Jedan od ključnih Trumpovih ljudi Rob Porter nedavno je naprasno podnio ostavku na mjesto tajnika kabineta Bijele kuće, a nakon što su ga dvije bivše supruge javno optužile za obiteljsko nasilje.
Porter je odstupio s funkcije nakon što su Daily Mail i The Intercept objavili tekstove s iskazima i fotografijama Porterovih bivših supruga, Colbie Holderness i Jennifer Willoughby, koje su ga optužile za fizičko i psihičko nasilje.
No, nije to najšokantnija stvar koja se dogodila Porteru. Naime, kako je objavio New York Magazine obje su bivše Porterove žene mormonke. A njih se uči da takve stvari ne daju u javnost.
Kako navodi sveučilišna profesorica Judy Dushku, mormonska feministica i aktivistica za ženska prava, mormonke odaju dojam naivnih slatkih majki, nježnih žena koje nikada ne bi prijavile nasilnike ili kriminalce.
Time što su prijavile Portera Jennie Willoughby i Colbie Holderness prkosile su biskupima unutar mormonske crkve, a koji su baš kao i predsjednik Trump, odbacili njihove navode o tome kako ih Porter udarao i gušio.
Willoughby i Holderness unatoč svemu s pričom su izašle u javnost. Dijelile su fotografije na kojima se vide modrice koje su, kako su rekle, bile posljedica zlostavljanja. To je bilo vrlo hrabro od njih pa 75-godišnja sveučilišna profesorica Dushku nije krila sreću i zadovoljstvo zbog takvog čina.
“Do sada se još nikada nije dogodilo da su se mormonke odlučile na tako nešto”, napisala je Dushku te dodala kako je jako ponosna na ove hrabre i iskrene žene koje su preživjele nasilje i unatoč svemu nisu se bojale uhvatiti za rogove “jako zaštićenog bika”.
U Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana žene se potiče da zauzimaju stav o važnim pitanjima, ali im se ne tolerira da otvoreno govore o obiteljskom nasilju.
U mormonskoj crkvi za uzore se obično ističe žene koje su istovremeno i karizmatične i energične i poslušne. Točnije, one koje se znaju nametnuti kao vođe, ali bez sukoba. Takve se izdiže kao uzore, pa i na sam vrh crkvene hijerarhije.
Profesorica Dushku ističe i kako zlostavljanje žena od strane njihovih muževa za mormonsku crkvu nije novost. O tome se već godinama priča i prepoznato je kao problem. Postoje i priručnici za biskupske odjele u kojima se opisuje kako pomoći ženama koje se žale na obiteljsko nasilje. Drugim riječima, svi znaju za nasilje u obitelji, ali se prave da ga nema.
I bivša je Porterova supruga Colbie Holderness o tome da je Porter prema njoj bio nasilan prvo izvijestila biskupa, a on ju je upozorio kako bi izdavanje naloga o zabrani pristupa naštetilo Porterovoj karijeri.
Druga Porterova supruga, Jennie Willoughby, rekla je pak kako njezin biskup uopće nije reagirao na njezine pritužbe. Kad mu je rekla da ju je Porter zlostavljao nimalo se nije zabrinuo.
Na dan kada je Porter podnio ostavku Dushku je o zlostavljanju mormonskih žena pisala na svom Facebooku profilu. Vrlo brzo su joj se javile druge žene koje su također bile žrtve svojih muževa.
“Čitav sam dan primala e-mailove ili privatne poruke s novim pričama. Bez pretjerivanja mogu reći da sam tijekom 30 godina čula najmanje 40 takvih priča. I to izravno od žrtava. A o broju zabrinutih svjedoka koji su mi se obratili s takvim pričama da i ne govorim”, napisala je Dushku.
Jesu li Mormoni gori od drugih muškaraca? Dushku tvrdi da nisu, no posebno je, kaže, osjetljiva na žene koje nitko nije naučio kako se braniti. A u toj se skupini nalaze brojne mormonske žene.
Žene koje su se svojim biskupima požalile na nasilne muževe Dushku su rekle kako su im je najgori bili oni trenuci u kojima bi se biskup družio i provodio s njihovim zlostavljačima.
No i tu se situacija pomalo mijenja. Dushku piše kako je tijekom proteklih pet ili šest godina, upoznala mormonske biskupe koji su naučili bolje se nositi s tim problemom. Mnogi od njih sada preporučuju profesionalno savjetovanje ili, kod ekstremnih slučajeva, ženama savjetuju da pozovu policiju, a događalo se čak i da su biskupi stali uz ženu koja je prijavila nasilje kako bi podržali njezin čin pozivanja policije.
Ali, takvo je ponašanje još uvijek iznimka. Većina je biskupa upravo onakva kakvima ih opisuju bivše Porterove žene. Oni su protiv toga da se s pričama o nasilju u obitelji izlazi u javnost kao što su i protiv prijavljivanja nasilnika policiji.
Takav odnos crkve prema nasilju povezan je s pisanjima Cottona Mathera koji je živio u 18. stoljeću, a bio je poznat po tome da je hvalio žene koje su bile samozatajne, tihe i koje se ni na što nisu žalile. Nazivao ih je virtuozima jer nikada nisu napravile scenu ili na sebe skrenule pozornost. Veličajući ih Mather je napisao "Žene koje se dobro ponašaju ulaze u povijest."
Ove njegove riječi postale su poznate zahvaljujući mormonskom povjesničaru Laurelu Ulrichu, dobitniku Pulitzerove nagrade, koji je Mathera citirao u članku objavljenom 1976. godine, a kako bi se ženama koje su se htjele ponašati drugačije pokazao što je primjereno ponašanje.
Često se može čuti kako mormonske žene budu pohvaljene zbog toga što su jake, ali zapravo ih se hvali jer ne pokazuju tu snagu.
“Kada ove vrijednosti prožmu neku kulturu, nije iznenađenje da žene u mormonskim brakovima manifestiraju poniznost, a ne smjelost”, piše Dushku te otkriva kako i same mormonke često raspravljaju o svojoj poniznosti.
"Jesmo li previše drage, pitamo jedna drugu. Ako postoji problem, to je naša odgovornost i to moramo promijeniti, ali bez privlačenja pozornosti”, napisala je.
Nakon što je Rob Porter odstupio postavilo se pitanje imaju li i druge mormonske žene hrabrosti da učine ono isto što su učinile Colbie Holderness i Jennifer Willoughby. No, pokazalo se da to vrijeme još nije došlo.
