Ta klinika za pobačaje u Montgomeryju u Alabami, bez ikakvog pretjerivanja, radi pod opsadom. U tom stilu je Guardian i naslovio reportažu o Rachel, što joj nije pravo ime, liječnici iz Nove Engleske koja redovito putuje iz svog zavičaja sa suprugom i djetetom kako bi u Alabami volontirala. Ona se putem do klinike krije ispod oboda svog šešira i tamnih naočala.
Ne zato što bi bila paranoična, nego zato što si time povećava šanse preživjeti. Od 1993. ekstremisti koji se protive pobačaju u SAD-u pobili su 11 osoba, od čega četvero liječnika. Liječnici, usto, riskiraju velike probleme u daljnjoj karijeri. A na kraju priče klinike teško nalaze liječnike koji bi se upustili u avanturu bez koje u karijeri mogu, ali žene koje smatraju da je izbor njihovo pravo, ne mogu.
Alabama je, kao vrlo konzervativna država SAD-a, izglasala drakonski zakon o pobačaju, po kojem je zločin svaki prekid trudnoće bilo kad, osim ako je ugrožen život žene. Zakon je trenutno predmet sudskog spora i trenutno je pobačaj još legalan do 20. tjedna trudnoće. Sve zahvaljujući evangelističkim desničarima koji su to isto ili slično progurali u još osam država.
Što se Rachel tiče, iz sigurnosnih razloga supruga i dijete ostavlja u Atlanti, a onda ona putuje automobilom dva sata do Montgomeryja. Uopće, zbog ekstremne konzervativne ofenzive od 2011. do 2014. broj klinika na jugu SAD-a opao je za između 11 i 14 posto. Missouri, Zapadna Virginija, Mississippi, Kentucky, Južna i Sjeverna Dakota ostale su na po samoj jednoj klinici.
"Propovijedam na ulici i nastojim ne poludjeti"
Guardian je ispratio jedan radni dan u klinici u kojoj radi Rachel. Gužva oko klinike počinje već u 4 ujutro, dok ona i njena kći još spavaju u Atlanti. Okupljaju se pacijenti, ali i prosvjednici, ovaj put neobično suzdržani, koji ne nose plakate s pobačenim fetusima, ne napadaju osoblje, ne prave buku megafonima. Noć prije Rachel su rekli da će sljedećeg dana imati 43 pacijentice.
Prije samo nekoliko godina prosjek je bio 15 dnevno. Klinika pobačaje obavlja samo petkom zbog pravnih prepreka koje su postavile vlasti Alabame kojima rade pritisak na žene. Mia je u klinici zadužena za koordinaciju s policajcem koji, zbog svega toga, svakog petka dežura ispred klinike. I vrlo često ima posla s prosvjednicima.
Danas su to uglavnom radikalni katolici, pa su stvari mirnije. I dok katolici mole ispred klinike, evangelisti poput Davida Daya, u srednjim 50-ima, ovdje dolaze vikati, prijetiti paklenim ognjem, snimati žene kamerom. Ovdje dolazi skoro svakog tjedna već pet godina.
"Do sada nisam imao sreće s time. Božjom milošću ovdje propovijedam evanđelje i nastojim ne izgubiti razum od sveg tog zla koje se nalazi tamo unutra", kazao je.
U pet sati dolazi pokretni mali centar s ultrazvukom u kojem Amanda Jones i Ed Gannon nastoje nagovoriti žene koje dolaze u kliniku da uđu kod njih kako bi im pokazali snimke fetusa. Sve kako bi ih odgovorili. Riječ je o organizaciji Heartbeat International koja diljem svijeta ima 1800 ovakvih centara.
Ti centri u pravilu su na udaru kritika da ženama pritom lažu o rizcima po zdravlje nakon pobačaja, da im pričaju o mentalnim bolestima, neplodnosti i raku dojke kao posljedicama. Oni pak tvrde da im u klinikama ne pokazuju snimke i ako da, da su te snimke prezrnate i još tvrde: "Mi ih informiramo."
Kad Lilly Alen zapjeva: "Fuck you very much!"
U šest ujutro Rachel je nedaleko od klinike i zove Miu kako bi joj ova rekla koji je najsigurniji put do klinike. Prvo je napravila krug automobilom oko klinike: "Ovdje smo kao na streljani."
A na parkiralištu je sve puno automobila u kojima se bude žene koje su došle na pobačaj te su tu provele cijelu noć. Izostajanje s posla, smještaj, put stotinama kilometara, sve im je to trošak povrh cijene od 600 dolara koliko stoji zahvat. Kao i Rachel, te žene u kliniku uvode zaštitarke s kišobranima kako bi ih zaštitile od pritiska okupljenih vani.
Unutra se rasplakala jedna 19-godišnjakinja jer ju je putem zaskočio David Day nagovaranjem neka "ne ubije svoje dijete koje je voli", usput navodeći onaj dio o grijehu.
U sedam ujutro žene u klinici već čekaju na zahvat. 93 posto pobačaja u SAD-u obavi se unutar prvih 13 tjedana trudnoće, što znači da su to zahvati koji se obave blagom vakuumskom aspiracijom. Statistički, to je izrazito sigurnije za žene od poroda. Patricia, koja također čeka, pri zadnjem porodu pretrpjela je prijelom zdjelične kosti i teško krvarenje.
"Oni kao da žele promatrati tko će prvi umrijeti, ti ili dijete. A ja ne smijem umrijeti rađajući. Tko bi onda brinuo o mojoj djeci?"
Rachel već radi. Vrlo brzo, ali ne propušta razgovarati s potresenim pacijenticama, jer pobačaj nikome nije ugodan. Tkivo fetusa, po tamošnjim zakonima, moraju spremati jer ga sada tretiraju kao posmrtne ostatke osobe prema zakonima o sprovodima. Isto je i u Teksasu. Jedna od pacijentica ima troje djece, a suprug joj je u zatvoru.
Do 10 sati sve je već ušlo u rutinu. Vani članovi obitelji pacijentica povremenu upadnu u prepirke s prosvjednicima. Prosvjednici viču: "Vi ste glasnici Sotone!" David Day drži glasan govor o tome koliko je zahvalnih žena odgovorio, a koje su mu poslije zahvalile. Glasan je i zato mu, kako bi ga nadglasale, zaštitarke iz klinike puštaju sa zvučnika "Fuck you (very much)" od Lilly Allen.
Day se primiruje, naizgled. Utihnuo je, ali koristi svaku priliku kako bi dobacivao ženama koje dolaze. U 14 sati konačno je radni dan gotov. Rachel je imala 37 zahvata i uz osiguranje pratiteljica iz klinike odlazi naći se s obitelji u gradu. Direktorica June Ayers dala joj je knjigu za njenu kći.
Bore se za kontrolu nad tijelom žene
"Svi mi ovdje poznajemo i volimo njenu obitelj. Dijete joj je praktično odraslo s nama."
Ayers je ranije lobirala kod političara da se bore za pravo žena na pobačaj, ali je odustala. Sada naprosto radi svoj posao i nada se da ih neće zabraniti. I dok se aktivisti i konzervativni političari bore za uspostavljanje kontrole nad tijelom žene, klinika i Rachel nastavljaju svoj posao. Jer i njima je to odavno više pitanje aktivizma, borbe za prava i sigurnost žena.
