Antraks ili bedrenica je akutna zarazna bolest za ljude i životinje, a vrlo je pogodan biološko oružje jer se širi mikroskopski sitnim sporama koje postaju smrtonosne ako ih se udahne. Njihovo je širenje nevidljivo, a žrtve umiru u trenutku kad se ozbiljni simptomi tek počinju pojavljivati. Mnoge zemlje razvile su antraks kao biološko oružje, a idealna mjesta za testiranja bili su nenaseljeni otoci.
Pokuse su izvodili Rusi na otoku Vozrozhdeniya, Amerikanci na otoku Plum, a Velika Britanija na otoku Gruinard. Iako je od testiranja na njima prošlo 70 i više godina, oni su i dalje mjesta smrti na koja je posjet zabranjen.
Kupili otok za biološko testiranje
Otok Gruinard mali je okrugli otok u Škotskoj koji se nalazi oko 1 kilometar od obale. Britanska je vlada s namjerom izvođenja opasnih bioloških pokusa zaplijenila taj otok od privatnog vlasnika uz naknadu. Antraks je zagadio cijeli otok i izazvalo smrt čak 95 posto populacije na njenu. Eksperimente su izvodili vojni znanstvenici s namjerom razvijanja oružja koje mogu koristiti na nacistima.
Meteorolog sir Oliver Graham Sutton postavljen je na čelo ekipe od 50 ljudi koja je bila zadužena za testiranja. Soj antraksa odabran za pokuse nazvan je "Vollum 14578" po R.L. Vollumu, profesoru bakteriologije na Sveučilištu Oxford. Otok je inficiran tako da je na njega dovedeno 80 ovaca, a do zaraze je došlo nakon eksplozije postavljenih bomba koje su sadržavale spore antraksa.
Kad je bomba detonirana, smeđi aerosolni oblaci kreću se prema životinjama. U kasnijem dijelu, prikazana su trupla ovaca inficiranih antraksom spaljena u spalionicama.
Znanstvenici su nakon testiranja zaključili kako bi veliko oslobađanje spora temeljito zagadilo njemačke gradove i učinilo ih nemogućim za život desetljećima poslije. Ti su zaključci potvrđeni kad su početni napori za dekontaminiranje otkrili da su spore izuzetno otporne.
Godine 1945.. kad je nakon završetka rata nekadašnji vlasnik tražio da mu vrate otok, Ministarstvo mu je priznalo kako je on opasan te su ponudili vlasniku i njegovim nasljednicima pravo otkupa za 500 funti kad Gruinard bude proglašen sigurnim.
Operacija Mračna žetva
Godine 1981. novine su počele primati razna pisma i poruke naslovljene s "Dark Harvest", a svodile su se na zahtjeve da vlada dekontaminira otok kako on više ne bi bio opasan za životinje i ljude. U središtu operacije je navodno bio tim znanstvenika s dva sveučilišta, koji su izvijestili da su stigli na otok uz pomoć lokalaca te su prikupili uzorke - ukupno 140 kilograma tla.
Grupa je prijetila da će ostaviti uzroke tla "na odgovarajućim mjestima koja će osigurati brzi prekid ravnodušnosti vlade i jednaku brzu edukaciju javnosti".
Istog je dana zapečaćeni paket tla bio ostavljen u vojno istraživačkoj jedinici Porton Down. Testovi su pokazali da je doista sadržavao spore antraksa. Nekoliko dana kasnije sličan je paket pronađen u Blackpoolu. Vlada je morala djelovati i početi "čistiti" otok.
Do 1985. Grinard se smatrao najopasnijim otokom na svijetu. Danas se otok smatra opasnim za sve vrste sisavaca, uključujući i ljude te mu je posjet strogo zabranjen, iako je navodno potpuno dekontaminiran krajem 20. stoljeća.
Realna opasnost
Sjedinjene Države zatvorile su svoj program 1970., ali drugi, uključujući Irak i bivši Sovjetski Savez, nastavljaju proizvodnju. Bakterija antraksa je lako dostupna, a istraživači mogu je nabaviti iz niza izvora. Svjetska federacija za sakupljanje kultura ima više od 400 članova u više od 60 zemalja u kojima laboratoriji čuvaju bakteriju antraksa i druge smrtonosne mikrobe.
Te bakterije, kaže C.J. Peters, bivši stručnjak iz Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), ima u cijelom svijetu, ona je u zemlji, a kolonija mikroorganizama lako se uzgoji iz samo jedne spore.
