Svi koji su se nedavno našli u australskom Sydneyu, imali su jedinstvenu priliku "poseksati se sa Zemljom". Oni koji su htjeli vidjeti kako to izgleda, morali su posjetiti "ekoseksualno kupalište", koje je bilo dijelom festivala Sydney LiveWorks kao eksperimentalna umjetnost.
Kupalište je zapravo interaktivna instalacija, rad umjetnika Iana Sinclaira i Loren Kronemyer iz Pony Expressa. Oni svoj rad opisuju kao "Ogoljena ekstravaganca bez zadrške namijenjena otpuštanju barijera između različitih vrsta kako tonemo u zaborav", kao rezultat globalne ekološke krize.
No, oni svoje djelo vide i kao dio većeg ekoseksualnog pokreta, za koji kažu da postaje sve popularniji diljem svijeta.
Pogledajte video:
I oni bi mogli biti u pravu, tvrdi sociologinja Jennifer Reed sa Sveučilišta Nevada, koja je napisala disertaciju o ekoseksualnosti. Ona tvrdi kako se sve veći brolj ljudi izjašnjava kao ekoseksualci, osobito u posljednje dvije godine. Podaci Google potvrđuju sve veće zanimanje - pretraga tog pojma drastično je skočila tijekom posljednjih godinu dana.
Ekoseksualnost je u svakom slučaju široka definicija, koja s jedne strane obuhvaća ljude koje vole nudizam - bilo kupajući se goli ili planinareći. S druge strane, to mogu biti ljudi koji se vole valjati u blatu i doživljavati orgazam dok udišu zemlju.
- Postoje ljudi koji doslovno ševe drveća ili masturbiraju ispod vodopada, jer ih to napaljuje - objašnjava Amanda Morgam, članica pokreta ekoseksualaca.
Lezbijski par Annie Sprinke i Elizabeth Stephens od ekoseksualnosti su napravile osobni križarski pohod, a objavile su i "ekoseks manifest" te nekoliko videa koji prikazuju njihovu ljubavnu priču, dok su gole na planini Apalače, prekrivene samo s peludi.
Veliku popularnost stječe i kazališno djelo koje igra diljem SAD-a, "Prljava Seksekologija, 25 načina kako voditi ljubav sa Zemljom"
