Kathryne Bomberger ima veliki, zarazni osmijeh i energiju kao da konstantno intravenozno prima kofein.
Bosna i Hercegovina, Sirija i Libija, samo su neka od mjesta na kojima su zabilježeni nestanci tisuća ljudi. Kad osobu proglasite nestalom to ostavlja čudnu prazninu u životima njezinih bližnjih. Dokle god netko nije pronađen, postoji nada da je živ, pa obitelj lebdi na granici oplakivanja i nade. Supruge se ne mogu ponovno udati, a djeca odrastaju oplakujući osobu koju nisu poznavala.
Kathryne te nestale naziva "svojim ljudima", ali isto joj predstavljaju i njima bliske preživjele osobe. "Ljudi misle da ja radim za mrtve, ali ja radim za žive."
Kao direktorica Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), Bomberger je na misiji lociranja i identificiranja svake od tih nestalih duša.
1996. godine Bill Clinton je osnovao ICMP kako bi pomogao ljudima diljem bivše Jugoslavije da pronađu svoje nestale. Tijekom rata u BiH, prema Istraživačkom i dokumentacijskom centru u Sarajevu, ondje je ubijeno oko 97.200 osoba. No rat koji se zbivao na području Balkana ostavio je i 40.000 nestalih.
20 godina nakon osnivanja komisije, Bomberger je sa svojom organizacijom identificirala 70 posto tih ljudi, što nije bilo nimalo lako.
Laboratoriji komisije - navodno najnapredniji na svijetu - nalaze se unutar sportskog stadiona u Tuzli, gdje znanstvenici testiraju DNK i uzorke kostiju dok djeca ispod njih igraju košarku.
Bomberger želi identificirati i migrante koji su se utopili tijekom pokušaja bijega s Bliskog istoka, kao i FARC-ove žrtve u Kolumbiji, no hladnjaci njezinog laboratorija već su pretrpani uzorcima žrtava iz Bosne. Nedostaje im i mjesta za skladištenje dokumentacije, pa su morali izgraditi ormariće unutar zidova.
Problem je što mrtvi ne glasaju
Bomberger sad dobiva "promociju", te će ICMP biti premješten u Haag. Iako će na taj način biti prepoznatljiviji u međunarodnim krugovima, i moći će se baviti slučajevima od američko-meksičke granice do obale Lezbosa, nažalost financijsko stanje komisije se neće povećati.
Njihov budžet će ostati devet milijuna dolara, što je kikiriki u usporedbi s 1.85 milijardi koliko prima Crveni križ ili 500 milijuna koje dobiva UNESCO.
Teško je dobiti novčani poticaj kad se Zapad još oporavlja od ekonomske krize, a i na vrata im kucaju žive izbjeglice iz područja u kojima bi komisija trebala pronalaziti mrtve.
"Mali broj političara će se boriti za promjene u ovom slučaju, jer mrtvi i tako ne glasaju", objašnjava profesorica antropologije s Baylor sveučilišta, Lori Baker, koja je ujedno i izvršna direktorica i osnivačica Međunarodnog konzorcija za forenzičku identifikaciju, piše Ozy.
No na putu Bomberger ne stoji samo nedostatak financija. Ona, kako bi išta uspješno obavila, mora navigirati kroz brojne političke interese. Iako je ova politologinja stekla iskustvo u novinarstvu i radeći u uredima senatora u Washingtonu, nije joj lako.
Tako bi, radeći primjerice u Siriji, trebala surađivati s Asadovim režimom i pobunjenicima, što nisu uspjeli ni mnogi iskusniji diplomati. S druge strane, ona sama kaže: "Ako sam uspjela biti učinkovita na Balkanu, mogu uspjeti bilo gdje".
