Kada je sinu ubrizgao krv zaraženu HIV-om nadao se da neće vidjeti kako odrasta. Nitko se nije nadao da će sin, Brryan Jackson, dva desetljeća kasnije odlučivati o sudbini svog oca na suđenju.
Pomalo nervozni Brryan ušao je u sudnicu gdje ga je čekao muškarac u zatvorskom odijelu. Iako se nisu sreli otkako je bio dijete, Bryan Stewart njegov je otac. Jackson je ušao u sudnicu saveznoj državi Missouri da bi pročitao svoju izjavu za koju se nada da će pomoći zadržati oca iza rešetaka.
Vodi se rasprava hoće li pomilovati Stewarta i Jacksonova priča mogla bi odnijeti prevagu. Pogleda čvrsto usmjerenog ispred sebe, Bryan počinje svoju priču.
Njegovi roditelji upoznali su se početkom devedesetih dok su prolazili obuku za vojne liječnike. Sredinom 1991. godine majka je ostala trudna. "Nakon mog rođenja, otac je bio jako uzbuđen, ali sve se promijenilo kada je otišao u rat. Nakon što se vratio iz Saudijske Arabije, imao je potpuno drukčiji stav prema meni", priča Jackson, a prenosi BBC.
Stewart je počeo sumnjati u Jacksona, tražio je DNK testove očinstva, postao je nasilan prema majci.
Nakon što ga je napokon ostavila, počela je teška borba zbog neplaćanja alimentacije. "Tvoje dijete neće doživjeti peti rođendan. Jednom kad te ostavim neće ostati ništa iza mene.", govorio je Stewart.
Istovremeno je počeo raditi kao laborant i svakodnevno je baratao uzorcima zaražene krvi. U tajnosti je počeo odnositi zaraženu krv doma i povremeno se šalio: "Da se odlučim zaraziti nekoga jednim od ovih virusa, nitko ne bi znao što ga je snašlo".
Prije Jacksonovog prvog rođendana, roditelji su prekinuli gotovo svaki kontakt. Međutim, nakon što je završio u bolnici s astmom, majka je obavijestila oca o bolesnom sinu. "Pretpostavila je da bi on htio znati da mu je sin bolestan", priča Brryan. On se nije javio, ali kolege s posla su bile iznenađene. "Bryan Stewart nema sina", rekle su kolege s posla kada je majka nazvala.
Na sami dan izlaska iz bolnice, Stewart se pojavio. "Nije bio aktivan otac i iznenadio je sviju kad se pojavio u bolnici", kaže Jackson. Poslao je Jacksonovu majku u bolničku kafeteriju i njih dvojica su ostali sami u sobi.
Tada je izvukao epruvetu krvi zaražene HIV-om i ubrizgao je svom sinu. "Nadao se da ću umrijeti kako ne bi morao plaćati alimentaciju", uvjeren je danas 24-godišnji Brryan.
Kada se majka vratila, mali Brryan je plakao iz sveg glasa. Osim što je zaražen HIV-om, krvne grupe nisu bile međusobno kompatibilne. Liječnici nisu imali pojma da smrtonosna bolest mu kola venama. Vratili su mu puls na normalnu razinu, spustili temperaturu i poslali ga kući u nadi da će živjeti u zdravlju i veselju.
Tjednima nakon odlaska iz bolnice stanje mu se konstantno pogoršavalo. Iduće četiri godine proveo je hodajući od liječnika do liječnika, od jedne do druge bezuspješne dijagnoze. Jedne večeri, njegov pedijatar se probudio iz noćne more i gotovo odmah zatražio testove na HIV.
Testovi su pokazali da ima AIDS i tri infekcije povezane s AIDS-om. Liječnici su odustali i rekli da nema šanse za preživljavanje. "Htjeli su da vodim kakav-takav normalan život. Rekli su da imam još pet mjeseci života i poslali me kući", kaže Jackson.
Godinama je bio na svim mogućim lijekovima. Čitavo djetinjstvo je živio dan za danom. "Jedan dan je sve bilo u redu, ali u sat vremena bi se pojavila neka infekcija i završio bih u bolnici", prisjeća se Jackson svog djetinjstva.
Dok je išao u školu, svakog dana su ga vrijeđali. Društvena stigma oko AIDS-a ni danas nije prošla, a krajem devedesetih je AIDS bio ekvivalent kugi. Svi su se bojali da će se zaraziti.
"Nije me samo pokušao ubiti, nego mi je i zauvijek promijenio život. Odgovoran je za zlostavljanje u školi, odgovoran je za puste godine liječenja. On je razlog zašto moram biti toliko oprezan oko zdravlja", kaže Jackson.
S vremenom je postao religiozan i oprostio je ocu. "Jesam mu oprostio, ali čak i u oprostu moraju postojati posljedice", rekao je Jackson. Njegov otac osuđen je na doživotnu kaznu, ali od 2011. godine bori se za svoje pomilovanje.
Ove godine, zbog Jacksonove priče, sud je dosudio da će Stewart još barem pet godina provesti iza rešetaka.
