"Gledano iz biološke perspektive, imati djecu je jedna od najsebičnijih stvari koje možete napraviti. Kradete resurse od ionako prenaseljene planete kako bi perpeturali svoje gene", kaže Britanka Emma Olif, jedna od čelnih ljudi organizacije "Population Matters", čije ciljeve propagira i sir David Attenborough.
Jedna je od mnogih koji su, s obzirom na ugrožavanje okoliša od već postojećih ljudi, odlučili ne imati djecu. Njezina sunarodnjakinja Gwynn Mackellen odlučila se i sterilizirati. Konzultantica za recikliranje kaže kako je uvijek znala da "ne želi imati djecu prvenstveno radi okoliša".
"Radim u industriji otpada, i točno znam koliko čega ostane i odbaci se nakon svakog čovjeka. Nije da su ljudi zli, to je naprosto efekt čovjeka. Isto kao što nije da su samo zli ljudi zaslužni za deforestaciju ili odbacivanje plastike. Svi smo za to krivi, to je naprosto posljedica čovjeka. Nije mi jasno kako netko može pogledati u kojem nam je stanju planeta i reći "idem donijeti još jednu osobu na svijet"", kaže Mackellen koja se pronalazi u filozofiji antinatalizma koji uči kako je loše u svijet donositi novi život koji će prolaziti patnju, i donositi patnju.
Antinatalisti žele da ljudi dobrovoljno smanje populaciju. Kažu kako kultura vrši pritisak da se rađanje slavi bez suočavanja s posljedicama za čovjeka i planetu. Mackellen je za Guardian rekla kako, iako ponekada ne može o tome pričati s prijateljima, svoje stavove dijeli s drugim članovima Voluntary Human Extinction Movement ili VHEMT društva čiji je moto "Neka živimo dugo i izumremo".
"Usprkos pomalo oštrom motu prihvaćamo i roditelje koji se slažu sa nama, i one koji se slažu samo do neke mjere, i one koji samo žele debatirati. Moje je mišljenje da treba razmisliti kakav je svijet u kojem ćemo imati djecu, oni koji ih žele", kaže Mackellen koja je u 26. godini odlučila proći sterilizaciju.
Population Matters je manje radikalan, i više se bavi populacijskom znanošću. Osim velikana Attenborougha orgnizaciju podržavaju i primatologinja Jane Goodall, i aktivistkinja Leilani Munter. Munter i njezin suprug su, kaže, bez djece vlastitim izborom. Nikada se ne opisuju riječju "childless", jer to implicira nedostajanje nečega, već riječju child-free. Ne izbjegavaju, kaže, pitanja na tu temu jer žele pokrenuti diskusije o tome kako je za naš planet važno da se zaustavi nekontrolirano rađanje djece za dobrobit okoliša i onih koji su već ovdje.
"Možemo hladne glave razgovarati o emisijama plinova i promjeni klime, ali razgovor o populaciji uvijek rezultira tenzijama i emocionalnim reakcijama", kaže aktivistkinja Munter koja je implikacije rađanja i rasta populacije shvatila u svojim dvadesetima, studirajući biologiju.
"Došla sam na predavanje koje je trebalo biti o biokemiji no profesor nam je pokazao dokumentarni film o populaciji. Ostala sam šokirana brojevima. Ljudima je trebalo 200.000 godine da dođemo do prve milijarde, onda 126 godina da to udvostručimo, pa 30 godina da dodamo još milijardu i 14 godina za još milijardu. Jezivo. Istraživanje iz 1999. čiji su zaključci potvrđeni kasnijim dodatnim istraživanjima kaže da naša planeta može, idealno, održavati dvije milijarde stanovnika s pristupom čistoj vodi i struji, a mi smo sada na 5.6 milijardi i rastemo", kaže Munster.
Robin Maynard, direktor Population Matters, kaže da je proteklih godina primjetio sve veću podršku, posebno od strane mladih ljudi. Sve je više donora njihovoj organizaciji, sve se više ljudi javlja i pokazuje interes. Prokreacija je, slažu se i Munster i Maynard, prirodna, i zadnje što oni žele jest da se roditelji osjećaju neugodno.
"Kada o tome razgovaramo često pitam svoje sugovornike zašto umjesto rađanja ne usvoje jedno od 153 milijuna siročadi koji žive na planeti, ili imaju jedno biološko, a drugo usvoje. Na kraju će vaša djeca, i djeca vaše djece živjeti na planetu gdje neće gladovati, gdje će vidjeti šumu i gdje sve životinje neće biti izumrle", kaže Munster.
"Postoji i problem s tom otrcanom frazom da su djeca vrhunac našeg postojanja. To je točno s čisto evolucijske i biološke strane, no nije točno tj. valjano s emocionalne, racionalne i intelektualne strane. Mnogi će reći i da je zabluda da je život bez potomstva manje vrijedan", kaže Munster koja uživa u ulozi tete i u podučavanju djece, i najvažnije joj je na taj način proširiti svoje "intelektualne gene".
Olif se s Munster slaže u tome kako je "argument da u bogatijim državama pada broj rođenih nije dovoljno dobar jer je utjecaj čovječanstva iz tih dijelova svijeta mnogo jači i više se "konzumira".
Pronašla je, kaže, da jedno dijete po obitelji "košta" 58.6 tona ugljika svake godine, a ako se recimo odreknete automobila na godinu dana "uštedjeli" ste samo 2.4 tone.
"Često mi kažu da sam sa svojih 30 godina premlada da se odlučim da ne želim djecu, ali kako su onda ljudi moje dobi dovoljno stari i zreli da donesu novi život na planet", kaže Olif. Žene nisu jedine koje potiču ne-imanje djece radi budućnosti, ima u tom pokretu i mnogo muškaraca.
"Sa suprugom sam 15 godina i svako toliko porazgovaramo o tome da li smo se predomislili, i želimo li djecu, i odgovor je uvijek isti. Mislim da većina ljudi to radi instinktivno i da niti ne promišljaju o posljedicama. Naravno, ne pada mi na pamet nekome naturavati moje stavove", kaže 41-godišnji IT-jevac Alex Smith.
"To je jedini način da se zaustavi ovakav populacijski bum koji traje već neko vrijeme", tvrdi Smith. Sa njime se slaže i Xavi Cortal iz Oregona, čija je supruga, kada su se sreli, bila neodlučna.
"Vagala sam argumente sa svake strane, pokušala sam razmisliti o tome što nosi i jedno i drugo te zašto sam uvijek mislila da je nastaviti obitelj jedina opcija, a ima i drugih, jednako ispunjujućih, scenarija", kaže Angela Cortal.
Susrela se s utemeljiteljem VHEMT-a, Lesom Knightom, koji joj je rekao da se "za svako nerođeno dijete spase hektri prašume".
"Nisam mogla reći ništa protiv tog argumenta, nema se što reći. Ne priželjkujem izumiranje ljudske vrste, i to se, barem na ovaj način, neće dogoditi. No nadam se da ćemo potpuno izokrenuti naš utjecaj na okoliš. Xavi i ja sve više uviđamo kako smo donijeli pravilnu i moralnu odluku", kaže Cortal.
"Društveni su pritisci na žene puno jači no na muškarce, to je apsolutno istina. Muškarci bez djece su "donijeli odluku", dok su žene "ostale bez smisla života". Također me smeta što jako malo muškaraca ide podvezati sjemenovode, a to je puno jednostavniji zahvat od sterilizacije žena. To je zato jer su testisi i dalje neki ideal i inkarnacija muškosti", kaže Xavi, koji se bavi certificiranjem ekoliških proizvoda.
Priznaje i kako njegovi motivi nisu samo vezani uz budućnost planete.
"Odgoj djeteta je užasno, nezahvalno i skupo iskustvo koje ne vidim kao nužnost i ne želim u tome sudjelovati. Da, volim svoju majku i ona voli mene, no je li to razlog zašto da ponovim sve što su moji roditelji prošli. Koja je tu onda motivacija? Krivnja, dužnost, što? Ovako mogu putovati, dugo spavati, raditi što želim. Moj je život samo moj", kaže Xavi,
Usprkos podršci VHEMT-u bračni se par ne vidi kao "mrzitelje ljudi" niti zamjeraju onima koji djecu odluče imati.
"Najbolji način da smanjimo patnju i poboljšamo kvalitetu života jest da investiramo u ljude koji su već ovdje, u pristup zdravstvu, osiguramo dobre plaće, poboljšamo obrazovanje - posebno za djevojčice i žene. Slobodan pristup kontracepciji i manje pristiska na žene i muškarce da moraju imati djecu", to je formula za opstanak Gwynn Mackellen.
