Igralo se treće kolo skupine D na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. I dok je Hrvatska u utorak 26. lipnja sistematski uništavala snove Islanđana o prolasku u osminu finala, taman s onoliko gasa koliko je bilo potrebno, Nigerija je u utakmici protiv Argentine "gaučosima" u jednom trenutku otvorila vrata eliminacijskog pakla. Nigerijcima je bilo dovoljno neriješeno, što su imali od svog penala iz 50. minute sve do gola Argentinaca u 86.
Te večeri u Sankt Peterburgu nigerijski "orlovi" zapravo su trebali proći, jer im sudac Cuneyt Cakir u 76. minuti nije svirao i drugi penal nakon što je Rojo u paničnoj obrani Argentinaca u svom kaznenom prostoru igrao rukom. 65.000 ljudi na Stadionu Krestovski u Sankt Peterburgu cijelo to vrijeme nije imalo pojma da kapetan Nigerije, 31-godišnji veznjak John Obi Mikel, proživljava vrlo gadnu obiteljsku dramu. Pojma nisu imali niti njegovi suigrači, niti selektor...
Nikome čak niti u Nigerijskom nogometnom savezu nije rekao da je samo četiri sata prije početka utakmice dobio telefonski poziv u kojem mu otmičari iz Nigerije javljaju da su uhvatili njegovog oca Michaela Obija, da traže 28.000 dolara otkupnine, kao i to da će mu oca istog trenutka izrešetati mecima ako bilo kome javi za otmicu. Jedini kojima je Mikel javio bilo je nekoliko prijatelja koji inače nemaju veze s reprezentacijom. A on je morao na teren.
"Bio sam emocionalno rastrgan, ali sam morao donijeti odluku jesam li mentalno spreman igrati tu utakmicu. Bio sam zbunjen. Nisam znao što da radim, ali na kraju sam shvatio da ne mogu ostaviti na cjedilu 180 milijuna ljudi. Morao sam to izbaciti iz glave i izaći na teren, predstavljati svoju zemlju", prenio je puno dana poslije AP.
Istini za volju, na njegovu odluku nesumnjivo je utjecala i prijetnja otmičara da će mu ubiti oca ako bilo tko dozna za otmicu. Tako opterećen izašao je na teren, njegova momčad zapravo je trebala proći, on sam dobio je ocjene bolje od bilo koga iz argentinske momčadi s izuzetkom Lionela Messija, a i u svojoj vrsti bio je te večeri jedan od najboljih.
Danas se može samo nagađati da bi Nigerija, da tog dana otmičari nisu ugrabili njegovog oca, s potpuno neopterećenim i usredotočenim kapetanom, glavnim čovjekom veznog reda, demolirala katastrofalnu Argentinu na ovom prvenstvu. Kako bilo, u ponedjeljak, skoro tjedan dana nakon otmice, policija je oslobodila Mikelovog oca nakon što su otmičarima prvo ušli u trag, a potom ih zaskočili u šumi na jugoistoku Nigerije i s njima se obračunala u kratkoj, žestokoj i efektnoj pucnjavi.
Službena priopćenja izrijekom ne navode, ali čini se da su otmičari do jednoga platili životom svoj plan za laku zaradu. "Moj otac se sada oporavlja s obitelj", napisao je tim povodom između ostalog nogometaš. Njegov otac, koji inače vodi autoprijevozničku tvrtku, inače je baš mogao pripaziti na opasnost od otmice, posebno za vrijeme svjetskog nogometnog turnira u Rusiji i još i više u dane kad je igrao njegov sin s nigerijskom reprezentacijom.
S jedne strane već i zato što je Nigerija godinama ozloglašena kao zemlja poderana i vjerskim ekstremizmima i korporativnim zločinima nad stanovništvom, prvenstveno naftnim biznisom, i siromaštvom, ratom, korupcijom, tako da su otmice zbog otkupnine najnormalnija situacija koju su prije nekoliko godina znali iskusiti i i hrvatski državljani. S druge strane zato što je Michael Obi u kolovozu 2011. jednom već bio otet.
— Mikel John Obi (@mikel_john_obi) July 3, 2018
Otmičari su ga tada presreli dok se vraćao kući s posla u gradu Josu u središnjem dijelu Nigerije. Obi stariji pričao je poslije novinarima, vidljivo pretučen i iscrpljen, da ga je tog dana presrela petorica tipova odjevena u maskirne uniforme.
"Odvukli su me duboko u grmlje u izoliranom dijelu Josa... Stao sam ih moliti da prestanu, a oni su me nemilosrdno cipelarili čizmama", pričao je.
Vojne uniforme zato da ih, u zemlji desetljeća vojnih diktatura, korupcije, ratova većeg ili manjeg intenziteta, nitko ne bi zaustavljao. Potom su ga ugurali u vojno vozilo, također obojeno u maskirne boje, i odvezli. Sin mu je tada igrao za Chelsea, pa su otmičari otkupninu tražili od kluba. Mada, ostaje upitno koliko je uopće bila riječ o ozbiljnoj škvadri, a svakako nije bila riječ o previše inteligentnom društvu, jer je otkupnina koju su tražili iznosila četiri milijarde dolara.
I njima je policija ušla u trag relativno lako. 10 dana poslije otmice pohvatali su petoricu muškaraca i jednu ženu, natjerali su ih čak da poziraju na tiskovnoj konferenciji policije u gradu Kano na sjeveru zemlje, a što im se poslije događalo... "Neke jako neugodne stvari", znajući prilike u Nigeriji, vjerojatno je izrazito preblag izraz za opisati daljnju sudbinu tih otmičara.
Otmice članova obitelji nogometaša poznate su i inače. 2012. otmičari su ugrabili sestru brazilske nogometne zvijezde Givanilda Vieire de Souse, poznatijeg kao Hulk. 24 sata djevojka je imala uperenu cijev otkočenog pištolja u svoju glavu prije nego što su je pustili, navodno bez plaćanja otkupnine otmičarima. 2007. godine otmičari su ugrabili brata honduraškog veznjaka Wlisona Palaciosa, no on se nikada nije vratio kući i dvije godine poslije potvrđeno je da su ga otmičari i ubili.
