Ako zakon zaista stupi na snagu (mora još proći Senat), modne kuće i agenti koji ga se ne budu pridržavali riskiraju novčane, ali i zatvorske kazne.
Ovakvo uvođenje zakona dio je većeg nastojanja da se stane na kraj rasprostranjenosti anoreksije među francuskim građanima. Naime, prema podacima tamošnjeg Ministarstva zdravlja, do 40.000 Francuza boluje od anoreksije, s tim da je u 90 posto slučajeva riječ o ženama.
Uz to što će zabranu za rad dobiti modeli, ovaj zakon bi zabranio i 'thinspiration' - stranice koje potiču izrazitu mršavost. Vlasnici stranica koji bi kršili nova pravila također bi bili podložni kaznama. A kao šećer na kraju, uz sve retuširane fotografije će morati stajati odricanje od odgovornosti.
Prilično je to kontroverzno rješenje, slažu se mnogi. A Francuska nije ni prva zemlja koja se na ovaj način pokušava riješiti anoreksije. Italija je sličan zakon donijela 2006., a Izrael 2013. godine.
Kako odrediti gdje je granica mršavosti?
Zakonom bi trebalo biti određeno da je posao modela zabranjen svim osobama čiji je indeks tjelesne mase (BMI) niži od onog kojeg zdravstveni djelatnici i ministar zdravlja smatraju zdravim. No, mnogi su se odmah pobunili.
"BMI nikad nije označavao zdravu tjelesnu težinu. Ono što je zdrava težina za jednu osobu nije možda isto i za nekog drugog", objašnjava Deb Prinz iz Nacionalne udruge za anoreksiju i prateće poremećaje. Činjenica je da je BMI izumio još matematičar Lambert Adolphe Jacques Quetelet u 19. stoljeću, i to kako bi mjerio pretilost u općoj populaciji. A čak je i Quetelet bio protivnik toga da se BMI koristi kao mjera za pojedince.
Sara Ziff, mankeneka i osnivačica Model Alliancea izjavila je da smatra nepravednim i nerazumnim zabraniti rad zdravim modelima samo zato što imaju relativno nizak BMI. Istina je da zdravi modeli, kao i zdravi ljudi, dolaze u svim mogućim oblicima i veličinama.
Prinz je istaknula da bi puno bolja opcija bila da se promovira raznolikost tipova tijela u svijetu mode. Uostalom, i sama znanost je dokazala da je uzrok pojave anoreksije prilično kompleksniji od jednostavno neprivlačnog odraza u ogledalo. U svakom slučaju, problem poremećaja u prehrani suviše je kompliciran da bi ga tek nekoliko brzopoteznih zakona moglo riješiti, tvrde njihovi protivnici.
Utjecaj zapada na širenje bolesti
Unatoč tome što tvrde protivnici ovakvih strategija, treba se suočiti s nekoliko činjenica. Jedna od njih je da, iako je anoreksija mentalni poremećaj, ona se puno češće javlja u zapadnim zemljama. Tamo gdje raste utjecaj zapada, raste i broj oboljelih od poremećaja u prehrani, pokazalo je istraživanje iz 2004. godine.
Slično pokazuje i istraživanje iz 1999. na Fidžiju. Prije nego što su imali pristup zapadnoj televiziji, ljudi su smatrali da je idealno tijelo debeljuškasto, ali nakon svega 38 mjeseci izloženosti televiziji, 74 posto tinejdžerki na otoku se smatralo 'prevelikima ili debelima', a čak 15 posto njih je počelo povraćati kako bi kontroliralo svoju tjelesnu masu. Anne Becker, profesorica s Harvarda koja je sudjelovala u istraživanju izjavila je da dokazi govore sami za sebe i dodala: "Nitko nije bio na dijeti na Fidžiju prije 10 godina".
Ako bi Francuska smanjila broj premršavih modela na svojim pistama i u časopisima, to ne bi utjecalo tek na Francuskinje nego i na žene diljem svijeta, budući da je riječ o jednoj od modnih prijestolnica svijeta.
Možemo zaključiti da su ljudi društvena bića, podložna okolini i njezinom mišljenju, pa ako bi moda predstavljala širu populaciju, mogli bismo napokon raširiti i upotrebu pojma ljepote. I unatoč tome što je ograničenog utjecaja, trebamo zapljeskati zakonima poput ovog u Francuskoj. Jer ako možemo utjecati na to da na ljepotu drugačije gledaju oni koji od nje žive, možda bi na kraju od toga mogli 'profitirati' i svi oni koji se dosad nisu ubrajali u njezine ustaljene obrasce.
