Neki muškarci koje seksualno privlače djeca, žele potražiti pomoć ali se boje da bi se liječnici mogli obratiti policiji. U Njemačkoj se zato provodi kampanja koja bi ih trebala navesti da se odluče na tajni tretman, koji će ostati povjerljiv čak i ako su zlostavljali dijete.
Max studira na PMF-u i u ranim je tridesetim godinama. Ima širok i zarazan osmijeh i mogao bi biti vaš susjed, kolega ili sestrin novi dečko.
Ali ovaj zgodan momak ujedno je i pedofil kojeg privlače djevojčice predpubertetske dobi, stare između šest i 11 godina. Žudnja koju osjeća godinama ga je tjerala da sam sebe ne podnosi i bude očajan.
"Vidio bih djevojčicu i u svojim mislima bih je skinuo do gola. I to je bilo odvratno. Rekao bih sam sebi: "Prestani s time", ali ne bi nikako mogao prestati. Osjećao sam se odvratno i očajno", kaže Max, koji nikad nije zlostavljao dijete ni konzumirao dječju pornografiju (koja je oblik indirektnog zlostavljanja, zato što su zlostavljana djeca koja su uključena u njezinu proizvodnju).
Činjenica je da je Max jedan od mnogih ljudi koji osjećaju privlačnost prema djeci, ali koji su odlučili da neće ništa učiniti po tom pitanju. Njih se nekad naziva 'čednim' pedofilima.
Pedofilija sama po sebi opisuje seksualnu privlačnost ali ne i zlostavljanje, što znači da nisu svi pedofili zlostavljači djece, kao što ni svi zlostavljači djece nisu pedofili, tvdre stručnjaci, budući da zlostavljanje ponekad može imati drugi uzrok.
Pedofili u celibatu
Pedofili u celibatu čine sakriveni segment populacije. Oni nikad nisu počinili nikakvo zlodajelo, pa ni policija ne zna za njih. A s obzirom da se radi o tabu-temi, te se ljudi boje da bi ih mogli napasti svi koji posumnjaju da su upravo oni pedofili, obično svoje želje i misli zadržavaju samo za sebe.
Pa ipak, riječ je o puno većoj skupini nego što biste pomislili.
Najnovija istraživanja pokazuju da bi između tri i pet posto muškaraca, iz svih društvenih i ekonomskih miljea, moglo osjećati seksualnu privlačnost prema djecu. Neki prema djevojčica, drugim prema dječacima, a treći prema oboje. A postoji i skupina koju privlače i djeca i odrasli.
Max je napisao knjigu kojom želi pomoći drugim pedofilima koji ne žele zlostavljati djecu, a u kojoj piše: "Ja nemam masnu kosu, velike naočale i ofucanu odjeću... Ne postoji tipični pedofil, kao što ljudi zamišljaju. Svi smo mi različiti i potpuno normalni ljudi. Jedino što dijelimo jest seksualna privlačnost prema djeci... A ja učim kontrolirati seksualnu stranu mojih osjećaja".
Djelomično uspjeva to činiti zbog radikalnog tretmana za pedofile koji je nazvan Dunkelfeld prevencijski projekt, a koji se provodi u 11 centara diljem Njemačke.
Godinama je pohađao grupnu terapiju, tri sata tjedno. Danas kaže da je to bilo bolno jer je morao učiti o svojoj sakrivenoj strani o kojoj nije volio razmišljati.
"Teško si je priznati da ste pedofil. To je kao da stojite ispred odgledala i, s jedne strane, mislite kakvo ste čudovište, a s druge se osjećate potpuno zdravim dok sami sebi govorite da ste pedofil i da je to u redu, jer nećete učiniti ništa loše."
"Jedna od najtežih, ali i najvažnijih stvari je naučiti kako prihvatiti to što jeste", kaže Max koji je naučio da ga ne definira pedofilija nego njegove radnje.
Tretman je oblik kognitivno bihevioralne terapije koja analizira bivša seksualna iskustva i osjećaje, kako bi osmislili strategije kako izbjegavati potencijalno zlostavljačke situacije u budućnosti.
Neki su praktični savjeti jako jednostavni, kao recimo da osoba nikad ne smije ostati sama s djetetom, dok su druge taktike komplicirane i uključuju promjenu stavova, recimo kad se pedofilu mora objasniti da seksualni kontakt s djetetom nikad ne može biti suglasan s obje strane.
Glavno je da je osoba spremna na promjenu
Prema nekima je kontraverzna činjenica da tretmanu mogu pristupiti i muškarci koji su u prošlosti zlostavljali djecu, čak i ako su prošli nekažnjeno za to. Terapeutu je pak jedino bitno da je taj čovjek svjestan toga što je učinio i da se želi promijeniti.
Glavni cilj projekta jest da se spase djeca od zlostavljanja, a u Njemačkoj terapeuti nisu obavezni prijaviti prošla zlostavljanja vlastima, te je ilegalno ugroziti princip povjerenja pacijenta, za razliku od recimo Britanije, gdje liječnik mora prijaviti pedofila.
Inače, u Velikoj Britaniji upravo zato je mnogima teško dobiti odgovarajući tretman. Prijašnja ponašanja zlostavljača ne mogu se učinkovito analizirati, a i pedofili rijetko sami dolaze na liječenje jer se boje uhićenja. Ako su počinili zločin strahuju s potpunim pravom, a čak i ako nisu, mogu misliti da je cijela stvar previše rizična.
Max ih u potpunosti razumije. "Ovakav tretman može spriječiti prvi prekršaj, a ako ga nije bilo prije, moguće je spriječiti drugi."
Više od 430 muškaraca sudjeluje u liječenju u Njemačkoj, a zbog toga što se odvija na malo lokacija, lista čekanja je podulja. Otkad je program započet 2005. godine, više od 5.350 ljudi ih je kontaktiralo kako bi dobili savjet ili saznalo nešto više o terapiji.
Pacijenti trebaju ispuniti upitnik na početku i kraju tretmana, čime saznaju kolika je razina uspjeha, a postoji čak i nacionalna kampanja kojom se pedofili obavještavaju o ovom obliku liječenja.
"Uvijek sam znao da sam drugačiji i što ljudi misle o meni", govori maskirani čovjek u reklami - jedan je odjeven kao liječnik, drugi kao radnik, a treći kao student. "Nitko nije kriv za svoje seksualne sklonosti, ali svi su odgovorni za svoje ponašanje", kaže na kraju mladić dok skida masku i dodaje: "Ne želim postati prijestupnik".
Ideja iza cijelog projekta nije da se pomogne počinitelju umjesto žrtvi, nego da se pomogne potencijalnom počinitelju kako uopće ni bi bilo žrtava, prenosi BBC.
