Nepoznato: Pavelić je prije rata stalno bio u Beogradu

Senke nad Balkanom srpska je serija koja se fokusirala na povijest ovih prostora između dvaju svjetskih ratova. U trećoj epizodi u priču se uključio i ustaški poglavnik Ante Pavelić. On se u seriji pojavljuje kao odvjetnik Damjana Arsova, člana VMRO-a koji se nalazi u zatvoru. VMRO je bila revolucionarna organizacija za ujedinjenje Makedonije i makedonskog naroda u jednu državu.

Što je poglavnik NDH radio u Drugom svjetskom ratu pisalo se u brojnim povijesnim knjigama, dok je razdoblje njegovog života prije rata, a posebno aktivnosti u Beogradu, ostao u sjeni.

Svi su ih mrzili Life Fra Sotona i najgori ustaški koljači

Četrdeset-jednogodišnji hrvatski glumac Bojan Navojec tumači u seriji Pavelićev lik. Naravno, serije nisu povijesni dokumenti, ali ova epizoda mogla bi izazvati veliko zanimanje javnosti zato što se radi o toliko kontroverznoj ličnosti.

Pavelić je završio studij prava u Zagrebu, a od rane mladosti pokazivao je sklonost ekstremizmu o čemu svjedoči i njegovo članstvo u organizaciji poznatoj pod nazivom "Frankovci". Obavljao je funkciju privremenog tajnika Hrvatske stranke prava do početka Šestojanuarske diktature 1929. godine i zastupao ideju uspostavljanja samostalne hrvatske države.

Pavelić se istakao u sudskoj raspravi protiv makedonskih revolucionara u Skoplju kao njihov zastupnik, piše srpski Nedeljnik.

U prvoj epizodi inspektor Tanasijević, tumači ga Dragan Bjelogrlić, pregovara s makedonskim zatvorenikom i nudi mu odvjetnika u zamjenu za informacije o slučaju na kojem radi. Hadži Damjan Arsov, tumači ga Toni Mihajlovski, član je VMRO koji traži da njegov odvjetnik bude nitko drugi do Ante Pavelić.

Kada je riječ o "pravom životu", dok je bio u emigraciji, Ante Pavelić je osuđen na smrt presudom Suda za zaštitu države koji je djelovao kao samostalni sud pri Kasacionom sudu Kraljevine Jugoslavije u Beogradu. Ovakva presuda uslijedila je zbog uspostavljanja kontakata s VMRO i aktivnosti koje su vodile rušenju Jugoslavije. Zbog presude jugoslavenskog suda Pavelić je uhićen u Beču i protjeran u Njemačku.

Kvaternikov sin Top News 'Pavelić je za ljubavnicu imao Titovu špijunku'

Zemlju je napustio koristeći lažnu putovnicu i otišao u Italiju gdje je radio na formiranju ustaške organizacije i uspostavljanju NDH. Jedna od akcija koju su pripadnici ove organizacije proveli 1932. godine bio je Velebitski ustanak i tom prilikom došlo je do napada na policijsku stanicu u selu Brešane blizu Gospića. Jedna od aktivnosti ustaša bilo je i ubojstvo Tonija Šlegela, urednika Novosti koji je slovio za osobu od velikog povjerenja kralja Aleksandra. Svi ovi događaji i akcije koje su ostvarene pod Pavelićevom upravom, kulminirali su ubojstvom kralja Aleksandra u Marseilleu 1934. godine. 

Pavelić je u razdoblju između atentata i početka rata već pravio planove i dogovore sa Italijom, i iskazivao spremnost na "teritorijalne ustupke" ako dobije podršku za stvaranje nezavisne Hrvatske.

A za vrijeme Nezavisne države Hrvatske 1942. godine objavio je u Zagrebu Mijo Bzik, Pavelićev doglavnik za "promidžbu", još dok je bio u emigraciji u Italiji, jednu vrstu službenog dnevnika dolaska ustaša na vlast. Ta knjiga objavljena pod naslovom "Ustaška pobjeda u danima ustanka i oslobođenja" bilježi događaje dan po dan u 1941. godini.

Tako na 48. strani svoje knjige Mijo Bzik piše da je u danima kada su se vodili pregovori o pristupanju Jugoslavije Trojnome paktu, Pavelić uputio svojim ljudima u Hrvatskoj poruku u kojoj veli:

"Bit će država u cijelom opsegu i s potpunim vrhovništvom do krajnjih istočnih granica. Kao što se vidi, Jugoslavija nije ostala po strani, i ako su neki od njih u zadnji čas pokušali spasti što se dade. Doći će njezina kapitulacija u potpunom smislu riječi, a na našu korist. Radi toga ni diplomatski ugovor, kojem neki žele iz Beograda pribjeći, neće imati nikakve vrijednosti, jer se zna da ti ugovarači neće ostati dugo na vlasti, budući da im pučisti već u Srbiji spremaju sprovod..."

Bombardiranje Life Kako je Pavelić prodao, pa izdao Zadar

U samom trenutku kada je Jugoslavija ipak potpisala Trojni pakt, što se Pavelić nadao da će spriječiti, 26. ožujka 1941. Pavelić je uputio novu poruku u Hrvatsku tješeći svoje pristalice da potpisivanjem Pakta još nisu sve nade za ustašku stvar propale. Za ustaše nisu radili Hitler i Musolini već srpski generali Dušan Simović i Borivoje Mirković, sa svojim zavjerenicima. U toj svojoj poruci upućenoj 26. ožujka, u Hrvatsku Pavelić je rekao:

"Likvidacija će doći brzo, jer oni koji su potpisali ugovor, izazvali su u Srbiji već ogorčenje. Neka se nitko ne obzire na jaku neprijateljsku promidžbu. Već skorih dana razvit će se u Srbiji događaji, koji će izazvati konačne djelatnosti..."

On 31. ožujka 1941. upućuje oduševljenu poruku u Hrvatsku:

"Kao što vam je poznato, događaji su se razvili onako kako smo si samo željeti mogli i u kojem smo se smjeru borili dugi niz godina... Naša ustaška stvar je posve sigurna...".

Zna se da je Ante Pavelić, ustaški poglavnik i vođa Nezavisne države Hrvatske, pobjegao iz Zagreba pred sami kraj Drugog svjetskog rata i zaputio se prema Austriji. Tamo se nadao da će naći utočište među anti-komunistima ili barem u rimokatoličkoj crkvi. Da takve nade nisu bile uzaludne, svjedoče povijesni dokumenti na koje se poziva argentinski autor Uki Goni. Naime, Goni tvrdi da je Pavelić proveo godinu dana nakon sloma NDH u Austriji i to pod budnim okom britanskih vojnih i tajnih službi.

Jure Francetić Top News Spomenik ustaši kojeg su seljaci zatukli sjekirama

Ljutiti Josip Broz Tito tražio je Pavelićevo izručenje, a slao je čak i točnu adresu gdje se Pavelić skriva u Austriji, ali Britanci su se pretvarali da nemaju pojma o ničemu. Njihovo ministarstvo vanjskih poslova slalo je pisma Amerikancima i Sovjetima i pitali su ih da nisu oni kojim slučajem vidjeli Pavelića.

Godinu dana je Pavelić proveo u Austriji prije nego se odselio u Rim negdje u travnju 1946. godine u pratnji ustaškog poručnika Dragutina Došena. Obojica su nosili halje rimokatoličkih svećenika i smjestili su se u ulicu Gioacchino Belli broj 3 u prostorije Collegio Pio Pontificio. Prema izvještajima američkih obavještajnih službi, bila je to jedina zgrada u Rimu pod punom upravom Vatikana i trebali su posebni dokumenti za ulazak.

S vremenom su Amerikanci uspjeli pohvatati sve konce priče i uvidjeli su ogromnu upletenost samog Vatikana u skrivanje raznih zločinaca. Primjerice, u svibnju 1946. godine je Pavelić boravio u Castel Gandolfu, ljetnoj papinskoj rezidenciji, gdje mu je društvo radio bivši ministar rumunjske kvislinške vlade. Doznali su Amerikanci da je Pavelić redovito imao sastanke i sa stanovitim monsinjorom Montinijem. Montini će kasnije postati papa Pavao VI.

Negdje pred kraj 1946. godine došao je brzojav iz Londona u Washington gdje su Britanci obavijestili kolege da Jugoslavija traži pet ratnih zločinaca koji se skrivaju iza vatikanskih zidina.

"Bilo bi to jako neugodan presedan da britanske vlasti uhićuju ljude na vatikanskom teritoriju bez suglasnosti vatikanskih vlasti", pisalo je u brzojavu. Amerikanci su se pomalo cinično složili i rekli da bi bilo najbolje kad bi Jugoslaveni osobno tražili pomoć od Vatikana zato što imaju diplomatskog predstavnika tamo. Do kraja te godine su se pojavile glasine da je Pavelić otputovao za Argentinu, koristeći dobro uhodanu mašineriju Juana Perona, ali već početkom 1947. godine su ga Amerikanci otkrili u samostanu Svete Sabine. Njihove obavještajne službe bile su jedne od rijetkih koje su se doista trudile uhvatiti Pavelića, ali im je predstavljao problem to što je Pavelić imao na raspolaganju basnoslovno bogatstvo ukradeno iz hrvatske centralne banke, ali i oduzeto od prognanih Židova i Srba. Priča se o stotinama tona zlata i tisućama karata dijamanata koje je Pavelić prokrijumčario iz razrušene NDH.