Nacisti i njihovi zločini u većini ljudi neće izazvati nikakvu simpatiju, naprotiv, izazvat će sasvim druge osjećaje, kao što su bijes i ljutnja. No oni koji su vidjeli smaknuće Juliusa Streichera, nacističkog političara i antisemitskog propagandista, nakon što je osuđen za ratne zločine u Nürnberškom procesu, reći će kako je bila riječ o pravoj agoniji.
Nakon što mu je stavljena omča na njegov vrat i kapuljača prebačena preko glave, ozloglašeni urednik Der Stürmera, uspio je procijediti svoj posljednji Heil Hitler prije nego ga je omča povukla na vješalima. I agonija je počela. Kao što je nekolicina promatrača mogla vidjeti nešto nije bilo u redu.
Omča ga ipak nije ubila odmah. Dio vremena proveo je viseći u hlapljivoj borbi za zrakom. Dopisnik International News Servicea izvijestio je kako je američki egzekutor, čovjek koji je provodio vješanja, stožerni narednik John C. Woods nestao iza tamne tkanine kako bi popravio situaciju.
"Nisam bio raspoložen da ga pitam što je napravio", napisao je dopisnik tog 16. listopada 1946. godine, "ali sam pretpostavio kako je povukao viseće tijelo".
Bilo kome drugom to je moglo biti jako neugodno iskustvo posebno na takvom smaknući kojeg je pratio veliki interes javnosti. No Woods, nesretni čovjek sa strašnom prošlošću, uživao je u svojoj ulozi slanja 10 osuđenih, najviših nacističkih dužnosnika u smrt. Činjenica da je navodno 'zeznuo' barem tri vješanja, osim 20 drugih tijekom svoje kratke karijere, nije mu puno smetala.
"I to je posao kojeg netko treba raditi", rekao je jednom izvjestitelju toga dana.
Život pun problema
Woods je rođen 1911. godine a odgojili su ga baka i djeda u malom gradiću u Kansasu. Napustio je srednju školu i nakon neuspješne potrage za poslom, priključio se mornarici. No ni to nije baš bio posao za njega jer nije volio slušati zapovjedi.
Odlučio je pobjeći, no kako ni u tome nije bio uspješan, nakon što su ga uhvatili, proglašen je "psihotičnim" i otpušten. Svoje neuspjehe nastavio je nizati i u poslovima koje je obavljao, pa se ni na jednom nije dugo zadržao. Završio je u skandaloznom braku i uhićen zbog izdavanja lažnog čeka.
Kada je izbio 2. svjetski rat, Woods je pozvan u vojsku na mjesto borbenog inženjera, i čini se kako njegovo otpuštanje iz mornarice zbog psihičkih problema nitko nije ni primijetio. I tada je došao Dan D. Woods se iskrcao u Normandiji za vrijeme jednog od prvih napada, ako je vjerovati autoru French MacLeanu, umirovljenom vojnom pukovniku.
Vrlo vjerojatno ga je to iskustvo toliko potreslo pa se odmah javio na poziv za čovjeka koji obavlja vješanja. Rekao im je tada kako već ima iskustva i da je pomogao u smaknućima nekoliko muškaraca u Teksasu i Oklahomi. "Lagao je, no vojska nije provjeravala to što je rekao, prvenstveno iz razloga što nismo zapravo htjeli pronaći nešto što nam ne odgovara ili smo probali provjeriti pa nam je bilo preteško", rekao je MacLean.
Woods je u roku od jednog dana dobio promaknuće i započeo obuku vješanja, piše Ozy.
Tih je dana, rekao je vojni povjesničar Frederic Borch, smrtna kazna bila uobičajena kazna američkim vojnicima koji su počinili posebno stravične zločine kao što su ubojstva i silovanja. Bio je to učinkovit način održavanja discipline u to ratno vrijeme.
Ipak njegova jeziva karijera doživjela je vrhunac za vrijeme nirnberških suđenja. Od 11 najviših nacističkih dužnosnika koji su osuđeni za ratne zločine, njih deset poslani su Woodsu. Dva sata prije nego je došao red na njega bivši njemački zapovjednik zračnih snaga Hermann Göring ubio se popivši cijanid i tako se spasio od smrti vješanjem.
Smaknuća nisu bila baš čista ubojstva. Joachimu von Ribbentropu, bivšem ministru koji je bio prvi na redu, trebalo je 14 minuta da umre. Drugom zatvoreniku Wilhelmu Keitelu trebalo je gotovo dvostruko više vremena. I dok su možda te greške bile slučajne MacLean vjeruje kako je Streicherovo smaknuće takvo bilo namjerno.
"Na tim je smaknućima Woods htio i inzistirao da bude u glavnoj ulozi", rekao je MacLean prisjećajući se jednog poručnika koji je rekao kako se Woods smješkao za vrijeme smaknuća. Tog ozloglašenog dana Woods je prštao samopouzdanjem i gotovo se hvalio svojom učinkovitošću po ubojstvima 10 muškaraca u samo 106 minuta.
"Nisam bio nervozan", rekao je reporteru Time magazina nakon vješanja. "Momak si ne smije dopustiti da bude nervozan u ovom poslu".
Jako je uživao u svojoj kratkoj ozloglašenosti. Umro je nekoliko godina nakon toga, a mnogi će reći sumnjivom smrti. Ubio ga je strujni udar na pacifičkom otoku Eniwetok gdje je služio u inženjerskoj jedinici. Sumnja je povezana s podatkom kako su navodno u tom trenutku na otoku bili prisutni njemački znanstvenici koji su radili na američkom vojnom programu.
Tko god bio odgovoran za njegovu smrt, čini se Woods je umro puno brže nego oni koje je morao smaknuti on.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Zloćko jedan nespretni,uljepšao si mi dan.
Ovo je najšugavija parola koja je ikad postojala :"Nisam bio nervozan", rekao je reporteru Time magazina nakon vješanja. "Momak si ne smije dopustiti da bude nervozan u ovom poslu". ILI kad kažu kraće: Samo sam radio svoj posao. Kao i ... prikaži još!i oni u konc logorima, samo su radili svoj posao.