Nešto prije Titova posjeta SAD-u u listopadu 1971., američke su obavještajne službe doznale da je 4. srpnja 1971. Tito hitno sazvao sastanak SKH i snažno, pa čak i ljutito, pozvao na zbijanje nacionalnih redova pred opasnošću od napada SSSR-a.
Dokument CIA-e čiji su neki dijelovi još i danas tajni, objašnjava da je povod takvoj Titovoj reakciji bio telefonski poziv Leonida Brežnjeva od 29. travnja, a u kojemu mu je sovjetski vođa ponudio "pomoć" u rješavanju međunacionalnih trzavica, konkretno Hrvatskog proljeća, što je Tito odbio.
"Tito je (pred vodstvom SKH) govorio samo osam minuta, ali tako ljutitim tonom da je umalo izgubio kontrolu nad sobom. Zaključio je da je na djelu bila čista prijetnja sovjetskom invazijom. Detalje invazije nije izložio, ali je rekao da je 'spreman opet postati diktator', ukoliko se sovjetska prijetnja nastavi."
O tom telefonskom pozivu SKH-om je, inače, kružila priča još od početka svibnja, a navodno je potjecala od dvojice članova CK SKH koji su slučajno na Brijunima nazočili dok je Tito razgovarao s Brežnjevim te su čuli kraj razgovora.
Sljedećih se mjeseci nagađalo da je "pomoć" Sovjeta trebala biti iste prirode kao što je bila ona 1968., no dio hrvatskih partijaca je špekulirao s mogućnošću da je cijela stvar bila Titova namještaljka kako bi potaknuo partijsku i jugoslavensku nacionalnu koheziju preuveličavanjem sovjetske prijetnje. Tako neozbiljno doživljavanje sovjetske prijetnje Tita je do te mjere iznerviralo da je sazvao hitni sastanak.
Ipak, sljedećeg dana američki su obavještajci dobili informaciju da je jugoslavenskim obavještajcima dojavljeno o kretanju šest sovjetskih divizija u središnjoj Aziji tijekom vježbi za invaziju na Jugoslaviju. U prilog tome da ipak nije bila riječ o Titovoj igri govori i incident koji se naknadno dogodio tijekom Titova posjeta Washingtonu.
Kako bi dogovorili detalje Titova posjeta, 13. rujna 1971. u Washingtonu su se susreli Kissinger i Crnobrnja. Kissinger se u jednom trenutku stao raspitivati o prirodi skorašnjeg posjeta Brežnjeva Jugoslaviji te je direktno upitao je li bilo možda bilo i nekakvih prijetnji. Crnobrnja je uzvratio da nikakvih prijetnji nije bilo te da je posjet bio osobni i prijateljski.
Kissinger nije uspio ništa izvući čak ni nakon što mu je ukazao na to da je Brežnjev Titu gadno zamjerio to što je predsjednik Jugoslavije samo tri godine ranije osudio sovjetsku intervenciju u Čehoslovačkoj. Tito i Nixon su se u Washingtonu susreli 28. listopada 1971., a razgovor o posjetu Brežnjeva potaknuo je sam predsjednik SAD-a.
Tito je odgovorio da je bilo "jako puno špekulacija u vezi sovjetskih namjera i prijetnji Jugoslaviji", a u nastavku razgovora je naglasio da je "Brežnjevljeva pozicija sada jača nego ranije", da su SSSR i Jugoslavija potpuno suglasne oko toga da je riječ o dvije suverene zemlje te da su odnosi između njih dobri, pa čak i bolji nego prije te da Brežnjev nikada nije s njim tako otvoreno razgovarao.
U nastavku druženja razgovaralo se o brojnim svjetskim političkim problemima, što je Tito oduvijek volio, te o neizbježnoj ekonomskoj i financijskoj pomoći SAD-a Jugoslaviji. Mediji su na najrazličitije načine popratili idiličnu, pa čak i euforičnu atmosferu oko sastanka, no transkript telefonskog razgovora državnog tajnika Williama Rogersa i predsjednika Richarda Nixona od 29. listopada 1971. govori o nečem potpuno drugačijem.
U 10.36 Rogers je telefonirao Nixonu i rekao mu da je nasamo razgovarao s ministrom vanjskih poslova Mirkom Tepavcem, stoji u opsežnom dokumentu iz Nixonovog ureda koji je desetljećima čuvao tajnu. Rogers je s Tepavcem razgovarao i ranije te je, kao i Nixon, također ispitivao kako je završio sastanak s Brežnjevim, na što mu je ovaj ponovio da je sve prošlo u najboljem redu. No, je li doista bilo tako?
Rogers: Moraš ovo znati prije nego što opet razgovaraš s Titom.
Nixon: Da.
Rogers: Jučer, tijekom mog sastanka s ministrom vanjskih poslova, opet sam ga pritisnuo da mi kaže jesu li ili nisu ohrabreni rezultatima Brežnjevljeva posjeta. Dao mi je do znanja da je zadovoljan te da je predsjednik Tito zadovoljan, kao što je i rekao kad je došao u New York
Nixon: Da.
Rogers: Sinoć, kad smo bili u tvojoj zlatnoj sobi, odveo me u stranu.
Nixon: (nesigurno) Da?
Rogers: Da, odveo me sa strane. Govorio je na engleskom.
Nixon: Hm.
Rogers: On ne govori engleski tako dobro, ali nije htio prevoditelja. Rekao mi je: "Želim da znaš, ovo je samo za tvoje uši, samo za tvoje uši, sastanak s Brežnjevim nije prošao dobro"
Nixon: Ha!
Rogers: Rekao sam mu da to ponovi, a on je kazao: "Sastanak s Brežnjevim nije dobro prošao." Rekao je: "Trebaš to znati." i dodao: "Ti si jedini kome sam to rekao.", a ja sam kazao: "U redu, naravno, samo ja bih to sve htio reći i predsjedniku Nixonu." A on je odgovorio: "Pa da, predsjednik Tito mi je i rekao da ti to kažem kako bi ti to mogao prenijeti predsjedniku Nixonu."
Nixon: Nije li zanimljiv taj Tito? On je, naravno, podozriv, ali nije pokazivao da je baš tako izrazito oprezan. Rekao je da nije prošlo dobro?
Rogers: Točno.
Nixon: Vrlo zanimljivo.
Rogers: Razlog zašto sam siguran da je tako postupio je da bi on, Tito, mogao kasnije reći da nikada nikome nije to kazao.
Nixon: Točno. To pokazuje koliko su uplašeni. Pa, sad da ti bacim zanimljivo svjetlo na sve to. Sinoć nakon večere, imao sam, imao sam, otišao sam do njega i razgovarao s njim (Tepavcem)
Rogers: Hm.
Nixon: E sad, prevoditeljica... No, taj vrlo otmjeni...
Rogers: Da, da.
Nixon: Čovjek.
Rogers: Tip s bijelom kosom.
Nixon: Tip koji je bio u Jugoslaviji, koji je s njim bio u Jugoslaviji. Pa, mislim da mi je (Tepavac) pokušavao poručiti nešto kroz političke fraze. Ali, poruka je prošla vrlo, vrlo jasno... Rekao je: "Htio bih ti reći, u Jugoslaviji bismo se mogli suočiti s vrlo velikim problemima." Rekao je da je predsjednik Tito vrlo star čovjek, a kad umre, kad ode, mislim, kad prestane s dužnosti, "mogli bismo se suočiti s pokušajima nekih naših susjeda da na tome profitiraju".
Rogers: Uh!
Nixon: Rekao je, rekao je: "Jako se nadam da će politika SAD-a što duže biti", a tu se osvrtao na moju izjavu o neovisnosti (Jugoslavije), "da će politika SAD-a što duže biti takva da vi pazite na to te da iskoristite sav svoj utjecaj". A ja sam mu rekao: "Pa, reći ću ti samo jedno. Prvo, možeš biti siguran da nećemo nikada ugroziti vašu neovisnosti i slično..."
Rogers: Huh!
Nixon: "... a drugo, da ćemo iskoristiti sav svoj utjecaj da su tako i ostali...", ili recimo ovako, on je upotrijebio izraz "podalje ruke od Jugoslavije" (hands off Yugoslavia). Rekao sam da "mogu biti sigurni da će naše ruke uvijek biti podalje od Jugoslavije, a da ćemo iskoristiti sav svoj utjecaj da i drugi budu držali ruke k sebi".
Rogers: Uh!
Nixon: Rekao mi je: "To je bila poruka."
Nakon kratkog razgovora o fizičkim karakteristikama jugoslavenskog ministra vanjskih poslova predsjednik je nastavio.
Nixon: Kažem ti, on sa mnom nije razgovarao na engleskom.
Rogers: Ah, razumijem.
Nixon: Dok je tamo bila prevoditeljica, vjerojatno i nije bio baš otvoren sa mnom.
Rogers: Shvaćam, da, da.
Nixon: Ali, mogu ti reći da mi je sad potpuno jasna slika što mi je htio reći. Htio mi je reći, a to se uklapa u ono što si mi ti ispričao da ti je rekao, da se su oni uplašili Rusa.
Rogers: Točno. U velikoj mjeri je tako. On je sam mnom razgovarao nakon sastanka na kojem sam izjavio da bismo bili sretni kad bismo vojno surađivali kao što smo već surađivali ove godine. Na ubrzanoj osnovi, i to tako dugo dok to ne unosi nekakav razdor, čega su se oni plašili, i tako dugo dok je to u skladu s našom politikom. Razgovarali smo tek nakon toga, kad sam se susreo s Titom na ručku. Tito mi je tada kazao: "Ministar vanjskih poslova me je obavijestio o vašoj konverzaciji te se sada osjećamo jako puno bolje. U tom trenutku mi još nije bilo jasno o čemu on to govori, ali, ah, to je vrlo zanimljivo, on u tom trenutku uopće nije uza se imao prevoditeljicu, a i on je... (nerazgovjetno)
Nixon: A dok je bio sa mnom, uopće nije govorio engleski, ali je imao prevoditeljicu. Bila je tamo. Mislim da ta dva razgovora, da odgovaraju jedan drugom.
Rogers: Točno.
Nixon: Kada je govorio "mi smo", kada je govorio "ja sam", te je riječi izgovarao u strahu, u smislu što će biti nakon što Tito ode.
Rogers: Da.
Nixon: Rekao je samo da se nada da će biti "dalje ruke od Jugoslavije" (Nixon se smije). I tako. Jasno mi je, u svjetlu onoga što mi je rekao, da sastanci nisu prošli dobro. Na tome sam Tita pritisnuo tijekom večere, kada smo razgovarali o tome kakav je čovjek Brežnjev i o takvim stvarima. Bila Brežnjevljeva doktrina ili ne ono što smo mislili da jest, rekao sam da bi bilo vrlo znakovito ako bi, ako bi se ispostavilo da se Brežnjevljeva doktrina promijenila. A on, on, o pa naravno, on je tamo imao tu prevoditeljicu, koja je vjerojatno agentica obiju strana. On je tamo rekao, naznačio je, da je Brežnjevljeva doktrina modificirana ili da je bila modificirana. Ali s obzirom na to što ti je ministar vanjskih poslova rekao, to znači da zasigurno nije.
Rogers: Zaključio sam da nije bila, a on je imao taj zloslutni ton u svom glasu. (Rogers je tada još jednom ponovio cijeli razgovor s ministrom Tepavcem.)
Nixon: Zanimljivo je to kako je Tito, vjerojatno svjestan da se o svemu podnose izvještaji (Moskvi), kako se držao te priče za koju se odlučio. Pretpostavljam da ne vjeruje toj prevoditeljici. Nije joj vjerovao.
Rogers: Mislim da je to točno, a on nije htio da vani iziđe makar jedna riječ.
Nixon: Tako je. O Bože! Pa on je nasmrt preplašen.
Rogers: Da.
Nixon: Točno to mi je htio reći: "Dalje ruke od Jugoslavije, strah me je." Znaš, on inače govori tako, na neki zloslutni način, primijetio sam. Ipak, simpatičan mi je. On je čvrst, čvrst i snažan.
Zanimljivo je i to da su o susretu Nixona i Tita toga dana napravljene dvije verzije memoranduma; jedna nepročišćena, koja je išla u Nixonov arhiv te pročišćena verzija koja je išla Titu te za ostale potrebe u Washingtonu. U zaglavlju dokumenta je, inače, ostalo zapisano da je prevoditeljica s Titove strane bila izvjesna "Lijana Tambača".
Sutradan se Nixon opet susreo s Titom te mu je u privatnom sastanku, uz prevoditelje, poručio da će SAD nastaviti budno paziti na neovisni položaj Jugoslavije te da "neće dati nikakav poticaj SSSR-u da pomisli da može loviti u mutnom u Jugoslaviji ili bilo gdje drugdje".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Brežnjev mu ponudio pomoć a ovaj kao to shvatio kao "prijetjnu invazijom"?!?!?!?!?!?!!?!? Kakva kretenska interpretacija.... Presmiješno i čisto sumnjam da se to dogodilo jeer su Tito i Brežnjev zajedno išli i u lov i bili su u dobrim odnosima. Netko piše majmunarije.
tito se mozda malo previše bojao ssra jedino je opasnost dolazila od staljina,, amrika bi branila jugoslaviju. iako je nixon bio pokvaren bio je uz tita onda je 1991 bio dase ruši jugoslavija .amerika je bila sve do 1991 da ... prikaži još!91 da se očuva jugoslavija