Kao što je to činio nakon svake utakmice tako je i ovoga puta Sahib Abbas krenuo u Karbalu autobusom. Ovaj put bez svog brata Fadhila, koji ga je volio ispitivati o utakmici dok su zajedno pješačili prema kući. Njegov je brat izgubio dio noge tijekom Zaljevskog rata, a već ga neko vrijeme obitelj nije vidjela.
"Došli su i odveli ga prije tjedan dana", objasnila mu je majka kada je došao kući. Oni su bili pripadnici snaga sigurnosti, i to samo nekoliko mjeseci nakon što je Saddam Hussein naredio invaziju susjednog Kuvajta prije nego se povukao pred pritiskom koalicijskih snaga koje su predvodili Amerikanci. Sa svojim prijateljima i dva brata Sahib je kao tinejdžer u očevoj Toyoti napadao kontrolne točke koje je držala vojska. No kada je proglašena pobjeda Sahib je bio prisiljen bježati kako bi sačuvao svoj život, piše The Guardian.
Dok se skrivao kontaktirao ga je jedan bivši trener i predložio mu da se vrati nogometu. Rekao mu je da Salahaddin traži napadača. Ubrzo je dobio ugovor, i igrao u iranskoj ligi, a u svojoj prvoj utakmici zabio dva gola. Pobjedu je proslavio sa Fadhilom. No nakon četiri utakmice Fadhila više nije bilo.
Krenu je u potragu za njim, i vjerovao je da će biti siguran jer je igrao u klubu kojeg je podržavao režim. Za svaki slučaj predsjednik kluba Mohammed Al-Watani, poznat kao Abu Kahla, dao mu je kontakt osobe kojoj se trebao javiti u slučaju bilo kakvog problema.
Sahib je posjetio kapetana Zuhaira, kontakt osobu. Bio je to čovjek zadužen za istrage u Karbali. Pitao ga je za svog brata.
"A tko si ti?'", pitao ga je on.
"Sahib Abbas", predstavio se.
"Pitali smo za tebe. Htjeli smo te odvesti na utakmicu protiv Najafa no Abu Kahla nam je rekao da klub nema napadača", odgovorio mu je.
Sahib se zaledio. Lokalci u Karbali su imali izreku da bilo tko tko uđe u zgradu sigurnosne uprave, iz nje nikada ne izlazi. Pokušao je nešto reći, no bio je potpuno paraliziran. Zuhir mu je rekao da mu kaže što je učinio protiv države.
"Što si želio biti, guverner Karbale? Što si učinio? Koliko si ih ubio? Što si bombardirao? Cijeli dosje o tebi je ovdje", rekao mu je.
Bacili su ga u zatvorsku ćeliju, na očima je imao povez, a ruke su mu bile zavezane na leđima. Zatvorili su ga sa četvoricom koji su se borili s njim. Svakog dana odvodili su ih u sobe za ispitivanje i premlaćivali. Rekli su Sahibu da su ih tukli zbog njega no oni su odbili mučiteljima reći njegovo ime. Sahiba su prisilili da sjedi na električnom stolcu sa žicama na nogama, rukama i genitalijama i rekli su mu da ako bude lagao, da će to oni znati i da će ga spržiti.
Prije nego je otišao svojoj majci rekao je ako kasni ili se nikada ne vrati, do otiđe do Salahaddina i kaže Abu Kahli i njegovom treneru Abdelilah Abdul-Hamed gdje je otišao. Tog dana dok su ga ispitivali stigli su u Karbalu, ponajviše zato jer su njegovi suigrači iz Salahaddina štrajkali i rekli šefovima da neće igrati bez njega u momčadi. Sljedećeg dana Sahib je pušten, s prijetnjom smrtne kazne koja je povučena zbog milosti predsjednika kluba i trenera koji je molio za njegov život. Nogomet mu je spasio život, no Fadhil i njegova četiri prijatelja su pogubljeni zbog uloge u događanjima 1991. godine.
Bila je to prava tragedija koju je obilježilo krvoproliće i tuga, no dobre vijesti stigle su 2003. godine. Sahibov drugi brat Mohammed je i dalje bio živ. Mislili su da su ubili i njega, no on je pobjegao u susjedni Iran.
Sahib je odradio dvije sezone i postao glavni strijelac kluba, te nakon toga otišao u najbolji klub u državi, Al-Zawraa, i klub je nastavio svoj uspješni put sredinom 90-ih. Napustio ih je 1998. godine nakon svađe sa članom upravljačkog odbora kluba. Označili su ga i nikada više nije mogao igrati za Irak a ni otputovati i dobiti unosan ugovor u Kataru.
Nakon velikog pritiska javnosti pozvao ga je veliki Amma Baba da igra u kvalifikacijama za Azijski kup 1996. godine. Sahib je postao najbolji strijelac u povijesti njihove lige sa 177 golova, postignutih između 1991. i 2012. godine. No nikada zapravo nije dobio pravu šansu u nacionalnoj momčadi. U 14 nastupa zabilježio je tri gola, između 1996. i 2001. godine.
Sahib je u mirovinu otišao dva puta, u prvu 2010. kako bi trenirao klub iz Al-Hindiya iz Karbale, prij nego se vratio u završnu sezonu u zreloj dobi od 41 godine za Sportski klub Karbala.
"Gorčina zbog udaljavanja od nogometa pomiješana je sa radošću i veličini pozornosti koju sam dobivao. Oni su zaslužni za mene i do kuda sam stigao", rekao je danas 46-godišnjak koji se nedavno i neuspješno kandidirao kao politički kandidat u Karbali.
