodirljivi'.
Ova vojska izvršitelja, koju su slavile novine diljem zemlje, postigla je veliku slavu. Ali kriminal je još više rastao, te je Anslingerova pozicija s vremenom postajala sve ugroženija.
Izmišljanje nove prijetnje
Kako bi zadržao svoju vosku, on je samovoljno odlučio proglasiti novu prijetnju narodu: kanabis, kojeg je prozvao marihuana, kako bi zvučao kao da je meksičkog podrijetla.
U dogovoru s medijskim magnatom, Williamom Randolphom Hearstom, stvorio je masovnu histeriju o utjecaju kanabisa na američku mladež, te je izjavio da postoji velika prijetnja od invazije muškaraca iz Meksika koji puše marihuanu i kojima je cilj zlostavljanje bijelih žena.
Javnost je bila u šoku i uznevjerena, te je vrlo brzo marihuana zabranjena.
SAD je uskoro nametnuo istu kampanju i u drugim zapadnim zemljama, te je napokon zabrana primijenjena i na cijeli svijet 1961. godine, putem UN-ove Prve konvencije o narkoticima.
Ovakav proces ocrnjavanja droga na način da se stvarao strah od drugih ljudi nešto je što se poslije počelo redovito koristiti kad bi se pričalo o štetnosti droga.
Tako su posebno bili stigmatizirani crnci u SAD-u zbog korištenja heroina 1950-ih godina, a 1960-ih su mete bili hipiji i psihodelične droge zbog svojeg suprotstavljanja ratu u Vijetnamu.
1970-ih opet se ciljalo na crne Afroamerikance u gradovima, koji su uživali u kokainu, a zbog kojih je kazna za posjedovanje crack kokaina bila sto puta više nego za posjedovanje kokaina u prahu, unatoč identičnom djelovanju.
Zatim se pojavio 'kristalni met' (metamfetamin), čiji su cilj bili siromašni, neobrazovani bijelci.
I ostale zemlje zapada su, po običaju, slijedile trendove u SAD-u, nakon čega je je uslijedila hajka na ecstasy.
Hipijevski crack i ostale nebuloze
Diljem svijeta ljudi su se obrušili na mlade koji se ponašaju drugačije od njih, što su uvelike podržavali desničarski mediji. Kao i kod prethodnih kampanja, svoje su predrasude sakrili pod okrilje lažne brige za zdravlje, što se pokazalo dovoljno učinkovitim i, pod navalom javnosti, ecstasy je vrlo brzo zabranjen. Premda je policija tvrdila da su korisnici ove droge većinom bili miroljubivi i prijateljski raspoloženi (za razliku od konzumenata alkohola).
Od smrti ecstasyja vidjeli smo uspon i pad nekoliko alternativnih droga, no i one bi se brzo našle na crnoj listi po kratkom postupku.
Mladi ljudi uvijek traže legalne načine kako uživati u promijenjenoj svijesti, bez da se izlažu ovisnostima i toksičnosti alkohola ili opasnostima završavanja iza rešetki, ali isto tako i mediji traže načine kako zabraniti novitete koje oni izume.
Političari prate vodeće medije i skloniji su pridružiti se onima koji mrze droge (između ostalog i zato što mladi koji uživaju u drogama rjeđe izlaze na izbore), pa smo se tako našli u svijetu u kojem je vlada, pomoću zakona o narkoticima, odlučila stati na kraj prodaji bilo kakvih droga sa psihoaktivnim sastojcima, bilo da su one već poznate ili tek trebaju biti otkrivene.
Ova zabrana više počiva na medijskoj histeriji nego na pravim dokazima štetnosti sastojaka kao što su dušikovi oksidi.
Mnogi ne prežu ni pred lažima o broju smrtnih slučajeva uslijed konzumiranja droga, pa je tako britanski ministar pravosuđa Mike Penning izjavio da je prošle godine bilo 129 smrtnih slučajeva zbog predoziranja dušikovim oksidom (koji se može legalno nabaviti), iako je u stvarnosti bilo riječ o pet slučajeva.
Napad na dušikov oksid je utoliko čudniji jer je taj plin korišten kao sredstvo za ublažavanje bolova pri porodu više od 100 godina, s minimalnim dokazima štetnosti. Ali kad je nekoliko profesionalnih nogometaša snimljeno kako ga udiše, on je automatski postao prijetnjom javnom zdravstvu.
Mediji su ga odmah prozvali 'hipijevskim crackom' kako bi uplašili ljude, iako on nema veze s kokainom, te ga niti jedan pošteni hipi nikad ne bi probao. Svejedno, vjerojatno će uskoro biti zabranjen u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i brojne druge tvari dosad, piše Guardian.
