Moderna verzija našeg omiljenog pića, kave, prvi se put pojavila u 15. stoljeću. Tada je zamijenila različite druge napitke koji su se radili poput slabog čaja od kave u zrnu pomiješanog sa životinjskom masnoćom. Stoljećima su oni koji su željeli izbjeći onaj poseban osjećaj kojeg dobijete nakon kave, a koji prvenstveno pripisujemo kofeinu, birali napitke od cikorije. I bilo je tako sve do 1905. godine kada je Ludwig Roselius u Bremenu, Njemačka, otkrio metodu kojom je proizvodio ukusnu, verziju kave bez kofeina.
Ovaj bivši naučnik iz pržionice kave, tako je stvorio beskofeinsku kavu koju kavom ne smatraju oni puristi, obožavatelji prave i jedine kave, one s kofeinom.
Najveći obožavatelji tog novog napitka bili su nacisti, tj. pripadnici ideologije Trećeg Reicha. Kad su preuzeli vlast taj su napitak preporučili kao najbolji način izbjegavanja kofeina, koji je, kako su smatrali, bio otrov za njihove oči. Tada je to postalo više od zdravstvenog pitanja, bila je to kampanja, i državna politika, koja se uklapala u nacističku potrebu očuvanja zdrave populacije Arijevaca, piše Atlas Obscura.
Poput drugih poznatih izuma tako se i o poćecima ovog malo zna. Roselius je kavu smatrao glavnim krivcem za smrt svog oca, tj. pijenje previše kave, pa je tako, kako bi spasio druge, izmislio onu bez kofeina. Koliko je smrt njegovog oca povezana s kavom ne može se potvrditi, no zna se da mu je otac radio u industriji kave. Neki će pak reći kako je do tog izuma došao sasvim slučajno, i to nakon što mu je stigla pošiljka zrna kave namočenih morskom vodom. Umjesto da bace svu tu slanu pošiljku on i njegovi kolege otkrili su nešto novo - zrno kave i dalje je imalo taj specifičan okus, no morska je voda, na neki način, uklonila kofein.
Svoj su izum patentirali u Njemačkoj 1905. godine, a sljedeće godine Roselius je osnovao kompaniju Kaffee Handels-Aktiengesellschaft, poznatu kao Kaffee HAG, koja je od beskofeinske kave napravila luksuzni proizvod. Ubrzo ju je prodavao diljem Europe pod imenom Sanka, a nakon 1. svjetskog rata i u SAD-u.
Tijekom 20-ih i 30-ih svoj je marketing prilagodio velikoj popularnosti zdravlja i vježbanja.
"Izuzetna Kaffee HAG štiti srce i živce", stajalo je u jednom oglasu, uz sliku vitkog muškarca. Popularnost je rasla na napretku znanosti, tehnologije, kao i kinematografije, ali i niza pokreta koji su pozivali na povratak zdravim praksama.
Posebno su takvu vrstu kave birali pobornici Lebensreform (Life reform) pokreta koji je rastao u Njemačkoj i Švicarskoj i kojem je cilj bio propagirati povratak prirodi i životu s njom. Profesorica povijesti sa Sveučilišta Washington Corinna Treitel kaže kako su propagirali nudizam i organski uzgoj, ali su i prakticirali dijete u kojima nije bilo stimulansa, kao rafiniranog šećera, alkohola, duhana, mesa i kofeina. Ta je filozofija utjecala i na nacistički režim.
"Tijekom 30-ih sve je to bilo dio naci zdravstvenog pokreta, koji je postao i dio službene politike. Nacistički istraživači poput Hans Schreibera i Leonarda Contija podržavali su ovaj križarski rat protiv alkohola, duhana i kava", kaže Uwe Spiekermann, povjesničar sa Georg-August-Universität Göttingen.
U nacističkoj stranci kava bez kofeina je postala državna politika za spas arijske rase. Geoffrey Cocks, autor knjige The State of Health: Illness in Nazi Germany, kaže kako su nacisti "iskreno vjerovali da je njihova dužnost i odgovornost ne samo štititi zdravlje svakog Nijemca, već i cijele populacije".
Iz toga su naravno bili isključeni Židovi, i svi ostali koji nisu Arijevci, kao i homoseksualci i bolesni.
Spiekermann naglašava kako su mnoge državne kampanje protiv pušenja ili nekih drugih ovisnosti često bile neuspješne, a beskofeinska kava puno se prodavala prvenstveno zato što su ju oglašavali i smatrali luksuzom. Nakon rata njezina popularnost porasla je i u SAD-u.
Nije jasno ni je li Kaffee HAG podržavao naciste. Povjesničar Gideon Reuveni piše u svojoj knjizi Consumer Culture and the Making of Modern Jewish Identity kako je Kaffee HAG oglašavao svoju kavu kao košer, a Roselius je 1932. godine rekao: "Bilo tko tko pije Kaffe HAG nama je važan i drag. I potpuno nam je nebitno kojeg je političkog uvjerenja ili vjere".
No u svojoj knjizi Creating a Nazi Marketplace, profesor povijesti sa Sveučilišta Southern Illinois S. Jonathan Wiesen, označio je simboličku vezu sa Kaffee HAG-om i nacističkim režimom. Tako je napisao da se 1937. godine na festivalu koji je slavio postignuća nacista u desetak kantina posluživala kava bez kofeina. Kaffee HAG također je nudio i Kabu, čokoladni napitak, članovima Hitlerove mladeži, njih 42.000 koji su se okupili u Nurembergu 1936. godine. I sam je Roselius podržavao Hitlera.
"To spajanje profita i javnog dobra bilo je uobičajeno prije i nakon 1933. godine. No Roseliuseva i HAG-ova pozornost na zdravlje, filozofiju, uz kombinaciju sa apelom za javno dobro, posebno snažno se odrazila u državi koja je bila posvećena ekonomskoj i prije svega, rasnoj čistoći", piše Wiesen.
Željeli su sačuvati svoje zdravlje a zapravo su se trovali, no čin se kako su u tome uživali. Naime Roseliusov proces proizvodnje ostavljao je tragove benzena, "potencijalno toksičnog ugljikohidrata".
Današnja beskofeinska kava proizvodi se na drugačiji način. I dok su propagirali zdrav način života uz beskofeinsku kavu, koja ih je trovala a da to zapravo nisu znali, propagirali su "čokoladice s methom", kako piše Norman Ohler u knjizi Blitzed: Drugs in Nazi Germany. Taj stimulans povećavao je produktivnost, a oni ga nisu doživljavali kao otrov.
"Preporuka je bila da se pojede između tri i devet ovih čokoladica dnevno, a naglaskom kako su, za razliku od kofeina, potpuno sigurne", piše Ohler.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ova bagra nikom nikada ništa dobra nije donijela, gdje god stignu siju smrt. Jadni su i njihov nedostatak empatije dobro dođe bolesnim politikama u manipulaciji istima.
dresden