Nisu donedavno ni svi Zagrepčani iz istočnog dijela grada znali gdje je točno na zapadu Malešnica, a danas tamo dolaze iz cijele Hrvatske. Zbog pizze.
Posebni kvasci, posebne peći, posebni sastojci za nadjev, posebno miješanje tijesta za svakoga gosta, ali i posebno dobra ponuda piva je u pizzeriji O’Hara. Razočarati se mogu samo oni koji su prije mislili kako su pizze u Zagrebu najbolje na svijetu jer u O’Hari su sasvim drukčije. Posebne.
A nisu donedavno ni svi Zagrepčani sa zapadnog dijela grada znali gdje je točno na istoku Sigečica, a danas tamo dolaze iz cijele Hrvatske. Zbog hamburgera. Restoran Rougemarin razočarat će one koji misle da je McDonald’sov hamburger najbolji na svijetu.
U zgradi bivše tvornice žarulja u Folnegovićevoj ulici rade ga ili su ga radili s gorgonzolom i pekmezom od smokava, kremom od bijeloga graha ili od mrkve, s tartarom, kupusom, pa i s kremom od tamne čokolade i umakom od naranče. Ne nudi Rougemarin samo hamburgere, ali oni su bili veliko osvježenje scene u kojoj se svaki tjedan otvarao neki novi lokal s leskovačkim roštiljem, a svi su bili slični.
Kad smo već kod mljevenog mesa, valja reći da je u Baltazaru, na početku Nove vesi, janjeća pljeskavica i dalje među najboljima u Zagrebu.
Dvije kuće od Baltazara je Vinska klet plešivičkog vinara Drage Kurtalja. Nije to pravi restoran. Nude domaće nareske i sireve te plešivička, ne samo Kurtaljeva vina, ali srijedom se kuha ono “kaj se nekad jelo” i isplati se doći na gablec.
Susjedi su i dva odlična restorana u najužem središtu. Vinodol, nadaleko poznat po creskoj janjetini, mirisnoj, aromatičnoj, prirodno zasoljenoj, mekanoj i s taman toliko mesa koliko treba, nalazi se u Teslinoj 10. Ponuda je puno šira od janjetine i dobro se prepustiti konobarima u izboru jela te vina koje mu pristaje.
Na broju 14 je Carpaccio Vlade Lisaka, dugogodišnjeg voditelja restorana u hotelu Esplanade te slavnog Okrugljaka. To je još jedno svetište fine hrane u kojem više od 20 hrvatskih i talijanskih finih butelja istaču na čaše. I jedan šampanjac.
Agava je restoranski adut Tkalčićeve ulice. U restoranu, a posebno ljeti na njegovim terasama, uživa se u raznolikim jelima, mahom talijanskima, koje sommelieri odlično sljubljuju s finim vinima, mahom hrvatskima.
Dubravkin put – plac diktira ponudu
Osam sati kuhaju se juneći obrazi u zagrebačkom restoranu Dubravkin put i poslužuju u njihovu saftu s povrćem s placa, koje nabavlja Priska Thurig.
Agava – svečanosti u Agavi
Kad restoran vode kuhar i sommelier koji znaju svoj posao i znaju što žele, obroci postaju svečanosti kakve u Agavi svaki dan ‘organiziraju’ Belizar Miloš i Darko Lugarić.
O'Hara – nije brza hrana
Tijesto se za svakoga gosta mijesi 20-ak minuta. Pizze u O’Hari nisu fast food nego istinske čarolije iz krušne peći s pomno izbalansiranim nadjevima. Priča postaje u svjetskim razmjerima ozbiljna, osim imena jela: O’vo je ljuto ko vrag, Špeksa, Zele O’nilo, O’kulen...
