Jednom davno, u zabačenom engleskom seocetu pronađeno je nešto doista neobično. Seljani Woolpita pronašli su dvoje djece, brata i sestru, potpuno zelene kože. Naime, seljani su postavili zamke oko sela kako bi spriječili ulazak divljih životinja i jako ih je iznenadilo kad su otkrili tu djecu.
Bilo je to ljeto u 12. stoljeću u jednom od najplodnijih dijelova srednjovjekovne Engleske. Iako je to bilo gusto naseljeno područje, seljani su se i dalje grčevito držali svojih korijena i svojih mitova i legendi.
Priča o zelenoj djeci iz Woolpita ide nekako ovako. Seljani su odrađivali svoje svakodnevne zadaće kad su otkrili dječaka i djevojčicu. Par je govorio bizarnim jezikom kojeg nitko nije razumio i nosili su odjeću koju nitko nije vidio. Nekoliko seljana izvuklo je djecu iz zamke, a drugi su im donijeli hranu.
Djeca su odbila jesti bilo što osim sirovog graha.
Zemljoposjednik Sir Richard de Caine primio je djecu u svoje okrilje i uskoro su ih krstili. Dječak je imao problema s prilagodbom na novi život i nedugo nakon dolaska u Woolpit se razbolio i umro. Djevojčica je preživjela i počela je učiti engleski. Jednom kad je naučila dovoljno engleskog za sporazumijevanje, ispričala je da dolazi iz zemlje Svetog Martina. Zemlja je to vječno pokrivena maglom i svi ljudi su tamo zeleni. Stalno su gledali preko rijeke i vidjeli su zemlju koja je bila puno svjetlija od njihove domovine.
Kako su brat i sestra došli na drugu stranu rijeke, nikad nije razjašnjeno. Djevojčica je govorila da su čuvali stoku kada su otkrili jednu špilju. Ušli su špilju i odjednom ih je iznenadila jarka svijetlost. Oboje su pali i kada su se probudili su bili u Woolpitu.
Djevojčica je ostala živjeti u selu gdje je dobila posao kod de Cainea. Na kraju je promijenila ime i udala se za kraljevskog dužnosnika u grad sedamdesetak kilometera udaljenom od Woolpita, piše portal Thought Catalog.
Nevjerojatnu priču o dvoje djece prvi put su zabilježili dvojica engleskih pisaca, Ralph od Coggeshala i William od Newburgha. William bilježi u svojoj knjizi Historia rerum Anglicarum da su mu povjerljivi izvori prenijeli neobične događaje o zelenoj djeci. Ralph, nešto kasnije, citira Richarda de Cainea koji mu je prenio informacije.
I dok neki, malo ezoteričniji teoretičari, kažu da su možda djeca izvanzemaljci zalutali na naš planet, moderni istraživači kažu da je vjerojatno riječ o stvarnim događajima koji su prošli kroz filtar nečije bujne mašte. Postoji realna mogućnost da su djeca stvarno pronađena negdje u Woolpitu, ali tijekom godina i prepričavanja je njihova legenda rasla sve dok nisu postali ono što je zabilježeno u knjigama.
Zelena djeca iz Woolpita.
