Profilnu sliku s francuskom trobojnicom stavila sam na Facebook u subotu ujutro, a kada sam se popodne opet logirala na Facebook dočekalo me na desetke komentara “za i protiv” profilne s francuskom ‘trikolorkom’. Prvo sam pomislila, ajde ok, mi Hrvati k’o mi Hrvati, uvijek se moramo svrstavati na neku stranu, za ili protiv, ustaše ili partizani, HDZ ili SDP, Dinamo ili Hajduk, kiša ili sunce, Kuća od karata ili Walking Dead… Stalno nešto. No, onda sam shvatila da je svađa oko ‘francuske profilne’ globalna rasprava u koju se uključilo stotine tisuća ljudi i počela sam razmišljati: “WTF, što sam ja to krivo napravila?”
Naime, oni koji su protiv ovog navodno ‘pomodarskog izričaja’ najviše su ovima koji su mijenjali svoje slike zamjerili da su licemjerni i da su to napravili tek sada, kada se dogodio terorizam u Parizu, a nije im palo na pamet niti su pokazali sućut kada se te iste stvari događaju negdje drugdje u svijetu.
Priznajem, nisam javno pokazala suosjećanje sa žrtvama terorizma u Bejrutu, Iraku, Nigeriji… U zapadnom svijetu je to malo tko javno pokazao, a to se odnosi i na ove koji zadnja dva dana sipaju drvlje i kamenje po onima koji su suosjećanje pokazali tek sa žrtvama u Parizu. To ne znači da nikome od nas nije stalo i da nas nije briga za nevine žrtve u istočnim zemljama. To samo znači da drukčije reagiramo kada se nešto dogodi u našoj blizini nego kada se dogodi tisućama kilometara dalje, na drugom kontinentu.
Meni su kuća i dom Europa. Živim europskim načinom života i pripadam europskom društvu. Kada se u toj Europi nešto dogodi, dogodilo se i meni, dogodilo se i Hrvatskoj. Isto vam je i kad se dogodi pljačka trgovine. Ako se dogodila u dućanu u kojem svaki dan kupujete, prvo ćete pitati je li se nešto dogodilo prodavačici koja vas svaki dan poslužuje, kad se dogodilo, je li nešto ukradeno… Ako je opljačkan dućan na drugom kraju grada, tu vijest nećete niti pročitati. Ne zanima vas kako je prodavačica, što je ukradeno, kako, kada…
Svaki dan se u svijetu događaju iste stvari - ubojstva, pljačke, nesreće, poplave, zemljotresi… Nikada na nijednu od tih vijesti niste reagirali isto. Nije vam isto je li poplava u Gunji ili u Kaliforniji. Nije vam isto je li zemljotres u Imotskom ili Nepalu. Upravo zato drukčije doživljavamo teroristički napad u Parizu i onaj u Bejrutu ili Nigeriji.
I, nije to samo pitanje geografske pozicije na karti svijeta, kao, to mi je tu praktički pred kućom, pa mi je žao. Mi naime imamo puno više dodirnih točaka s Francuskom nego s bilo kojom zemljom na istoku. Većina nas se može zamisliti da živimo u Parizu onako kako žive Parižani. Većina nas petkom navečer radi ono što su radili ubijeni Parižani prošlog petka navečer. Bili su na večeri, na koncertu, u shopping centru, u kafiću, na utakmici. Zato nas to i je toliko potreslo. Sve to što se dogodilo i kako se dogodilo u Parizu izgledalo bi isto da se kojim slučajem dogodilo u Zagrebu.
Idemo i ovako: nabrojite barem jednog sirijskog, libanonskog, nigerijskog ili iračkog glumca. Znate li nekog njihovog pisca? Pjevača? Jeste li pogledali neki njihov film? A sad se zapitajte znate li nekog francuskog glumca, glazbenika ili pisca? Imena samo ispadaju iz rukava: Gerard Depardieu, Brigitte Bardot, Zaz, Manu Chao, Edith Piaf, Charles Baudelaire, Nouvelle Vague, Josephine Baker, Catherine Deneuve, Amelie, Juliette Binoche, Mali princ… Imate li svoju fotku ispred Eiffelovog tornja? Dobar dio vas sigurno ima. A imate li svoju fotku iz Bagdada ili Damaska? Teško.
Međutim, ništa od svega ovoga ne znači da nam nije žao žrtava u bilo kojem dijelu svijeta. Upravo suprotno - teme naših razgovora često su sukobi na istoku, zbrinjavanje onih koji bježe iz područja zahvaćenih ratom i sve ostale teme koje imaju veze sa zemljama na istoku. O njima govorimo čak i više nego o nekim stvarima koje se događaju kod kuće. Činimo ono što možemo, dajemo koliko imamo i ukazujemo tamo gdje treba.
Suosjećanje ima milijun lica. To što je netko zbog Pariza promijenio profilnu fotografiju na Facebooku, ne znači da ta ista osoba nije na neki drugi način pokazala suosjećanje u nekoj drugoj situaciji. Među onima koji su promijenili profilnu fotografiju znam puno onih koji su nosili pomoć za izbjeglice na Harmicu, u Dobovu i Crveni križ. Među onima koji su promijenili profilnu fotografiju znamo puno onih koji su skupljali pomoć za poplavljene u Slavoniji prošle godine. Među njima znam puno onih koji susjedima koji žive od male mirovine jednom tjedno kupe paštu, ulje, brašno i slične potrepštine. Suosjećanje ima milijun lica. Nitko se zbog suosjećanja ne smije i ne bi trebao opravdavati.
